Prvomajski roštilj postaje luksuz: Cijene mesa u BiH nastavljaju rasti! Kilogram ćevapa 21 KM, teletina bez kostiju 30 KM

Uoči prvomajskih praznika u Bosni i Hercegovini svake godine se ponavlja sličan trend – pojačana potražnja za mesom i roštiljskim proizvodima. To utiče i na kretanje cijena na tržištu

Kako se Prvi maj tradicionalno obilježava druženjima u prirodi i pripremom roštilja, mesnice i trgovački lanci bilježe veći promet.

Cijene mesa u BiH su već duže pod uticajem rasta troškova stočne hrane, energenata i transporta, pa se uoči praznika često primijeti i blago sezonsko poskupljenje, iako ono nije jednako izraženo u svim gradovima i trgovinama.

Junetina jeftinija

Roštilj će ove godine za mnoge biti luksuz jer, kako smo provjerili u jednoj poznatoj mesnici u Sarajevu, kilogram teletine bez kostiju košta 30 KM dok je cijena ćevapa i pljeskavica po kilogramu 21 marku.

U bh. entitetu RS cijena teletine je poskupila za 2-3 KM u proteklih nekoliko dana, a mesari to pravdaju poskupljenjem energenata.

U Banjoj Luci cijena je cijena telećeg buta 37 KM.

Junetina je nešto jeftinija, pa kilogram sa kostima košta 19 KM dok je juneći but 26 maraka.

Bago: Građani se ne bune

Za samo tri godina teletina je u BiH poskupjela u prosjeku za oko 10 KM, a junetina do 8 KM.

Predsjednik Udruženja potrošača ‘Futura’ iz Mostara Marin Bago kaže za Raport da poskupljenja i cijene ne bi gledao kroz prizmu praznika.

Ključ praznika je da se ljudi druže, a uvijek se može malo naći malo hrane za taj dan. Ako ćemo gledati samo po trošenju, svaki dan je nezgodan i neprijatan. Što se tiče stanja, građani se ne bune. Kao građani ništa ne poduzimamo da izrazimo svoje nezadovoljstvo, brige i potrebe. To je realnost, žalimo se na cijene i težak život, ali ne protestiramo niti se žalimo onima kojima trebamo. Ne provodimo bilo kakve aktivnosti da bi nam bilo bolje. To je surova realnost, previše smo pasivni i iz te pasivnosti se ništa pozitivno neće roditi po nas’, kazao nam je Bago.

Želja za druženjem i tradicijom ostaje ista, ali su mogućnosti sve ograničenije zbog rasta cijena. Dugoročno, kontinuirani rast cijena i izostanak konkretnog društvenog odgovora na takva kretanja otvaraju pitanje koliko će građani još moći balansirati između očuvanja tradicije i svakodnevne ekonomske realnosti.