072INFO SAZNAJE: Sudu u Zenici podnesen prijedlog za otvaranje stečaja Nove Željezare

Prije samo mjesec dana, javnost je dočekala s oduševljenjem vijest da je ArcelorMittal prodao pogone u Zenici novom domaćem investitoru i da počinje novo poglavlje industrijske istorije grada. Najavljivane su milijarde investicija, solarni kapaciteti, modernizacija proizvodnje, razvoj specijalnih čelika i transformacija u regionalni industrijski centar. Bilo je priča o stotinama novih radnih mjesta, rastu BDP-a i oporavku jednog od simbola zeničke industrije.

Danas, svega 26 dana nakon preuzimanja pogona, situacija je drastično drugačija: podnesen je prijedlog zeničkom sudu da se otvori stečaj nad „Novom Željezarom“, i ta prijetnja više nije apstraktna mogućnost, nego realan korak kojem se bliži kompanija.

Od najava do straha radnika

Kada su novi vlasnici preuzeli pogone od ArcelorMittala, tvrdili su da imaju plan za spas fabrike i da će investirati velike iznose u modernizaciju te da otvaraju vrata novim poslovnim prilikama. Međutim, ti isti vlasnici su ubrzo počeli upozoravati da bez podrške državnog nivoa — kroz zaštitu domaće proizvodnje, zabranu izvoza ključnih sirovina kao što je staro željezo i subvencije za energiju — kompanija ne može opstati.

Umjesto rasta, suočeni su s:

• prekomjernim naslijeđenim dugovima
• tehnički neodrživim postrojenjima
• nepovoljnim ugovorima
• ograničenom dostupnošću ruda
• rastom troškova energije
• problemima logistike i prijevoza

Ove prepreke, koje su navodno poznate kupcima prije preuzimanja, sada se koriste kao argument da bez intervencije države kompanija ne može nastaviti normalno poslovanje.

Koliko radnika je ugroženo?

Najvažniji i najtužniji podatak je da „Nova Željezara Zenica“ trenutno direktno zapošljava oko 1.900 radnika, uz još 12.000 ljudi koji su indirektno angažovani kroz izvođače i povezana preduzeća.

To znači da:

• gotovo 2.000 ljudi direktno ovisi o opstanku fabrike
• dodatnih desetina hiljada porodica posredno zavisi od poslova koji proizlaze iz poslovanja ove kompanije

Ako bi došlo do stečaja — bez državne podrške, bez restrukturiranja, bez zaštite domaćeg tržišta — ti ljudi bi ostali bez posla, a grad Zenica i čitav kanton bi mogli osjetiti ozbiljne posljedice pada proizvodnje i smanjenja industrijske aktivnosti.

Šta se promijenilo u tih 26 dana?

Umjesto realizacije veličanstvenih planova o ulaganjima, širenju kapaciteta i modernizaciji:

• planovi ostaju na papiru
• uprava traži intervenciju države
• prijeti stečaj
• radnici su u strahu da će im se reći da je to kraj ako podrška ne stigne — baš onako kako je sindikat javno izjavio.

To nije samo poslovna kriza — to je socijalna i ekonomska bomba. I to u trenutku kada je Zenica, kao i cijela Bosna i Hercegovina, u potrazi za stabilnim industrijskim investicijama i rastom zaposlenosti.

Ono što je prodavano kao novi početak i industrijski preporod, brzo je postalo upozorenje da bez čvrstih državnih mjera, zaštite i politike koja štiti domaću proizvodnju, industrija poput čeličane u Zenici teško može opstati sama. Danas se ne radi samo o računici profita — radi se o statistici zaposlenih, porodičnim budžetima i sudbini hiljada ljudi čiji je život vezan za „Novu Željezaru“.

Ako stečaj zaista bude otvoren, posljedice će se osjećati dugo nakon što vijesti o tome nestanu s naslovnih strana.