Tužna životna priča legendarne pjevačice: Umrla je u jezivim mukama, a na sprovod joj nije došao niko od kolega

Usnija Redžepova rođena je na današnji dan 1946. godine, no nakon duge i teške borbe s opakom bolešću zauvijek nas je napustila 1. oktobra 2015. godine. Njezin životni put nije bio nimalo lagan.

Makedonska pjevačica romske glazbe preminula je u Skoplju u 74. godini života, a na njezinu sprovodu nije se pojavio nijedan kolega. Samo tjedan dana prije smrti liječnici su je hitno hospitalizirali zbog respiratorne bolesti koju nije izliječila na vrijeme. Ipak, unatoč silnim životnim nedaćama, nije gubila nadu. Posljednji dani bili su joj surovo teški. Patila je, bolovi su bili nepodnošljivi, ali je do posljednjeg dana pokušavala ostati pozitivnog duha, što je tada priznala u izjavi za Kurir.

– Ne puštajte me, ostanite sa mnom. Umirem! Gotova sam. Borim se koliko mogu, želim ozdraviti – rekla je tada Usnija, ali je ipak skupila snage za borbu.

 „Svakodnevno se mučim s bolovima i teško dišem. Stanje mi se jako pogoršalo. Ležim u krevetu, jedva uspijevam sjediti. Pokušala sam ustati kako bih prošetala, ali ne mogu se osloniti na noge. Dosta sam smršavjela, kao da nisam ja, ljudi me čak i ne prepoznaju. Pijem samo vodu, nemam snage ni jesti.“

Publika je od početka do kraja obožavala njezine pjesme, a ona je cijeli život provela u braku s čovjekom kojeg je beskrajno voljela. Uvijek smirena, ljubazna, nasmijana i puna pažnje za sve oko sebe.

– Moja mama Sabrija bila je Turkinja, a tata Jašar Rom. Otac nije mogao imati djece s prvom ženom pa se oženio mojom majkom, udovicom koja je već imala sina i kćer. Rodila je još nas četvero i kuća je bila puna mališana. Živjeli smo siromašno, u teškim uvjetima, borili smo se kako bismo preživjeli, ali to je ipak bio najljepši period u mom životu – govorila je svojedobno Usnija.

Za razliku od onih koji odrastaju u blagostanju, djeca iz siromašnih obitelji često nemaju drugog izbora nego krenuti prema svjetlosti – što je bio i pjevačičin životni put.

„U Skoplju nije bilo puno prilika za zabavu, pa sam sudjelovala u gotovo svim školskim sekcijama. Imala sam devet nerazdvojnih prijateljica s kojima sam organizirala sve zabave u gimnaziji, pripremala predstave i kriomice gledala simpatije na korzu. Dodše, otac i majka znali su me pratiti dok šetam gradom, ali samo kada sam ih zamolila da ostanem do devet navečer. Smatrali su da gimnazijalka nema što tražiti na ulici u to doba.“

– Društvo me prijavilo na natjecanje mladih pjevača povodom proslave stotisućitog pretplatnika Radio Skoplja. Prvi put sam pred publikom pjevala veliki hit Radmile Karaklajić ‘Hajmo na tvist’. Obožavala sam plesati pa sam na pozornici i plesala i pjevala. Publika je na nogama dočekala kraj pjesme i tada sam osvojila drugu nagradu. Scenu sam osjetila kao prostor u kojem vladam i na njoj sam ostala sve do danas – prisjećala se.

Podsjetimo, legendarnu umjetnicu mnogi smatraju najvećom makedonskom glazbenom ambasadoricom, a kraljicom romske glazbe službeno je proglašena 1976. godine na Prvom festivalu romske glazbe u Indiji, kada joj je priznanje uručila Indira Gandhi.