Trgovina dijelovima tijela u SAD-u je potpuno legalna, ali istrage otkrivaju neetično postupanje

U Sjedinjenim Američkim Državama je, za razliku od drugih zemalja u svijetu, dozvoljena trgovina ljudskim dijelovima tijela. To je otvorilo vrata tržištu upitnog etičkog karaktera.

Harold Dillard je imao 56 godina kada mu je u novembru 2009. godine dijagnosticiran agresivni rak abdomena. U roku od nekoliko sedmica, bivši automehaničar i majstor završio je na njezi u hospiciju za one koji su ostali bez pomoći.

U posljednjim danima, gospodina Dillarda je u hospiciju posjetila kompanija Bio Care. Pitali su ga da li bi želio donirati svoje tijelo medicinskoj nauci, gdje bi ga doktori mogli koristiti za izvođenje operacija zamjene koljena.

Kompanija bi kremirala dijelove njegovog tijela koji nisu korišteni i besplatno vratila njegov pepeo. “Oči su mu se zasjale”, sjeća se njegova kćerka Farrah Fasold i dodaje: “To je smatrao smanjenjem tereta za svoju porodicu.

Doniranje vlastitog tijela bila je posljednja nesebična stvar koju je mogao učiniti.” Gospodin Dillard je umro na Badnje veče, a u roku od nekoliko sati, automobil Bio Carea se zaustavio ispred hospicija i odvezao njegovo tijelo.

Nekoliko mjeseci kasnije, njegova kćerka je primila poziv od policije. Pronašli su glavu njenog oca.

Policija kaže da je u skladištu kompanije pronašla više od 100 dijelova tijela koji pripadaju 45 osoba. “Sva tijela su izgledala kao da su raskomadana grubim instrumentom za rezanje, poput motorne pile”, napisao je tada detektiv.

Gospođa Fasold kaže da je zamišljala da će se s tijelom njenog oca postupati s poštovanjem – ali umjesto toga ono je, prema njenom mišljenju, “unakaženo”. Kompanija je tada, preko advokata, izjavila da negiraju zlostavljanje tijela.

Firma više ne postoji, a njeni bivši vlasnici nisu bili dostupni za komentar. Ovo je bio prvi susret gospođe Fasold sa svijetom takozvanih posrednika u prodaji tijela: privatnih kompanija koje nabavljaju leševe, seciraju ih, a zatim prodaju udove radi profita, često medicinskim istraživačkim centrima.

Za kritičare, ova industrija predstavlja moderni oblik pljačke grobova. Drugi tvrde da je doniranje tijela ključno za medicinska istraživanja i da privatne kompanije samo popunjavaju prazninu koju su ostavili univerziteti, koji konstantno ne uspijevaju prikupiti dovoljno mrtvih tijela za podršku svojim obrazovnim i istraživačkim programima.

Iako gospođa Fasold to tada nije shvatala, slučaj njenog oca baca svjetlo na debatu ispunjenu emocijama koja zadire u srž naših ideja o životu i šta znači imati dostojanstvenu smrt. Barem od 19. vijeka, kada se proširila nastava medicine, nekim naučno orijentisanim ljudima se prilično sviđala ideja da se njihov leš može koristiti za obuku ljekara.

Brandi Schmitt je direktorica programa anatomskih donacija na Univerzitetu Kalifornije, popularnom odredištu za ljude koji žele zavještati svoja tijela. Kaže da su prošle godine primili 1.600 “donacija cijelog tijela” i da imaju spisak od gotovo 50.000 živih ljudi koji su se već registrovali za to.

Često je doniranje tijela motivirano jednostavnim altruizmom, kaže ona: “Mnogi ljudi su ili obrazovani ili zainteresirani za obrazovanje.” Međutim, i finansijski faktori dolaze do izražaja.

Sahrane su skupe, kaže gospođa Schmitt, a mnoge privlači mogućnost da im tijelo bude odneseno besplatno. Kao i većina medicinskih fakulteta, Univerzitet Kalifornije ne profitira od svog programa doniranja tijela i ima stroge smjernice o tome kako se treba rukovati s leševima – ili kadaverima, kako su medicinski poznati.

No, u posljednjim decenijama u SAD-u se pojavilo nešto kontroverznije: mreža profitnih preduzeća koja djeluju kao posrednici, nabavljaju tijela od pojedinaca, seciraju ih, a zatim ih prodaju dalje. Široko su poznati kao posrednici u prodaji tijela, iako se firme nazivaju “bankama tkiva koje nisu transplantacijska”.

Neki od njihovih klijenata su univerziteti, koji koriste leševe za obuku ljekara. Drugi su firme za medicinski inženjering, koje koriste udove za testiranje proizvoda poput novih implantata kuka.

Trgovina dijelovima tijela radi profita je efektivno zabranjena u Velikoj Britaniji i drugim evropskim zemljama, ali je labavija regulacija u SAD-u omogućila procvat trgovine. Najveća istraga te vrste, koju je 2017. godine proveo novinar Reutersa Brian Grow, identificirala je 25 profitnih kompanija za posredovanje u prodaji dijelova tijela u SAD-u.

Jedna od njih je zaradila 12,5 miliona dolara tokom tri godine od poslovanja s dijelovima tijela. Neke od tih firmi su široko poštovane i tvrde da se pridržavaju strogih etičkih smjernica.

Druge su optužene za nepoštovanje mrtvih i iskorištavanje ranjivih ljudi u tuzi.