Huseinović: Razmišljam kako je temeljno pripremana operacija lova i ubijanja ljudi koja je izrodila najveći genocid u Evropi nakon 2. svjetskog rata

Avdo Huseinović, režiser, novinar i publicista, potpisnik je brojnih dokumentarnih filmova u kojima tematizira ratnu zbilju, najstrašnije i najsvirepije zločine, u kojima govori o herojskom otporu boraca Armije RBiH, herojima, gazijama, junacima i kojima, u najkraćem, pronosi istinu…

Huseinović godinama neumorno traga za dokazima o zločinima počinjenim nad Bošnjacima tokom agresije na BiH i čuva od zaborava brojne događaje. Kroz svoja dokumentarna ostvarenja Huseinović od zaborava čuva i Srebrenicu.

Kroz svoje dokumentarne priče, Huseinović ne prenosi samo činjenice, već su one obojene i teškim emocijama.

– To su brojne porodične i lične drame i, uistinu, u toj srebreničkoj priči i podrinjskoj teško mi je izdvojiti ijednu- kazao nam je Huseinović u telefonskom razgovoru iz SAD-a gdje boravi zbog premijere novog ostvarenja

Kako vrijeme prolazi i kako dublje ulazi u silne dokumente, ali i kao neko ko je razgovarao i s direktnim učesnicima genocida i insajderima, kako nam je rekao, sve više ga okupira to kako je sve to temeljno pripremljeno, čak i puno prije 1995., pa i 1992.godine.

– Ali, taj period od kraja 1994. pa do početka vojne operacije „Krivaja 95“ 6.jula, a naredba je napisana 1.na 2.juli, odnosno, zapovijed, kako je to besprijekorno funkcionisalo, od samog napada na navodnu sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, kako je holandski bataljon UNPROFOR-a, faktički, cijelo vrijeme bio pod komandom Ratka Mladića. O tome postoje brojni fakti, od toga kako će oni kasnije u lovu na ljude koristiti transportere i opremu pripadnika holadnskog bataljona, kako će komandant tog bataljona, pukovnik Tom Karemans (Karemmans) doći 10.na 11.juli negdje oko ponoći u srebreničku poštu spriječiti srebreničke branioce da krenu u odsudnu bitku narednog dana, kazavši im da će 11.jula cijelo to područje NATO avijacija bombardovati i da će, ako se nađu na tom području sve biti sprženo pod zemljom i srpske snage. Naravno, kada danas razmišljam i kada sve sagledam, to sramno ponašanje pukovnika Karemansa je bio dio urote protiv Srebrenice i dio usluge Mladiću- ispričao nam je Huseinović.

Putna komunikacija

Sva ta priča, nastavio je, od okupacije Srebrenice, od 11.jula pa sve do zadnjih dana izvršenja velikog broja egzekucija, genocida, bila je, naglasio je, hijerarhijski utegnuta.

-Tačno se znalo gdje se kolona presjeca, gdje će biti zasjede, gdje su potencijalne lokacije gdje će ljudi izlaziti na čistinu i prelaziti putnu komunikaciju, Bratunac, Konjević Polje, Vlasenica ili Vlasenica, Konjević Polje, Zvornik, gdje će postaviti svoje jedinice, kako će loviti ljude… Kada govorimo o toj vanserijski dobro pripremljenoj operaciji tačno su znali mjesta egzekucija, gdje će odvesti ljude…Prva velika egzekucija u Zadruzi u Kravici 13.na 14.juli, tačno se znalo koja će jedinica biti, odnosno, da će to odraditi specijalna brigada policije MUP-a RS, da će naredne egzekucije izvršavati bratunačka vojna policija, zvornička…Uloga civilne zaštite, uloga vozača, jer su autobusi srbijanskih firmi iz Šapca, Čačka, Užica dolazili da evakuišu civile – ispričao nam je Huseinović.

Finalizacija svega toga jeste, kako je naveo, opet briljantno organizovana skrivanja posmrtnih ostataka, prenošenje kostiju sa jednog mjesta egzeukcije na više lokacija koje su po 30, 40 kilometara udaljene jedna do druge.

– Tako imamo brojne slučajeve gdje posmrtne ostatke jednog čovjeka nađemo na četiri ili pet različitih lokacija. To je ono o čemu stalno razmišljam, kako je to, zapravo, temeljno pripremana i pod navodnicima bez greške izvedena operacija lova i ubijanja ljudi što je naravno izrodilo prvi i najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata na evropskom tlu- podvukao je Huseinović.

Njegov film „Daleko je Tuzla“ bilo je njegovo treće dokumentarno ostvarenje i prvi dokumentarac koji obrađuje ratnu tematiku u Podrinju od 1992. do 1995. godine.

U toj priči o ratnim vremenima govori i ratni komandant Srebrenice, brigadir Naser Orić, a koji je, kako je to Husenović naveo, prvi put otkrio detalje od segmenta pripreme agresije na Srednje Podrinje, okupacije velikog broja podrinjskih gradova, do prvih pružanja otpora, kao i dijela kada je Srebrenica postala jedna velika slobodna teritorija.

Prvi oslobođeni grad

-Često zaboravljamo da je Srebrenica bila prvi oslobođeni grad u BiH. Ona je bila okupirana 18. aprila 1992. godine i nakon 23 dana samoorganizovani branioci Srebrenice oslobodili su Srebrenicu 8. na 9. maj i ona je bila prvi oslobođeni grad. Nakon toga je postala jedna velika slobodna teritorija, možda i najveća oslobođena teritorija na području BiH u periodu 1992. pa do marta 1993. godine – kazao je Huseinović.

Također, njegov film „Usporeni genocid-Što no nema od Drine vedrine“, na osnovu velikog broja relevantnih dokumenata prikazuje kako je periodu od 1. aprila 1992. do 16. aprila 1993. godine, odnosno, proglašenja Srebrenice sigurnom zonom UN-a, na području srednjeg i donjeg Podrinja i Birča, ubijeno oko 8.000 Bošnjaka sa područja Bijeljine, Zvornika, Bratunca, Srebrenice i Vlasenice.

– U Srebrenici je tokom 1992. i 1993. godine izvršen „usporeni genocid“- rekao je Diego Arija, ambasador Venecuele pri Ujedinjenim narodima od 1991. do 1993. godine, pred Tribunalom u Hagu 5. decembra 2005. godine.

Ambasador Aria je bio inicijator i šef delegacije Vijeća sigurnosti UN-a, koja je u aprilu 1993. godine posjetila Srebrenicu.