Kako je kriza iz 1973. navela Dansku da brutalno oporezuje automobile

U Danskoj su 1973. godine, zbog naftne krize, značajno porasli porezi na automobile, što je bila jedna od mjera kojima se promijenilo lice ove države.

Naftna kriza je pogodila veći dio svijeta zbog Oktobarskog, Jomkipurskog ili Ramazanskog rata 1973. između Izraela i arapskih država predvođenih Egiptom i Sirijom.

Sjedinjene Američke Države i još neke države su tada vojno podržale Izrael. Danska je nastojala biti neutralna u tom ratu, ali su arapske države poteze Evropske ekonomske zajednice (EEZ), čija je članica bila i Danska, protumačile kao podrškom Izraelu.

Arapske članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) su nezadovoljne vojnom podrškom Izraelu zabranile prodaju nafte svima onima koji su dali tu podršku. Petomjesečnom zabranom prodaje je uzrokovan rast cijene nafte na svjetskom tržištu sa tri na 12 dolara po barelu, odnosno za 400 posto.

To se dogodilo kada je Danska u potpunosti uvozila naftu, koju je koristila za transport, proizvodnju električne energije, grijanje domova itd. Ova skandinavska zemlja je OPEC-ovom zabranom gotovo ostala bez nafte. Osim toga, tada nije imala značajnije rezerve “crnog zlata”.

Danci su bili u šoku, na koji je socijaldemokratska vlast reagirala kratkoročnim i dugoročnim mjerama kako bi značajno smanjila ovisnost zemlje o nafti. Među kratkoročnim mjerama bile su:

• “Nedjelja bez automobila (Bilfrie sondage)”, što je podrazumijevalo potpunu zabranu korištenja privatnih automobila nedjeljom. Policajci su patrolirali praznim autocestama, prativši da li građani poštuju ovu mjeru;
• Smanjenje ograničenja brzine na autocestama zbog optimizacije potrošnje goriva;
• Snižavanje maksimalne temperature u građevinama javnih ustanova i institucija na 19 stepeni celzijusovih, a stanovništvo je pozvano da grijanje gasi u prostorijama koje ne koristi;
• Ulična rasvjeta, svjetla reklamnih panoa i izloga trgovina bile su ugašene, zbog čega su gradovi bili u polumraku;

• Zabrana korištenja tople vode u pojedinim zgradama javnih ustanova i institucija.

Brutalni porezi na automobile

Među dugoročnim mjerama bile su one kojima je za cilj smanjenje broja onih koji posjeduju i/ili koriste automobile.

Naime, to je prvenstveno dramatičan rast poreza pri registraciji automobila. To danas podrazumijeva da porez na automobil granične vrijednosti od devet hiljada eura iznosi 2.250 eura, odnosno 25 posto. Međutim, ako automobil košta npr. 20 hiljada eura, onda se devet hiljada eura oporezuje s 25 posto, a razlika, tj. preostalih 11 hiljada eura oporezuje se s 85 posto. Dakle, što je automobil skuplji i luksuzniji, porez je viši.

Iako su porezi brutalni, u Danskoj, koja ima gotovo šest miliona stanovnika, registrirano je 2,8 miliona automobila. No, ti automobili, posebno u gradovima, prvenstveno u Kopenhagenu, ne koriste se često.

Prosječna starost automobila u ovoj državi iznosi 10 godina, što je među najvećim prosječnim starostima automobila u zapadnoj Evropi, uprkos tome što je riječ o jednoj od najbogatijih zemalja Starog kontinenta.

Kako sistem stvara skromnost govore i podaci o 10 najprodavanijih automobila u posljednjih 10 godina, a to su Volkswagen Up, Tesla Model Y, Peugeot 208, Tesla Model 3, Volkswagen Golf, Nissan Qashqai, Toyota Yaris Hybrid, Škoda Octavia, Citroen C3 i Ford Fiesta. Za napomenuti je da su spomenuti Teslini modeli među najprodavanijim zbog povoljnijih uslova kupovine električnih vozila u odnosu na vozila s motorima na unutrašnje sagorijevanje.

Biciklistička infrastruktura

Osim porezima, građani se odvraćaju od automobila i razvojem biciklističke infrastrukture. Ta infrastruktura, posebno u Kopenhagenu, toliko je razvijena da je Danska svjetski sinonim za bicikl. Učestalije su kolone bicikala nego kolone automobila.

Naftna kriza iz 1973. je podstakla Dansku i u tome da bude mnogo odlučnija u korištenju obnovljivih izvora energije.