Suđenje za zločine kod Nevesinja: Svjedočenja u korist optuženog Đurđića

Na suđenju za zločine na području Nevesinja, svjedoci Odbrane su izjavili da optuženi Dragan Đurđić nikada nije maltretirao civile.

Ljubiša Kucalović je ispričao kako je bio u obezbjeđenju Dragana Đurđića nakon što su se povukli u junu 1992. na Rujište iz Mostara, gdje je bio na odsluženju vojnog roka.

“Bili smo smješteni u vikendici na Rujištu gdje je bila komanda Petog bataljona. Zdravko Kandić je bio komandant, a Đurđić njegov zamjenik. On je mene, kao mladog vojnika, zvao ‘Tić’. Zadatak nam je bio da obilazimo teren”, rekao je Kucalović.

Odgovarajući na pitanje Đurđićevog branioca Radivoja Lazarevića, Kucalović je ispričao kako su “muslimanske snage” upale na relej kod Veleža, gdje su bili mladi vojnici, koji su pobjegli, kao i da je njihov zadatak bio da čuvaju linije od daljeg proboja. Govoreći o zarobljavanju civila na Telećoj Lastvi, koja se nalazi blizu Podveležja, svjedok je kazao kako se tamo uputio s Đurđićem na poziv druge grupe vojnika koji su “u šumi pronašli civile”.

“Bili su spremni za transport, bilo ih je deset do 15. Đurđić je pitao: ‘Ima li još neko?’ Nije bilo maltretiranja. Nakon toga smo otišli u pretres terena i pronašli veliku količinu naoružanja. Pokupili smo to, i nazad na Rujište”, rekao je svjedok.

U školi na Zijemlju, prema njegovim riječima, bili su magacin i sanitet. Negirao je da je Đurđić maltretirao civile. Ispričao je kako su u pretresu terena iznad sela Šarice, u potrazi za oficirom Jugoslovenske narodne armije koji je prešao u Armiju BiH, pronašli grupu civila koje su odveli prema školi.

Tužiteljici Eldini Biuk je Kucalović kazao kako su dobili “obavještenje od vojnika” da su pronađeni civili na lokalitetu Teleće Lastve. Dodao je kako pretpostavlja da su civili sakrili oružje, kao i da su nakon toga prebačeni u školu na Zijemlje, ali da ne zna šta je kasnije bilo s njima.

Kucalović je negirao da je Đurđić bio komandant Interventnog voda. Biuk mu je pročitala izjavu iz istrage u kojoj je rekao da je naređenja primao od Kandića, te je često bio na liniji, na šta je on odgovorio da je bio na liniji kada nije išao u pratnju Đurđića.

Za ubistva oko 100 žrtava bošnjačke nacionalnosti s područja Nevesinja sudi se Draganu Đurđiću, nekadašnjem zamjeniku komandanta Petog bataljona Nevesinjske brigade Vojske Republike Srpske (VRS) i komandiru Interventnog odjeljenja, te Draganu Ivaniševiću, Goranu Došli, Milanu Trifkoviću, Siniši Kandiću, Dragoslavu Aćimoviću i Mladenu Kandiću, bivšim pripadnicima Petog bataljona. S njima je bio optužen Zdravko Kandić, koji je u međuvremenu preminuo.

Svjedok Branko Grahovac je kazao da se s Đurđićem povukao u lovačku kuću na Rujište u junu 1992. godine, nakon “ofanzive hrvatsko-muslimanskih snaga u dolini Neretve”. Komandant voda, kako je rekao, bio je Ranko Zubac. Nakon formiranja Nevesinjske brigade, prebačeni su u Peti bataljon.

“Bili smo poviše sela Šarice, od centra Zijemlja četiri-pet kilometara. Dragan [Đurđić] i moja ekipa. Sve je to Zijemlje. Zadatak je bio da pregledamo da li ima naoružanih ljudi. Vidjeli smo dole na poljani vojnike, civile, ne znam ko je bio”, ispričao je svjedok.

Grahovac je kazao kako ne zna koje sproveo te civile i gdje. Rekao je kako je komanda Petog bataljona bila između škole na Zijemlju i Rujišta. U školi je bio sanitet, dodao je, kao i da se tu nikada nisu zadržavali, niti su maltretirali zatvorenike.

“Na svakom kretanju u akciju, Đurđić je govorio da se ne ponašamo ružno prema civilima”, kazao je Grahovac.

Na pitanje tužiteljice ko ih je vodio u Šarice, svjedok je odgovorio da je to bio Zubac, ali da je Đurđić bio tu. Tužiteljica ga je pitala kako zna da su dolje bili vojnici, on je odgovorio da je vidio uniforme. Ako je postojao Interventni vod, naveo je svjedok, bio je u dolini Neretve, te je rekao da ne zna kojim jedinicama su pripadali Zoran Rajković, Goran Došlo i Dragan Ivanišević.

Suđenje se nastavlja 20. aprila.