Zubić: Obrazovni sistem smo sveli na to da je ocjena početak i kraj svega

“Treba znati da je čitav ovaj prostor, uključujući i zonu male Azije, odnosno Republike Turske i zonu Sirije, jedinstven euroazijski tektonski blok. to je druga najlabilnija zona na planeti, druga zona po kvantitetu zemljotresa”, pojašnjava profesor Vedran Zubić koji je bio gost današnjeg izdanja Rezimea na Federalnoj televiziji.

“Jedina možda razlika je što nema previše vulkanskih erupcija u odnosu na vatrenu zonu Pacifika. Dakle, ništa neobično s aspekta prirodne pojave. Treba značajno razlikovati dvije stvari – prirodna pojava, zemljotres kao rezultat geotektonike i ljudska tragedija ili posljedica tog zemljotresa koje su naravno katastrofalne. Prije svega mislimo na ljudske žrtve i na raznorazno uništenje. Pravo je pitanje kada će se taj kraj obnoviti. Ne možemo direktno povezivati zemljotrese na Zapadnom Balkanu sa ovim u Turskoj i Sriji jer bi to izazvalo potencijalno i paniku kod ljudi. Ali u suštini u čitavom ovom prostoru “kriva” je Afrika koja se kreće sa sjeveru. Osnovni uzrok zemljotresa i sve ono što se dešava u čitavoj ovoj tektonskoj regiji je identičan, ali ne možemo povezivati na način da kažemo bio je ovdje, sad će i ovdje.”

Kaže da naučno vanjska klima nema nikakvog utjecaja na zemljotrese.

Zubić naglašava da smo obrazovni sistem sveli na to da je ocjena početak i kraj svega.

“Veoma je bitno na kakvom tlu se gradi. U geotektonski labilnim zonama ne možete zabraniti urbani razvoj, ali možete reći gdje može, gdje ne može i, što je najvažnije, šta i kako može. Nisu svi zemljotresi isti. Možda je negdje bolje praviti mrtvu ploču nego jak temelj. I u BiH se gradi obimno na mjestima gdje ne bi smjelo. Mi imamo dobre zakone, ali pravimo u zonama gdje ne treba. Nadam se da je novogradnja kvalitetna. Bojim se da nam u društvima kvazi kapitalizma nedostaje odgovornost. Mi se nalazimo u zoni klizišta, to je golim okom vidljivo.”

Na pitanje koliko se o zemljotresima i važnostima pravilne gradnje uči u školama, profesor odgovara: “Veoma malo, nedovoljno ili gotovo nikako. Ako uzmete nešto što mi okvirno zovemo nastavni plan i program moram priznati da je to mizerija u odnosu na neke stvari koje se mnogo više uče. I onda ljudi ne rezonuju šta je to prirodna pojava a šta posljedica. Mi pričamo o uzrocima, posljedicama i špnašanju u slučaju zemljotresa. Naravno, afektna reakcija u tih 30 ili 70 sekundi je nemoguća, ali ako vježbate možda neko regira kako treba. To se nažalost ne radi. Mi smo morali iskoristiti pandemiju da pričamo o virusima, uzrocima, posljedicama, liječenju, itd. Naravno, mi uvijek iskoristimo to u teorijama zavjere. I sad nemamo priču o tome koliko javne ustanove imaju suhih obroka i vode, da izdrže 15 dana negdje zatvorene. Ali to je opet naravno teorija zavjere upravo zato što nemamo adekvatan obrazovni sistem.”

Navodi da obrazovni sistem u BiH troši previše vremena, ljudstva i svega ostalog, a ne nudi nam adekvatne rezultate.

“Ne mogu reći da se moje kolege, ja ili moji učenici sve skupa ne trudimo, ali evidentno rezultati nisu dobri. Naša djeca imaju enciklopedijsko-vikipedijsko znanje vjerovatno mnogo bolje od ne znam koga, ali loša je primjenjivost našeg znanja. Kad abih to morao ocjenjivati rekao bih skromna trica, ili čak i dvica, ali čovjek sam koji je generalno protivnik ocjena. Bojim se da nije dobro.”

Zubić kaže da smo u zadnje dvije godine zaglavili u generaciji tiktokera.

“To je generacija djece koja u nekoliko sekundi audiovizuelni prima neku informaciju koja najčešće nije istinita. Dakle ti audiovizualci nemaju koncentracioni elemenat na 45 minuta, to je sigurno. Vi ako želite da nekoga zadržite unutar tog vremena morate ostvariti dvije stvari ili makar jednu od te dvije. Zavisnost – osoba koja završi školu ima posao, ima ekonomski benefit. To ovo društvo nije zadovoljilo. Interesantnost – to je stvar koju mora zadovoljiti svaki radnik u obrazovanju. Ja sam bio protivnik uvođenja tableta sa 7 godina jer sam znao da taj digitalac neće biti dobar za nešto drugo. Smatram da smo totalno zanemarili psihosomatski i tjelesni razvoj. Uvođenje tehnologije nije reforma obrazovanja.”