31 godinu nakon ubistva ministra RBiH Irfana Ljubijankića: Tužilaštvo BiH traži podatke od Hrvatske, SIPA saslušava svjedoke

Pitanje utvrđivanja okolnosti i odgovornosti za jedno od najtežih i nikada razjašnjenih  ubistava iz perioda odbrane Bosne i Hercegovine ponovo je dospjelo u sam vrh interesovanja državnih institucija. Raport objavljuje da je Tužilaštvo BiH zvanično potvrdilo da vodi  istragu o rušenju helikoptera u kojem je u maju 1995.godine, pred sam kraj agresije, ubijen tadašnji ministar vanjskih poslova RBiH dr. Irfan Ljubijankić, zajedno sa svojim saradnicima i članovima posade.

Nakon više od tri decenije saslušavaju se svjedoci

Potvrda ove informacije stigla je u odgovoru Tužilaštva BiH na  pitanje Jasmina Emrića, zastupnika u Zastupničkom domu PSBiH, koji je od Tužilaštva tražio odgovor o tome da li je pokrenut krivični postupak u predmetu ovog terorističko-zločinačkog napada na helikopter državne delegacije, te dokle se stiglo sa istragom u svrhu otkrivanja, gonjenja i procesuiranja svih odgovornih naredbodavaca i izvršilaca ovog zločina.

Zvanični odgovor Tužilaštva BiH otkriva da je krivični predmet formiran pod brojem T20 0 KTHP3 0004496 23, što prema pravosudnim oznakama pokazuje da je istraga otvorena 2023. godine. Istraga se provodi zbog krivičnog djela ‘Ratni zločin protiv civilnog stanovništva’.

 Iz Tužilaštva BiH su u odgovoru zastupniku Emriću naveli da je u proteklom periodu poduzeto više istražnih radnji i prikupljena je određena materijalna dokumentacija.

Navedeno je i da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), postupajući po naredbama Tužilaštva BiH, saslušala i nastavlja saslušavati određeni broj svjedoka.

Traže se informacije iz Hrvatske

S obzirom na to da ovaj predmet ima međunarodni karakter, Tužilaštvo je navelo da koristi međunarodne mehanizme i saradnju sa policijskim agencijama u regiji.

Tužilaštvo BiH je potvrdilo i da je uputilo zahtjev za dostavljanje informacije i dokumentacije od Državnog odvjetništva u Hrvatskoj, jer je prema dokumentaciji iz spisa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu ranije vodilo istragu o ovom zločinu, ali je taj postupak okončan donošenjem rješenja o odbacivanju krivične prijave.

Podsjećamo, ministar Ljubijankić ubijen je 28. maja 1995. godine. Helikopter u kojem je bio s državnom delegacijom poletio je u ranim jutarnjim satima sa improviziranog aerodroma Ćoralići kod Cazina prema Zagrebu, ali je mučki pogođen raketnim sistemom protivvazdušne odbrane na području grada Slunja koje su u to vrijeme pod okupacijom držale paravojne jedinice takozvane Srpske vojske Krajine.

U tom napadu, pored ministra Ljubijankića, ubijeni su i Izet Muhamedagić, zamjenik ministra pravde RBiH, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi RBiH u Zagrebu, major MUP-a Fadil Pekić, te članovi posade Mirsad Dupanović, Mihail Maksumenko Grigorijevič i pilot N. Dudajev, Ukrajinac, za kojeg se smatra da je poginuo u padu, iako njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Tijela stradalih i ostaci helikoptera prikazani su nakon pogibije na brojnim televizijama.

Sjećanje opterećeno spekulacijama i teorijama zavjere

Minka Ljubijankić, supruga Irfana Ljubijankića, ranije je u izjavama za medije, na osnovu prizora sa javno objavljenih video snimaka, izražavala sumnju da je helikopter zapravo prizemljen nakon što je pogođen, te da su članovi bh. delegacije potom hladnokrvno ubijeni.

Također, javno su objavljivani snimci na kojima Mile Mrkšić, nekadašnji komandant paravojske SRK i haški osuđenik za zločine, koji je u međuvremenu preminuo čita spisak vojnika koji se odlikuju za ‘uspješno rušenje neprijateljskog helikoptera’.

Podsjećamo, doktor Irfan Ljubijankić bio je ljekar i kako decenijama prenose oni koji su ga poznavali izuzetan čovjek i humanista. Među prvima je organizovao otpor agresoru na području Bosanske krajine. U junu 1994. godine izabran je za ministra vanjskih poslova RBiH. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem ‘Zlatni ljiljan’, a Kantonalna bolnica u Bihaću danas ponosno nosi njegovo ime.

Činjenica da je Ljubijankićevo i ubistvo njegovih saradnika duže od tri decenije ostalo nerazjašnjeno otvorila je prostor za brojne spekulacije, nezvanične verzije i teorije zavjere, što je dodatno produbilo misteriju i opteretilo sjećanje na stradanje državne delegacije.

Sramotno je i porazno za domaće pravosuđe da im je trebala 31 godina nakon ovog zločina kako bi počele ozbiljnije razmjenjivati dokumentaciju sa susjednom Hrvatskom i tražiti krivce za ovaj zločin.