Milorad Dodik u narednih šest godina može obavljati bilo koju političku dužnost osim da bude predsjednik RS-a. I šta sad? Ko je tu lagao i obmanjivao građane???Za sve one koji su se okolo hvalili kako je baš njihovom zaslugom Milorad Dodik skrajnut i maknut sa političke scene Bosne i Hercegovine – jedna poruka: neće on niđe! I to ne kažem ja, nego sudski sistem države, a indirektno i međunarodna zajednica i visoki predstavnik, koji ga uredno ostavljaju u sedlu.Pa se čini da je njegov silazak sa predsjedničke funkcije više stvar nagodbe nego pravnog sistema i nekakvih političkih pritisaka.
Kako prenose mediji, Sud BiH je lijepo pojasnio citiram: “Milorad Dodik u narednih šest godina može obavljati bilo koju političku dužnost osim da bude predsjednik RS-a.”
Nije da nismo pisali, nije da nismo znali, nije da nismo govorili, samo što je narod volio vjerovati u bajke. Dakle, Dodik je zvanično “poražen”, ali samo onako kako fudbalski klub ispadne iz Lige šampiona, pa nastavi igrati Ligu Evrope – tu, prisutan, na terenu, i te kako sposoban da pravi nered i zarađuje pare – naravno.On je maknut s pozicije predsjednika RS-a, ali mu ostaje cijela politička pijaca otvorena: od stranke, preko parlamenta, pa sve do lokalnih, a bogme i državnih vlasti.
Šta to znači?
Pa znači da je ovo manje pravna sankcija, a više kafanska nagodba: “Druže Mile, ne možeš više biti predsjednik, al’ evo ti sve ostalo, samo budi miran.” To znači da će Dodik iz debelog hlada povlačiti sve poteze i da nizašta neće biti odgovoran.To znači da su svi sa konja pali na magarca, a on sa konja otišao na traktor. A traktorisanje ga odlično ide.
Međunarodna zajednica – majka kompromisa
Visoki predstavnik i međunarodna zajednica vole da se hvale kako uvode red. U praksi, oni rade ono što najbolje znaju – drže vuka sitog i ovce na broju. Dodik formalno gubi tron, ali realno dobija još širi manevarski prostor.Nema tog Schmidtovog papira i sudskog naloga koji će promijeniti činjenicu da Dodik ostaje ključni politički igrač, sa svim polugama moći u rukama. A mi? Mi ćemo, kako naslov fino kaže, “još deverati s Dodikom.”Sarkazam ove situacije je što Dodik danas može paradirati kao “žrtva međunarodnog progona”, a sutra kao politički veteran koji je preživio sve udare. Njegova retorika se već sama piše: “Hoće da me sklone, al’ ja sam i dalje tu, za svoj narod.”I gle čuda – njegovi glasači gutaju tu priču kao alkoholičar prvu rakiju ujutro. On je istovremeno i poražen i pobjednik, i kriminaliziran i glorificiran i prokužen i beatifikovan. izvrsna PR pozicija!To je ona balkanska formula u kojoj logika nije potrebna – dovoljno je da se histerija održi. Da ne bude zabune: Dodik jeste formalno u klincu, ali to nije nokaut.To je onaj klinac kad bokser visi po konopcima, krvav, al’ još se smije i udara podmukle udarce. Njegova SNSD mašina ostaje netaknuta: mediji, institucije, novac, mreža poslušnika.On je možda izgubio jednu fotelju, ali mu ostaje cijela soba prekrivena skupocjenim kožnim namještajem i dobar zalog u budućnost. Zato, svi vi što ste slavili njegov “kraj” – smirite euforiju.Jer ovo nije kraj Dodika. Ovo je tek jedno od njegovih dobro režiranih poglavlja u kojem se predstavi kao progonjeni, a iza kulisa trlja ruke i kuje nove planove. Poražen?Da, ali samo na papiru. U nokdaunu? Da, ali još uvijek udara i pita se za sve u RS-u. Maknut?Samo iz jedne fotelje, dok sve ostale ostaju otvorene. I zato: kako rekoše: još ćemo mi deverati s Dodikom. Kako ono kažu, daj Bože da griješim ali sa ovim Bog nema ništa. A Bogme ni ja!