MILIONSKI GUBICI, SKUPI ENERGENTI I UVOZ UNIŠTILI MODEL: Istina o Željezari Zenica

Zaustavljanje integralne proizvodnje u Novoj Željezari Zenica nije posljedica jedne odluke, jednog događaja ili

nedostatka volje da se proizvodi. To je rezultat višegodišnjeg pritiska više faktora koji su se postepeno slagali jedan

na drugi:

1. Finansijski aspekt: višegodišnji gubici

2. Rast cijena energenata i sirovina

3. Tržišni aspekt: uvozna konkurencija, smanjenje slobodnog tržišta i jačanje uvozne konkurencije

4. Izostanak zaštitnih mjera u BiH, zaštita tržišta u EU, Srbiji i drugim državama (opisan i u hronološkom

razvoju problema)

5. Izostanak kontrole kvaliteta uvoznih proizvoda

6. Zastarjelost postrojenja i dugogodišnji ekološki utjecaj

7. Tehnološki aspekt: proizvodnja ispod tehnološkog minimuma

Najjednostavnije rečeno: proizvodnja nije zaustavljena zato što kompanija ne želi da proizvodi, nego zato

što postojeći model proizvodnje više ne može raditi održivo u trenutnim tržišnim, tehnološkim i

regulatornim uslovima. Važno je napomenuti da svi navedeni faktori u okviru ove analize imaju utjecaj i

čine cjelokupan kontekst održivosti integrale proizvodnje, te niti jedan ne može biti izuzet.

• Integralna proizvodnja zasnovana na visokoj peći, čeličani, aglomeraciji i valjaonicama traži veliki obim

proizvodnje, stabilno tržište, konkurentne ulazne troškove, visoka obrtna sredstva i mogućnost prodaje

robe po cijeni koja pokriva troškove. Kada svi ti uslovi istovremeno oslabe, nastavak proizvodnje ne znači

spasavanje sistema, nego stvaranje novih gubitaka.

• Prema svim dosadašnjim planovima i analizama i prethodnih vlasnika, integralna proizvodnja je zbog

nedostatka rude u BiH mogla opstati maksimalno dvije godine, ukoliko isključimo sve ostale faktore koji

su utjecali da se integralna proizvodnja obustavi ranije.

• Novi model poslovanja – Stvarno ozdravljenje Nove Željezare Zenica

Jedini način stvarnog ozdravljenja Nove Željezare Zenica je razvoj novog modela poslovanja koji će se

zasnivati na industrijama koje imaju perspektivu, tržište i dugoročnu održivost, ali i koji će istovremeno

osloboditi Zenicu decenijskog zagađenja.

Ova transformacija je, uz postojanje institucionalne podrške i zaštitnih mjera države, trebala biti postepena i

planska, u periodu od dvije do tri godine. Međutim, zbog potpunog izostanka takve podrške, prelazak na novi

model mora se desiti u znatno kraćem i težem okviru.

Cilj nije uništiti industrijsku vrijednost, nego zaštititi ono što ima budućnost: lokaciju, infrastrukturu, kadrove,

radionice, prerađivačke kapacitete, komercijalne odnose i mogućnost nove investicije.

Nova faza treba uključivati dodatnu proizvodnju armaturnih mreža, armiračnicu, razvoj centralne radionice kao

profitnog centra, pripreme za elektrolučnu proizvodnju čelika, solarne projekte, industrijske baterije i logistički

centar i terminal za kontejnerski i rasuti teret. Cilj nije manje industrije. Cilj je nova industrija koja može opstati.Hronološki razvoj problema

U prethodnim godinama čelična industrija je bila pogođena nizom globalnih i regionalnih kriza. Pandemija je

poremetila lance snabdijevanja i logistiku. Nakon toga su uslijedili energetska kriza, rat u Ukrajini, rast cijena

energenata, rast cijena transporta, uvođenje tarifa u SAD, visoke kamatne stope, pad građevinske aktivnosti u

Evropi i slabljenje industrijske potražnje.

Istovremeno, u svijetu je nastavljen rast proizvodnih kapaciteta čelika. OECD je u martu 2026. upozorio da je

globalni višak kapaciteta u proizvodnji čelika u 2025. dostigao oko 640 miliona tona, što je više od ukupne

proizvodnje zemalja OECD-a za preko 200 miliona tona, uz očekivanje da će višak kapaciteta nastaviti rasti do

2028. godine.

Kada postoji toliki višak čelika u svijetu, roba ne nestaje. Ona traži tržište. Sva velika tržišta su uvela zaštitne mjere

i kao posljedicu izazvale da se višak robe preusmjerava prema manjim i otvorenijim tržištima. BiH je upravo takvo

tržište: malo, otvoreno, cjenovno osjetljivo i bez dovoljno snažnog sistema zaštite domaće proizvodnje.

U 2025. i 2026. pritisak se dodatno pojačao. EU je nastavila sa politikom zaštite svoje industrije čelika i aprilu 2026.

postigla politički dogovor o novom režimu koji smanjuje bescarinske uvozne kvote za čelik za oko 47%, uz

povećanje carine iznad kvote sa 25% na 50%.

Od 1. januara 2026. Srbija je uvela privremene uvozne kvote na određene proizvode od čelika, sa režimom

predviđenim za period do 30. juna 2026. godine da bi polovinom aprila produžila važenje do kraja 2026. godine,

uz istovremeno proširenje na armaturne mreže. To je posebno važno za Novu Željezaru Zenica jer je Srbija bila

jedno od ključnih regionalnih tržišta za proizvode poput rebrastog betonskog čelika i žice.

Od 1. januara 2026. CBAM je ušao u definitivni režim u EU, nakon prelazne faze od 2023. do 2025. godine.

Evropska komisija navodi da CBAM od 2026. postaje dio režima kojim se usklađuje uvoz robe sa troškovima ugljika

u EU sistemu, što dodatno utječe na izvoznike čelika prema EU tržištu.

EU je 15. decembra definisala ciljane i referentne emisije CO2 čime je postalo jasno da će trošak uvoza čelika iz

BiH biti oko 90 €/t. Time se Nova Željezara Zenica potpuno isključuje sa tržišta EU.

U takvom okruženju BiH nije uvela odgovarajuće zaštitne mjere za domaću proizvodnju čelika, niti je

uspostavila snažniji sistem kontrole kvaliteta uvoznih proizvoda. To je dodatno pogoršalo položaj domaće

proizvodnje.

1. Finansijski aspekt: višegodišnji gubici

Najvažniji razlog za zaustavljanje integralne proizvodnje jeste finansijska neodrživost postojećeg modela. Prema

kalkulacijama nastavak integralne proizvodnje u današnjim uslovima generiše gubitak na mjesečnom nivou

u iznosu od minimalno 3,25 miliona EUR (6,3 miliona KM). To je ključna činjenica koju javnost mora

razumjeti: kada je prodajna cijena niža od cijene koštanja, svaka dodatna proizvedena tona ne smanjuje

problem nego ga povećava.

Integralna proizvodnja ima velike fiksne troškove. Visoka peć, čeličana, aglomeracija, valjaonice, energija,

održavanje, radna snaga, rezervni dijelovi, logistika i finansiranje zaliha ne mogu se jednostavno smanjivati

proporcionalno padu tržišta. Takav sistem može raditi održivo samo ako proizvodi dovoljne količine i ako tržište

može prihvatiti te količine po cijeni koja pokriva troškove.

U stvarnosti se dogodilo suprotno: troškovi su rasli, a tržišna cijena je padala ili stagnirala na nivou ispod cijene

koštanja. To je stvorilo dugogodišnji finansijski pritisak i dovelo do zaključka da nastavak integralne proizvodnje u

postojećem obliku nije odgovorna poslovna odluka.

U tabeli su navedeni finansijski gubici od 2023. godine. Finansijski gubici su jasan pokazatelj neprofitabilnosti

integralne proizvodnje iako su se uvele sve mjere štednje, ali i sve investicije i kapitalni projekti su obustavljeni, što

je dodatno utjecalo na loše stanje postrojenja koje je uzrokovalo česte kvarove i obustave proizvodnje.Dobit prije poreza/gubitak po godinama

Godina Ukupno Mjesečni prosjek

2022 43.336.742,00 3.611.395,17

2023 159.168.059,00 – 13.264.004,92

–

2024 119.327.733,00 – 9.943.977,75

–

2025 97.317.755,64

– 8.109.812,97

–

Q1 2026 14.598.053,87

– 4.866.017,96

–

2. Rast cijena energenata i sirovina, posebno koksa

Integralna proizvodnja čelika posebno je osjetljiva na cijenu koksa. Koks nije običan energent. On je tehnološki

neophodan input za rad visoke peći. Bez stabilnog snabdijevanja koksom odgovarajućeg kvaliteta nema stabilnog

rada visoke peći.

Rast cijene koksa, transporta, rude, električne energije i prirodnog plina direktno povećava cijenu koštanja. Kod

integralne proizvodnje ti troškovi se ne mogu brzo neutralisati. Ako tržišna cijena proizvoda ne prati rast ulaznih

troškova, kompanija stvara gubitak.

U praksi se dogodilo upravo to: cijene energenata i sirovina su rasle ili bile nestabilne, dok kupci na tržištu nisu

bili spremni platiti višu cijenu gotovog proizvoda, jer su imali alternativu kroz uvoz po nižim cijenama. Zbog toga se

finansijski jaz između troška proizvodnje i prodajne cijene širio.

Osim toga, cijene prema Novoj Željezari za 2026. godinu su značajno porasle, i to: cijena električne energije

za 6%, zemnog plina za 4% i cijena koksa za 75$/t od jula 2025. godine.

3. Tržišni aspekt: uvozna konkurencija i smanjenje slobodnog tržišta

Tržište čelika u BiH i regionu je otvoreno i veoma cjenovno osjetljivo. Domaći kupci kupuju ono što je dostupno,

povoljno i brzo isporučivo. U takvim uslovima tržišnu cijenu ne određuje domaći proizvođač, nego najjeftinija

alternativa iz uvoza.

Ukupno tržište 80.000 t/mj. Dostupno tržište u odnosu na prethodne godine je smanjeno sa 50.000 t/m na 40.000

t/mj zbog implementacije zaštitnih mjera na tržištu EU i Srbije. Raspoloživo tržište se kreće oko 30.000 t/mj.

Ali nakon donošenja odluke o neuvođenju zaštitnih mjera tržište se odlučilo na dodatni uvoz. Najavljene količine

uvoza u BiH su preko 100.000 t u narednih četiri mjeseca što značajno smanjuje raspoloživo tržište na oko 15.000

t/mj (svih proizvoda).

Nova Željezara Zenica se suočava sa konkurencijom iz Turske, Italije, Kine, Srbije i drugih tržišta. Dio te

robe dolazi iz sistema sa većim kapacitetima, nižim troškovima, drugačijim energetskim uslovima ili

aktivnijom državnom podrškom. Kada takva roba dođe na otvoreno tržište BiH, domaći proizvođač se mora

prilagoditi cijeni koja često nije dovoljna da pokrije njegovu cijenu koštanja.

U tabeli su navedeni podaci o povećanju uvoza proizvoda u BiH iz drugih država, što jasno pokazuje da su

ovi proizvodi preplavili tržište BiH i da integralna proizvodnja nije konkurentna na tržištu.

Rast uvoza u odnosu na 2020 (%) 2020 2021 2022 2023 2024 2025

TURSKA 6.851% 5.654% 11.025% 53.695% 56.620%

SRBIJA 128% 330% 165% 71% 62%

ITALIJA -33% -81% 12% 66% 6%

HRVATSKA 82% 5% 640% 517% 351%

Ukupnan rast 56% 104% 120% 250% 218%Dodatni problem je smanjenje realno dostupnog tržišta. Srbija uvodi kvote. EU uvodi stroži režim kvota i veće

carine iznad kvote. CBAM povećava troškovni i administrativni pritisak za izvoz u EU. Istovremeno domaće tržište

BiH ostaje otvoreno za uvoz. To znači da se prostor za plasman robe smanjuje izvana, dok se pritisak uvoza

povećava iznutra.

Najjednostavnije rečeno: Nova Željezara Zenica izvozi prema sve zaštićenijim tržištima, a posluje na domaćem

tržištu koje nije zaštićeno ni na koji način.

4. Izostanak zaštitnih mjera u BiH

Neuvođenje zaštitnih mjera u BiH nije jedini razlog za zaustavljanje integralne proizvodnje, ali jeste jedan

od važnih faktora koji je ubrzao pogoršanje situacije.

Kompanija je tražila zaštitne mjere ne kao privilegiju, nego kao pokušaj da domaća proizvodnja dobije uslove slične

onima koje imaju proizvođači u drugim državama. EU štiti svoje tržište. Srbija štiti svoje tržište. Mnoge zemlje

koriste kvote, carine, anti-damping mjere, energetske pakete i industrijske podsticaje.

BiH nije uvela adekvatan okvir u trenutku kada su drugi pooštravali zaštitu. Posljedica je bila da se roba,

koja teže ulazi na druga zaštićena tržišta, lakše preusmjerava prema nezaštićenom tržištu BiH. To povećava

pritisak na cijene, smanjuje prostor za domaću prodaju i direktno pogađa održivost proizvodnje.

Zaštitne mjere ne bi same riješile sve probleme, ali bi mogle dati vrijeme za tranziciju, stabilizaciju i

pripremu novog modela.

5. Izostanak kontrole kvaliteta uvoznih proizvoda

Pored klasičnih zaštitnih mjera, BiH nije uvela ni dovoljno snažan sistem kontrole kvaliteta uvoznih čeličnih

proizvoda.

Kod armature, žice i armaturnih mreža kvalitet nije samo komercijalno pitanje. To je pitanje sigurnosti

građevinskih objekata, tehničkih standarda i zaštite krajnjih korisnika. Domaći proizvođač mora poštovati

standarde, ateste, sljedivost proizvodnje i kontrolu kvaliteta. Ako uvozna roba ne prolazi jednak nivo

provjere, konkurencija nije ravnopravna.

Domaća proizvodnja ne traži zaštitu od poštene konkurencije. Traži ista pravila kvaliteta, istu kontrolu, iste

standarde i istu odgovornost za sve proizvode koji se prodaju na tržištu BiH.

6. Zastarjelost postrojenja i dugogodišnji ekološki utjecaj

Zastarjelost postrojenja i dugogodišnji ekološki utjecaj predstavljaju dodatni faktor neodrživosti integralne

proizvodnje, jer bi nastavak rada zahtijevao izuzetno visoka ulaganja u modernizaciju tehnologije i ekološke

standarde, koja se u postojećim tržišnim uslovima ne mogu ekonomski opravdati. Upravo takva ograničenja i

potrebe za skupim investicijama su bili jedni od razloga zbog kojih su prethodni vlasnici napustili ovaj model

proizvodnje. Istovremeno, Zenica decenijama trpi negativne posljedice zagađenja povezane s integralnom

proizvodnjom, što dodatno potvrđuje da je dugoročno nužan prelazak na tehnološki savremeniji i ekološki

prihvatljiviji industrijski model, zasnovan na zelenoj energiji.

7. Tehnološki aspekt: proizvodnja ispod tehnološkog minimuma

Integralna proizvodnja nije fleksibilan sistem koji se može lako prilagoditi malim količinama. Visoka peć zahtijeva

kontinuiran rad i određeni minimalni obim proizvodnje da bi sistem bio tehnološki stabilan i ekonomski prihvatljiv.

Za Novu Željezaru Zenica minimalni održiv nivo proizvodnje sa stanovišta visoke peći je približno 50.000 tona

mjesečno ili više. Međutim, zbog smanjenog slobodnog tržišta i ograničenih mogućnosti plasmana, realno

dostupno tržište je značajno manje. I za visoku peć to je rad ispod tehnološkog minimuma i visoka peć ne može

da radi na tom režimu.

Česte obustave visoke peći su tehnološki nemoguće, što su potvrdili i interni eksperti.VAŽNE NAPOMENE

• Zašto promjena vlasnika sama po sebi ne rješava problem?

U javnosti se često pojavljuje pojednostavljena slika: ako država kupi 100% vlasništva, proizvodnja će se

nastaviti i radna mjesta će biti sačuvana. Ta poruka je emotivno razumljiva, ali industrijski nije dovoljna.

Promjena vlasnika ne mijenja cijenu koksa, rude, električne energije, plina, transporta, rezervnih dijelova,

tržišnu cijenu proizvoda, uvozni pritisak niti tehnološki minimum visoke peći. Ako su troškovi proizvodnje

veći od tržišne cijene, problem ostaje isti bez obzira ko je vlasnik.

Zato pitanje nije samo ko će biti vlasnik. Ključno pitanje je koji model može obezbijediti održivu proizvodnju, stabilna

radna mjesta i dugoročnu industrijsku budućnost.

Nije realno proizvoditi ono što ne možemo prodati, te je potrebno izgraditi novi, zdrav i održiv model

poslovanja. Važno je napomenuti da svi navedeni faktori u okviru ove analize imaju utjecaj i čine cjelokupan

kontekst održivosti integrale proizvodnje, te niti jedan ne može biti izuzet.

• Odgovoran odnos prema radnicima i državi

Važno je naglasiti da kompanija nema dugovanja prema radnicima i državi, dok se otvorene obaveze prema

dobavljačima rješavaju kroz zakonite poslovne i restrukturacijske mehanizme.

To je važna činjenica. Teret krize nije prvo prebačen na radnike niti na državu. Vlasnik je spreman osigurati isplatu

otpremnina u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i važećim obavezama. To pokazuje da se proces ne vodi

kao bijeg od odgovornosti, nego kao pokušaj da se teška situacija riješi zakonito i organizovano.

• Restrukturiranje kao put prema novom modelu

Predstečaj i stečaj u javnosti često zvuče kao kraj. Međutim, u ovakvoj industrijskoj situaciji oni mogu biti alat

restrukturiranja i pripreme nove faze.

Osim toga, važno je napomenuti da je zakonska obaveza poslodavca prijaviti ukoliko kompanija posluje u minusu,

te je predstečajni upravnik kroz svoj izvještaj utvrdio da su stečeni uslovi za stečajni postupak, što je dostavljeno

nadležnom Sudu.

Cilj nije uništiti industrijsku vrijednost, nego zaštititi ono što ima budućnost: lokaciju, infrastrukturu, kadrove,

radionice, prerađivačke kapacitete, komercijalne odnose i mogućnost nove investicije.

Nova faza treba uključivati dodatnu proizvodnju armaturnih mreža, armiračnicu, razvoj centralne radionice kao

profitnog centra, pripreme za elektrolučnu proizvodnju čelika, solarne projekte, industrijske baterije i logistički

centar i terminal za kontejnerski i rasuti teret.

Cilj nije manje industrije. Cilj je nova industrija koja može opstati.

Nova Željezara Zenica