Zabrana društvenih mreža za mlađe od 16 godina – da ili ne: Granice su dobre, ali moraju biti smislene

Australija je prva zemlja u svijetu koja je uvela zabranu upotrebe društvenih mreža za mlađe od 16 godina.

Istu mjeru razmatra i Velika Britanija nakon što je to predložio premijer Keir Starmer.

Australska vlada oslanja se na same kompanije, vlasnike društvenih mreža da provedu novi zakon, navodeći da moraju poduzeti “razumne korake” kako bi spriječile kršenja, uz kazne do 49,5 miliona australskih dolara (27,5 miliona eura) za ponovljene prekršaje. Djeca i roditelji neće biti kažnjeni ako prekrše zabranu.

Načini na koje će se provoditi zabrana uključuju zahtjeve korisnicima da dostave liče dokumente, prepoznavanje lica ili glasa, ili druge oblike digitalnog utvrđivanja identiteta, kako bi dokazali svoje godine kada to bude zatraženo.

Odrasli to podržavaju, ali djeca smatraju da je zabrana napad na njihova prava koji će dodatno izolirati najranjivije.

Iako je široko rasprostranjeno mišljenje da nekontrolisan pristup društvenim mrežama može biti opasan i za djecu i za odrasle, većina organizacija za ljudska prava i prava djece smatra da novi zakon ne rješava te probleme.

UNICEF Australija kaže da “predložene promjene neće riješiti probleme s kojima se mladi suočavaju kada su online”, dok Australsko povjerenstvo za ljudska prava navodi da će “sveobuhvatna” zabrana vjerojatno imati i “negativne posljedice po ljudska prava djece i mladih”.

Također je uočen snažan osjećaj da će promjene u zakonu dovesti do “gubitka zajednice” za mlade, posebno one koji su “našli važne izvore podrške na društvenim mrežama.”

Djeca se osjećaju uskraćeno za informacije

Osim Australije i Velike Britanije, i mnoge druge zemlje razmatraju ovu zabranu. O tome koliko su zabrane i restrikcije dobre i jesu li uopće, razgovarali smo sa direktoricom kompanije Healthy Contact i geštalt psihoterapeutkinjom Draganom Mačar.

Dragana Mačar

FOTO: Healthy Contact

– Restrikcije su ustvari granice. Djeci i mladima su potrebne granice kako bi rasli u sigurnom okruženju. Granice su dobre. Ali moraju biti smislene i prilagođene uzrastu i specifičnosti ličnosti djeteta. Mislim da u ovom slučaju nije loše uvesti te restrikcije zabrane društvenih mreža za osobe mlađe od 16 godina, s tim da bih ja tu granicu umjesto na 16, pomjerila na 14 godina – kaže Mačar.

Ona također dodaje da previše djeca malog uzrasta ima pristup društvenim mrežama bez bilo kakve kontrole. A društevene mreže mogu itekako narušiti ionako krhko psihičko stanje djeteta. 

– To je samo moje mišljenje. Jer, već 15, a pogotovo 16 godina nosi puno izazova za dijete koje korača ka odraslom dobu. To je vrijeme mnogo frustracija. Ne bi im trebalo dodavati izazove i frustrirati dodatno. Bolja opcija bi možda bila podržavati, pomoći im, ali ih nenametljivo i vrlo odgovorno nadgledati da ne zalutaju – zaključuje psihologinja Dragana Mačar. 

Pozitivna i negativna strana

Psihologinja Ivana Trlin smarta da zabrane imaju i pozitivne i negative strane. 

– Rasprava o zabrani korištenja društvenih mreža za djecu i mlade mlađe od 16 godina posljednjih je godina sve prisutnija u javnom prostoru. Društvene mreže nisu same po sebi ni “dobre” ni “loše”. Njihov učinak uveliko zavisi o dobi korisnika, stepenu emocionalne zrelosti, porodičnom okruženju i načinu korištenja.

Razdoblje djetinjstva i rane adolescencije ključno je za razvoj identiteta, samopoštovanja, socijalnih vještina i emocionalne regulacije. Mozak djece i mladih još je u razvoju, posebno dijelovi zaduženi za kontrolu impulsa, procjenu rizika i dugoročno planiranje. Društvene mreže, dizajnirane tako da potiču stalnu pažnju, uspoređivanje i traženje vanjske potvrde (lajkovi, pregledi, komentari), mogu predstavljati značajan izazov za taj osjetljiv razvojni period.

U terapijskoj praksi sve češće susrećem mlade s povišenim nivoom anksioznosti, depresivnosti, poremećaja slike o sebi i problema s koncentracijom, pri čemu prekomjerno korištenje društvenih mreža često igra važnu ulogu – kaže Trlin. 

Ona dodaje da je jedna od glavnih prednosti moguće zabrane zaštita mentalnog zdravlja djece i adolescenata. Istraživanja pokazuju povezanost intenzivnog korištenja društvenih mreža s povećanim rizikom od depresije, anksioznosti, poremećaja spavanja i osjećaja usamljenosti. Zabrana bi mogla smanjiti izloženost cyberbullyingu, neprimjerenim sadržajima te pritisku idealiziranih slika tijela i života.

A druge strane, dodatna korist bila bi poticanje razvoja stvarnih socijalnih odnosa. Djeca bez pristupa društvenim mrežama imaju više vremena za igru, kretanje, kreativne aktivnosti i neposrednu komunikaciju, što je ključno za zdrav emocionalni i socijalni razvoj. Također, smanjila bi se ovisnička dinamika koja se kod nekih mladih razvija vrlo rano.

Nedostaci i potencijalni rizici zabrane

– S druge strane, potpuna zabrana nosi i određene nedostatke. Društvene mreže su danas dio društvene stvarnosti i jedan od glavnih kanala komunikacije među mladima. Zabrana može dovesti do osjećaja isključenosti, socijalne izolacije ili buntovnog ponašanja, pogotovo ako se ne provodi dosljedno i uz objašnjenje.

Postoji i realna mogućnost da djeca zabranu zaobiđu korištenjem tuđih profila ili lažnih podataka, čime se gubi prilika za otvoren razgovor i učenje odgovornog digitalnog ponašanja. Umjesto zabrane, neki stručnjaci zagovaraju postupno i nadzirano uvođenje u digitalni svijet uz jasna pravila i edukaciju – smatra naša sagovornica. 

Ivana Trlin

FOTO: Arhiva

Bez obzira na zakonske mjere, ključnu ulogu imaju roditelji, škole i šira zajednica. Djeci je potreban model zdravog odnosa prema tehnologiji, jasne granice, ali i prostor za razgovor o onome što doživljavaju online. Digitalna pismenost i emocionalna edukacija trebale bi biti sastavni dio obrazovnog sistema.

– Kao psiholog i psihoterapeut, smatram da ideja zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina ima opravdane razloge, posebno kada je riječ o zaštiti mentalnog zdravlja. Ipak, sama zabrana nije čarobno rješenje. Najbolje rezultate daje kombinacija jasnih pravila, edukacije, roditeljske uključenosti i razumijevanja razvojnih potreba djece i mladih.

Cilj ne bi trebao biti potpuno isključivanje djece iz digitalnog svijeta, već njihovo postepeno i sigurno osnaživanje kako bi u tom svijetu mogli sudjelovati na zdrav, kritičan i odgovoran način – zaključuje za Faktor psiholog i psihoterapeut Ivana Trlin.