Slučaj u BiH: Sina mu izrešetali sa 22 metka, ubica dobio 7,5 godina zatvora, on poručio: Volio bih da ne postojim

Ubistvo Save Čolića, počinjeno 5. maja ove godine u Banjoj Luci, u po bijela dana i dalje potresa javnost, ali najviše porodicu mladića koji je ubijen sa čak 22 hica iz automatske puške. Njegov otac, Nebojša Čolić, slomljen tugom i ogorčen presudom, kaže da više nema povjerenja ni u pravni sistem, ni u institucije Republike Srpske.Savo je bio moj jedini sin. Šestog maja nam je trebala biti slava. Ugasila se slavska svijeća– priča Nebojša.Umjesto slave, svaki dan pali svijeće za mrtvog sina, kadi kuću i odlazi na groblje. Tamo, kaže, dolazi i Savina djevojka, koja još ne može da dođe sebi od šoka i gubitka.Jovica Đermanović, koji je priznao krivicu za ubistvo, osuđen je na jedinstvenu kaznu od sedam i po godina zatvora, sedam godina za ubistvo i osam mjeseci za automatsku pušku kojom je zločin počinjen. Presuda je rezultat sporazuma o priznanju krivice, što je dodatno razljutilo oca ubijenog.Ovo je nakaradan sistem. Ja, kao otac žrtve, nisam imao pravo da kažem nijednu jedinu riječ. U sudu nisam mogao ni da iznesem svoj stav, ni da demantujem ono što se pričalo. Njih to ne interesuje- govori Čolić.Ubistvo Save Čolića dogodilo se na parkingu, u 12.15, pred očima građana. Upravo taj detalj Nebojša ne može da prihvati kao „olakšavajuću okolnost“.U po bijela dana, među ljudima, ispališ 22 metka. Za oružje se nekad dobije dvije godine, a ovdje osam mjeseci. Pa da pucaš na svadbi, kaznili bi te više. Ja samo pitam, je li to normalno – pita on.Dvadeset i dva metka. Da je za svaki dobio po pola godine, to je 11 godina. A on je dobio sedam za to što je ispucao rafale u mog sina.Nebojša priznaje da se svakodnevno bori sa mislima koje ga razdiru, ali kaže da ga od najgoreg zadržavaju njegove tri kćerke i unuče. Ja više ne postojim.Volio bih da sam legao kraj njega. Ispadam kukavica pred vlastitim sinom, nisam ga uspio sačuvati. Čekao sam da dobijem unuče od njih dvoje, da imam ko da nastavi prezime, da slavu slavi. Sad toga nema.Najavljuje da pravdu više neće tražiti u Republici Srpskoj. Ne želim više ništa ovdje. Idem u SIPA-u i Sud BiH, nosim svu dokumentaciju. Nemam više šta da vjerujem ovom sistemu.Kad vidiš da se tužilac dogovorio na minimum, šta da očekuješ – pita on. Svaki dan mu je isti, svijeća, tamjan, grob.I pitanje koje, kako kaže, niko ne želi da čuje: kakvu poruku ovakva presuda šalje roditeljima, građanima i onima koji su spremni da povuku obarač usred dana?