Od nasilja do ubistava: Zašto BiH ne uspijeva spriječiti femicid?!

Ubistvo Elme Godinjak u sarajevskom naselju Dobrinja još je jedan bolan podsjetnik da Bosna i Hercegovina i dalje nema efikasan odgovor na femicid, najbrutalniji oblik rodno zasnovanog nasilja.

Prema informacijama objavljenim nakon zločina, riječ je o ženi koja je ranije prijavljivala nasilje i kojoj su bile izrečene mjere zaštite, ali ni to nije bilo dovoljno da spriječi tragediju. Upravo tu leži suština problema. U Bosni i Hercegovini nasilje nad ženama često se tretira tek kada preraste u ubistvo.

Femicid nije “porodična tragedija”, “zločin iz strasti”, niti “porodična svađa sa smrtnim ishodom”. To je ubistvo žene, najčešće od partnera ili bivšeg partnera, uglavnom u kontekstu “kontrole”, prijetnji, posesivnosti i dugotrajnog nasilja. U velikom broju slučajeva, femicidu prethode prijave policiji, zabrane prilaska, prijetnje smrću, uhođenje i psihološko nasilje. Sistem, međutim, uglavnom reaguje sporo, parcijalno ili formalno što je bio slučaj i s ubistvom Elme Godinjak.

Predvidiv zločin

“Femicid je, za razliku od drugih ubistava, gotovo predvidiv ako institucije na vrijeme prepoznaju obrasce nasilja”, izjavio je Adnan Kadribašić, stručnjak za ljudska prava i ravnopravnost spolova.

Jedan od potresnijih slučeja posljednjih godina bila je likvidacija Nizama Hećimović u Gradačac 2023. godine, kada je ubica, njen bivši partner Nermin Sulejmanović, zločin prenosio uživo na društvenim mrežama. Nizama je ranije prijavljivala nasilje i tražila zaštitu. Ni prijave, ni upozorenja, ni strah koji je jasno iskazivala nisu bili dovoljni da institucije djeluju na vrijeme. Taj slučaj izazvao je proteste širom Bosne i Hercegovine i otvorio pitanje odgovornosti policije, pravosuđa i centara za socijalni rad.

Ipak, nakon početnog šoka, suštinske promjene bile su spore. Zakonski okvir ostao je nedovoljno precizan, femicid se i dalje često ne tretira kao posebno krivično djelo, a zaštitne mjere u praksi često ostaju mrtvo slovo na papiru.

“Femicid je najekstremniji oblik nasilja prema ženama, a najteža posljedica su djeca koja ostaju bez oba roditelja”, smatra Amila Ferhatović, profesorica krivičnog prava na Univerzitetu u Sarajevu.

Potrebna hitna akcija

Uzroci femicida su duboki i višeslojni, smatraju stručnjaci. Prvi je društveni, patrijarhalni obrazac u kojem dio muškaraca partnericu i dalje posmatra kao “vlastito vlasništvo”, a njen odlazak, razvod ili odbijanje kao lično poniženje.

Drugi je institucionalni, odnosno prijetnje i nasilje često se procjenjuju kao “nizak rizik”, iako statistika pokazuje da upravo takvi obrasci često završavaju ubistvom. Treći je tzv. “ekonomski”. Mnoge žene, nažalost, ostaju u nasilnim odnosima zbog finansijske zavisnosti, straha za djecu ili nepostojanja adekvatne podrške.

Iza svake ubijene žene ostaju traumatizirana djeca, razorene porodice i društvo koje postaje sve ravnodušnije na nasilje. Posebno zabrinjava što se nakon svakog novog slučaja ponavlja isti obrazac, osuda javnosti, kratkoročni protesti, političke poruke i potom tišina, sve do narednog ubistva.

Slučaj Elme Godinjak pokazuje da Bosna i Hercegovina nije naučila dovoljno iz prethodnih tragedija. Ako ni nakon Gradačca, protesta i javnog pritiska sistem nije uspio zaštititi ženu koja je tražila pomoć, onda pitanje više nije šta se dogodilo, nego koliko će još žena morati biti ubijeno da bi institucije počele djelovati preventivno, a ne posthumno.

“Uvjeravanja, obećanja i obaveze ne znače ništa bez hitne i djelotvorne akcije”, navela je Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini.