Da li je Dino Merlin zaslužio ovoliku osudu?

Već nekoliko dana javnost ne prestaje da komentariše potez Dine Merlina, a val osuda i kritika ne jenjava, piše 072info.

Mnogi su razočarani njegovim poslovnim odlukama, dok drugi ističu da se ne smije zaboraviti njegov ogroman doprinos bosanskohercegovačkoj kulturi, umjetnosti i identitetu.

Poznati imam i hafiz Muhamed ef. Velić također se osvrnuo na ovu temu, pozivajući na razum, poštovanje i realno sagledavanje stvari. 

U svojoj objavi naglašava da je Dino Merlin kroz svoju muziku pronio ime Bosne i Hercegovine širom svijeta, pjevajući o ezanima, namazima, domovini i ljubavi. 

Njegovi hitovi su obilježili generacije – od “Bosnom behar probeharao”, preko “Jedna si jedina”, do “Je l’ Sarajevo gdje nekad bilo”.

Velić podsjeća da je Merlinov uspjeh neosporan, te da ga nisu mogli zaustaviti ni u Beogradu ni u Zagrebu, a ni u drugim evropskim metropolama. 

Uprkos tome, sada ga zbog jednog poslovnog poteza mnogi žele izbrisati iz kolektivnog sjećanja.

“Niko nije bezgrešan, svi smo djeca Ademova i svi griješimo. 

Da li zbog jedne greške trebamo zaboraviti sve što je učinio?” – pita se Velić, aludirajući na poznatu priču o tome ko ima pravo da baci prvi kamen.

Za kraj, on poziva ljude da prvo pogledaju vlastite postupke prije nego što osude druge, dodajući da bi Dinu možda mogao kritikovati samo onaj ko od 7. oktobra 2023. nije popio Coca-Colu. 

A takvih, zaključuje Velić, ima vrlo malo.

Evo, već dva dana traje paljba i salva osuda na Dinu Merlina zato što je povukao poslovni potez koji ne odobravamo, barem u ovom trenutku.

Ali, prije nego što bi bilo ko od nas, Bošnjaka i ostalih – Bosanaca i Hercegovaca, vjernika, patriota i drugih, uputio pregršt nečastivih riječi na Merlinov račun, nek’ se sjeti koliki je doprinos Dine Merlina našoj kulturi i umjetosti i općenito kolika je njegova kontribucija bošnjačkoj i bosanskoj afirmaciji u cijelome svijetu.

Kad Dino Merlin postiže uspjehe u svijetu, svi ga vide i vagaju kao nekoga ko dolazi iz čaršije, gdje se ezani miješaju sa zvukovima zvona, kao nekoga ko je hadžija, čija majka je bula, čija žena je pokrivena, kao nekoga ko redovno klanja, posti i obilazi sarajevske mukabele.

Sjetimo se njegovih pjesama, koji su postali vanvremenski hitovi, evergreenovi, na kojima smo odrasli, od: Bosnom behar probeharao, Vojnik Sreće, Sva bol svijeta, Jedna si jedina moja domovina, Zulejha, Merjema, Al ne misli da pijem, ja to ne smijem, Je l’ Sarajevo gdje ne nekad bilo, Moja bogda sna, Ćuskije, Gdje si bio ti kad je bilo najteže…

Sjetimo se, Dino pjeva i o ezanima i namazima i o hadisima: Umri prije smrti – Mutu kable en temutu.

On u svojim pjesmama čuva ljubav i našu tradiciju, miris svoje kuće, avlije i čaršije, sliku svoje majke i svoje supruge, i svega onoga što jesmo mi. On je to sve zapakovao u svoje pjesme i s njima osvojio svijet.

Sjetimo se, u umjetničkom smislu, pokorio je Beograd, nisu ga mogli zaustaviti, njegovo “ludo srce” koje nikad nije znalo da slaže i da sakrije, zatim Zagreb i mnoge druge evropske ali i regionalne centre i metropole.

I sada, zbog jednog poslovnog poteza, koji ruku na srce i nije mu trebao, ali svi smo ljudi, djeca Ademova, sklona greškama, da li mu treba glavu skinuti i sve ovo gore pobrojano i mnogo više od toga zaboraviti i pogaziti?!

Naravno, da ne treba i nije to u redu.

Kasablijska svijest i mali grad, a veliki smrad! Ne treba nam to.

Čuvajmo jedni druge, ramazan je, svakako, pazimo se i poštujmo, posebno one koji nose glas o nama i kojima je Bog dao tu bogdu sna više.

Konačno i ovo, kazano u duhu Isaovog, a.s., poziva da kamen na sirotu ženu, optuženu za grijeh, prvi baci na nju ko grijeha nema, tako bi i Dinu možda mogao kritikovati neko ko nakon 7. oktobra 2023. nikada coca-colu nije kupio i popio.

Koliko takvih ima?

Malo, bogda.

A takvi gledaju svoja posla.

Kažem neka svako pomete ispred svojih vrata.