FAZ Schmidtu: Jesu li Amerikanci Dodiku “servirali” vašu glavu

Njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je intervju s odlazećim visokim predstavnikom u Bosni i Hercegovini Christianom Schmidtom-. Ovaj intervju on je pokušao zaustaviti, prema navodima novinara Michaela Martensa.

Intervju prenosimo u cijelosti.

“Politika kao nastavak rata: U Bosni i Hercegovini Christian Schmidt napušta svoju funkciju visokog predstavnika. Želimo ga pitati: Da li ga je Amerika natjerala na to?

Gospodine Schmidt, SAD su Vas praktično uz pištolj prisilile da što prije napustite funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Šta ovakav grub pristup govori o evropsko-američkim odnosima?

Svi razgovori su protekli mirno i bez „upotrebe oružja“. Ja sam se samoinicijativno složio da, u postojećim okolnostima, spriječim da različite pozicije prerastu u rizik za funkciju visokog predstavnika. Zato sam, nakon razgovora koji su bili intenzivni, ali i uspješni, donio takvu odluku.

Govorite o „intenzivnim razgovorima“. Koliko se pritom morate ujedati za jezik? Djelujete kao neko ko bi mogao i možda želio reći mnogo više, ali ne smije – barem još ne smije.

Oni koji kažu sve što im je na srcu ne poštuju osnovna pravila diplomatskog ophođenja. Nisam ovdje da objašnjavam osjećaje, nego da kažem o čemu se radi. Nakon pet godina na funkciji, drugog najdužeg mandata među svim visokim predstavnicima u Bosni, teška srca sam donio odluku da odem. Ali isto tako znam da imamo određene probleme o kojima moramo govoriti. Ko vjeruje da će problemi biti riješeni time što jedan čovjek ode ili drugi dođe, nije razumio probleme u Bosni i Hercegovini.

Svoju funkciju ovdje u Sarajevu, sa koje su Vas Amerikanci sada manje-više otjerali, dugujete između ostalog i Angeli Merkel. Ona je na jednom skupu Vaše CSU stranke 2017. izgovorila čuvenu rečenicu da su vremena u kojima se moglo potpuno osloniti na SAD „djelimično prošla“, zbog čega Evropljani moraju preuzeti više odgovornosti. Slažete li se s tom rečenicom?

Slažem se – ali uz jedno pitanje: šta smo mi Evropljani zapravo uradili da razvijemo vlastitu strategiju? Kada pogledam situaciju ovdje u Bosni, vidim da postoji velika potreba za dodatnim usmjeravanjem. Gdje su Evropljani kada je riječ o odnosu prema ovoj zemlji?

Vidimo kako MAGA pokret širom Evrope podržava prijatelje Rusije i protivnike EU: u Njemačkoj AfD, u Mađarskoj Viktora Orbána, ovdje bosanskohercegovačkog srpskog separatističkog lidera Milorada Dodika, Putinovog najodanijeg saveznika u regiji. Kako EU može i treba reagovati?

Prije svega ne bi trebala reagovati, nego djelovati. Uzmimo pitanje energetskog snabdijevanja Bosne. Bosna dobija gas isključivo iz Rusije, preko Srbije. Kao odgovor na to već godinama postoji ideja o izgradnji gasovoda iz Hrvatske prema Bosni, koju je EU u početku snažno podržavala. Amerikanci to guraju naprijed, što im se ne može zamjeriti. Sada EU kaže da to više ne može podržavati jer se ne radi o obnovljivim izvorima energije. Tako Bosna i dalje ostaje zavisna samo od ruskog gasa. Ne može se sve svesti na to da se naknadno samo kritikuju drugi. Gdje je naša evropska strategija?

Kritike američkih planova za gasovod nisu se odnosile toliko na samu ideju, koliko na način realizacije. Kada se kompanija brata bivšeg sigurnosnog savjetnika Donalda Trumpa, Michaela Flynna, koja je do nedavno bila nepoznata čak i stručnjacima iz branše, unese direktno u zakon o izgradnji gasovoda, to je protiv svih standarda dobrog upravljanja.

Na to nemam šta dodati – osim pitanja zašto se dopustilo da stvari odu tako daleko. Evropa mora fleksibilnije reagovati na potrebe pojedinačnih država – što nikako ne znači da treba pristajati na sve.

U bazi podataka američkog Ministarstva pravde postoji lobistički ugovor Republike Srpske sa izraelsko-kanadskom firmom Dickens & Madson iz Montreala. Ključne rečenice ugovora glase: „Nezavisnost RS od Bosne i Hercegovine naš je glavni cilj. Također ćemo osigurati podršku američke vlade za smjenu Christiana Schmidta sa funkcije visokog predstavnika.“ Kada ste prvi put vidjeli taj ugovor, koliko ste ga ozbiljno shvatili?

Primio sam to k znanju i razumio kao veliko upozorenje da postoji koordinirana akcija koja ne želi dobro ni Bosni ni mojoj funkciji. Zahtjev za nezavisnošću Republike Srpske očigledno je suprotan Dejtonskom mirovnom sporazumu iz 1995. godine, ali i zvaničnoj američkoj poziciji.

Jeste li baš sigurni u to?

Američka pozicija, koja je sada ponovo potvrđena i u Vijeću sigurnosti UN-a, jeste očuvanje Bosne i Hercegovine u skladu s Dejtonskim sporazumom. To isključuje nezavisnost RS-a. Ali lobistički ugovor opisuje jasnu namjeru za čiju realizaciju se ulaže mnogo novca – koliko se može čuti, gotovo koliko iznosi cijeli godišnji budžet Ureda visokog predstavnika.

Jedan od dva cilja iz ugovora je ostvaren: Vi uskoro odlazite, Dodik je i dalje tu. Hoće li pokušati ostvariti i drugi cilj te uz američku toleranciju uništiti Bosnu?

Razumjet ćete da ne želim govoriti o imenima, pogotovo jer se ime koje ste spomenuli ionako previše često spominje. Nije sve vezano za to.

Ali upada u oči da Dodikova proruska stranka, koja je ranije blokirala sve što je dolazilo od Amerikanaca, sada djeluje drugačije. Odjednom učestvuje u ubrzanom usvajanju zakona o izgradnji gasovoda koji žele poduzetnici bliski Trumpu.

Ja to ne uzimam zdravo za gotovo – o tom čovjeku se ionako previše govori. Bolje bi bilo baviti se netransparentnim okruženjem i nepotizmom pomoću kojih entitet Republika Srpska pretvara u poluautoritarnu regionalnu oblast.

Najstariji sin Donalda Trumpa, Donald Trump Jr., putuje kod Dodika u Banju Luku na ekonomsku konferenciju. Postoji mnogo drugih Dodikovih kontakata s MAGA pokretom. Ne treba li se onda zapitati da li bi se SAD zaista suprotstavile Dodikovim secesionističkim težnjama? Ako bi Dodik ozbiljno krenuo tim putem, muslimanski Bošnjaci, koji čine apsolutnu većinu stanovništva u Bosni, vjerovatno ne bi mirno gledali uništenje svoje države.

Ko misli da se problemi na Balkanu mogu riješiti povlačenjem novih granica, zanemaruje činjenicu da bi to prije svega odmah stvorilo nove probleme. Takve ideje su opasne jer nude privid rješenja za nešto što se na taj način ne može riješiti.

Zar i Vaša funkcija ne daje privid sigurnosti koja zapravo ne postoji? Ako stvari u Bosni nasilno izmaknu kontroli, onda uopće nije važno postoji li u Sarajevu visoki predstavnik ili ne. Visoki predstavnik tada eventualno može objaviti oštro sročeno protestno saopćenje na internetu – ali u suštini je car bez odjeće.

S tim se snažno ne slažem. Ako se zemlja raspadne, ovlasti visokog predstavnika zaista nisu dovoljne. Tada su naravno ključni očuvanje mira i angažovana intervencija međunarodne zajednice prema pravilima za slučaj secesije. Tada se više ne radi o podršci državi i društvu, nego o samom opstanku države. Tada stupaju na snagu diplomatske i vojne nadležnosti. Međunarodna zajednica i susjedne države tada moraju mudro djelovati kako bi to spriječile. Ali visoki predstavnik i danas ima svoju ulogu. To što će parlamentarni izbori u oktobru biti održani prema principima OSCE-a i što će se ubuduće svi birači morati identifikovati biometrijskim podacima rezultat je isključivo angažmana visokog predstavnika.

Više od 20 godina svaki visoki predstavnik govori da želi biti posljednji, nakon čega njegova funkcija više neće biti potrebna jer će Bosna biti stabilizovana. Šta je onda institucija koja ni nakon četvrt stoljeća nije ostvarila svoj cilj zapravo radila sve to vrijeme?

U Bosni je Dejtonskim mirovnim sporazumom 1995. zapravo postignuto kvalifikovano primirje. Clausewitz je govorio o ratu kao nastavku politike drugim sredstvima. U Bosni se može govoriti o politici kao nastavku rata drugim sredstvima. Postoje snažne snage koje dovode u pitanje samo postojanje države.

Ako funkcija visokog predstavnika nije bila uspješna u mikromenadžmentu tokom 25 godina, a s druge strane, ako dođe do otcjepljenja i situacija postane opasna, ionako ne može ništa učiniti, onda se postavlja pitanje smisla svega toga.

Najodlučnije odbacujem tvrdnju da visoki predstavnik za 25 godina nije ništa postigao! Funkcionalnost ove države postoji samo zato što su visoki predstavnici intervenirali. Međutim, intervencionizam nije dugorošan odgovor. Umjesto toga potrebni su koraci ka evropskim integracijama. One trenutno napreduju jednako sporo kao što ni visoki predstavnik nema čarobni štapić. Na kraju je potrebna zajednička politička volja u Bosni i Hercegovini.

Ne znamo ko će biti Vaš nasljednik, ali ne možemo isključiti mogućnost da novi visoki predstavnik bude neko po volji Amerike. Mora se postaviti pitanje kako bi takva osoba vodila funkciju.

Gdje je tu zapravo evropski utjecaj?

Jedan od uslova za realizaciju projekta izgradnje gasovoda za američki gas, koji Washington snažno forsira, jeste rješavanje otvorenog pitanja državne imovine Bosne i Hercegovine, jer bi gasovod dijelom prolazio preko te imovine. Da li je s američke strane postojao pritisak na Vas da to pitanje riješite korištenjem svojih ovlasti, dakle dekretom?

To je veoma kompleksna situacija i naravno svi preferiramo da parlament konačno postupi po zahtjevu Ustavnog suda i usvoji odgovarajuće zakonodavstvo. Ali trebamo biti iskreni i reći zašto to do sada nije uspjelo: zato što ne postoji politička volja. Zato što određeni ljudi tvrde da bosanska državna imovina uopće ne postoji. Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine to svojim presudama neumorno utvrđivao i pravno razjasnio. SAD su, to se mora konstatovati, barem stvorile određenu dinamiku po ovom pitanju.

Čini se da ste Vi prva žrtva te dinamike.

Nisam žrtva. Ja sam slobodan čovjek.

Bavili ste se djelom književnog nobelovca Ive Andrića, porijeklom iz Bosne, i poznajete scenu iz njegovog romana „Travnička hronika“ u kojoj osmanski vezir pred gostima naređuje da se u salu unesu korpe i vreće s odsječenim nosevima i ušima njegovih protivnika kako bi demonstrirao svoju moć.

To visoki predstavnik, usput rečeno, ne bi mogao uraditi!

I niko Vam ne pripisuje da biste to željeli – ali ko poznaje tu scenu, mora pomisliti na Bosnu danas. Stiče se utisak da su Amerikanci Dodiku simbolično servirali Vašu glavu na srebrnom pladnju.

Ja to ne vidim tako. Moja je odluka ono što sam sada uradio. Glava mi je na ramenima i tu će i ostati.

Ali razumijete da malo ljudi smatra uvjerljivom interpretaciju da iz Bosne odlazite potpuno slobodnom voljom i u trenutku koji ste sami odabrali?

Znači sada moram objašnjavati da nisam „skalpiran“? To već ide predaleko kada je riječ o mojoj reputaciji i ličnom integritetu. Hajde da pričamo o nečemu drugom.

Dobro. U svom izvještaju o stanju u Bosni pred Vijećem sigurnosti UN-a u New Yorku rekli ste da Vas zabrinjava islamofobija koju ovdje podstiče Dodik, jer izaziva strah od ratnih sukoba. Možete li navesti primjere kako se ovdje širi islamofobija?

Drže se snažni govori mržnje. Izgovaraju se sve pogrdne riječi dostupne u bosanskom jeziku za bosanske muslimane, pa čak i do toga da se riječ „Turčin“ neprihvatljivo koristi kao uvreda. Sve se to radi bez ikakvih posljedica i ne povlači se. Više nema nikakvog zazora – i to me zaista brine.