Kako sad može, a inače gotovo ništa ne može: Južna interkonekcija ide ekspresno, a EU put nikako

Državni i entitetski nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini su u proteklim sedmicama pokazali neobičnu efikasnost i ekspeditivnost prilikom usvajanja svih regulativa za izgradnju Južne interkonekcije. Ova efikasnost pokazuje da se može, kad se hoće ili mora, ali s druge strane pokazuje i neodgovornost kod drugih pitanja.

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je u srijedu na hitnoj telefonskoj sjednici usvojilo prijedlog osnova za vođenje pregovora s Hrvatskom o međudržavnom sporazumu kojim bi se započeo proces izgradnje plinovoda Južna interkonekcija.

Samo dan prije, u ponedjeljak 21. aprila, Vijeće ministara je, također, na hitnoj telefonskoj sjednici usvojilo odluku kojom se započinje proces pregovora s Hrvatskom o međudržavnom sporazumu kojim bi se započeo proces izgradnje plinovoda Južna interkonekcija.

Ranije, osmog aprila su u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH usvojene izmjene Zakona o južnoj interkonekciji kojim je u projekat uveden američki investitor kompanija AAFS Infrastructure and Energy d.o.o., registrovana u Sarajevu u potpunom vlasništvu američkog društva AAFS Infrastructure and Energy LLC. Dom naroda FBiH je 15. aprila potvrdio ove izmjene zakona.

Dakle, u manje od mjesec dana entitetske i državne institucije pokazuju sposobnost da rješavaju probleme koji su se činili nerješivim i jako komplikovanim te podložnim političkoj trgovini. Ne treba biti previše politički mudar da se zna da ovo nije produkt odjednom sazrele političke svijesti i odgovornosti nego pritiska i poslovnih interesa povezanih s novim načinom vođenja američke politike.

Podsjećamo, Zakon o južnoj interkonekciji je usvojen još 12. decembra 2024. godine u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, tada pod pritiskom “odlazeće” administracije Joe Bidena. Nakon što je zakon usvojen i na Domu naroda, malo je toga bilo urađeno na terenu da do njegove implementacije dođe, a nailazio je i na žestoko protivljenje prije svega HDZ-a u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Posebno zanimljiv slučaj je i ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staše Košarca. Košarac će biti na čelu delegacije koja će voditi pregovore s Republikom Hrvatskom o međudržavnom sporazumu o Južnoj interkonekciji. Staša Košarac je 2024. godine prijetio da bez Istočne interkonekcije,

Primjer Južne interkonekcije je razotkrio najmanje dvije tamne strane bosanskohercegovačke realnosti.

Jedna je to da reforme koje su neophodne na putu ka Evropskoj uniji i koje bi zaista popravile život građana stoje na mjestu, a Evropska unija nije sposobna da natjera domaće političare da poduzmu mjere neophodne na evropskom putu. Političari ne mogu da dogovore tehničke detalje koji bi omogućili pristup sredstvima od blizu milijardu KM koje obezbjeđuje Evropska unija, a ovdje se u par dana rješavaju pitanja za koje bi inače trebali mjeseci.

Novu sjenu na nesposobnost Evropske unije je pružila i informacija koju je objavio The Guardian, o tome da Evropska unija rizikuje otvoreni sukob s Donaldom Trumpom zbog Južne interkonekcije i da je uputio upozorenje domaćim liderima.

Druga strana jeste da domaći političari očito nemaju ni trunku odgovornosti prema građanima i da ovakvo ponašanje domaćih političara ruši sve one principe predstavničke demokratije i odgovornosti prema biračima. Domaće političare je više strah Ambasade SAD-a u Sarajevu nego ljudi koje kao predstavljaju i koji ih na kraju priče i finansiraju.

Nažalost, čak i ako je projekat Južne interkonekcije neophodan i potreban i ako je ovo možda bio i jedini način da se brzo realizuje, on postaje primjer ne dobre prakse rada za korist građana, nego prakse u kojoj su interesi “investitora” jedino za što se domaći političari brinu.