Žene čine gotovo 60 posto nezaposlenih u BiH: Neravnopravnost pri zapošljavanju

Ključne prepreke u ravnopravnijem zapošljavanju žena u Bosni i Hercegovini su rodne norme i tradicionalna očekivanja, uz ograničen pristup uslugama brige o djeci. Podaci o tržištu rada pokazuju da žene i dalje čine većinu nezaposlenih osoba.

U januaru ove godine, od ukupno 316.738 registrovanih nezaposlenih, čak 60 posto su žene. Sličan omjer je bio i krajem februara, odnosno početkom marta. S druge strane, od ukupno 850.095 zaposlenih osoba u BiH u januaru ove godine, žene su činile gotovo 46 posto. Brojke pokazuju da žene imaju znatno nepovoljniji položaj na tržištu rada u odnosu na muškarce.

Ekonomsko osnaživanje žena u BiH i dalje je jedan od ključnih društvenih izazova. 

Žene čine značajan dio ukupne radne snage i sve više učestvuju u obrazovanju i profesionalnim oblastima. Ipak, njihova pozicija na tržištu rada je i dalje obilježena nejednakostima, diskriminacijom i strukturnim preprekama. Ove prepreke ne utiču samo na njihove ekonomske mogućnosti, nego i na kvalitet života, profesionalni razvoj i društveni status.

Tržište rada

Bosna i Hercegovina ima ogroman neiskorišteni potencijal za ekonomski razvoj. Iako je samo jedna od tri žene u BiH zaposlena i prima redovnu plaću, procjenjuje se da postoji otprilike pola miliona ekonomski neaktivnih žena koje bi se, uz odgovarajuće mjere podrške, mogle uključiti na tržište rada i doprinijeti ne samo vlastitoj egzistenciji, nego i ekonomiji i društvu u cjelini. 

Međutim, rodne norme i tradicionalna očekivanja, zajedno s ograničenim pristupom uslugama brige o djeci, i dalje predstavljaju ključne prepreke njihovom većem uključivanju u radni proces.

– Žene se i dalje teže zapošljavaju, posebno one starije od 50 godina koje su dugoročno izvan tržišta rada. Poslodavci ih često smatraju manje konkurentnim – navodi sagovornica iz Fondacije CURE. 

Jedan od najtežih oblika diskriminacije, prema iskustvima iz prakse, i dalje je vezan za trudnoću i majčinstvo. Jedna od žena koja je željela ostati anonimna ispričala je svoje iskustvo. 

– U mom slučaju tokom zaposlenja bila sam primorana da potpišem bjanko papir, a nakon što sam ostala trudna, dobila sam otkaz. To su situacije koje na vama ostavljaju duboke posljedice, ne samo ekonomske nego i psihološke – navodi sagovornica.

Slična iskustva potvrđuju i druge žene koje su također željele ostati anonimne, ističući da se promjene na radnom mjestu često dešavaju odmah nakon saznanja o trudnoći.

– Kad sam rekla da sam trudna, počele su promjene u ponašanju nadređenih. Nakon nekoliko sedmica, ugovor mi nije produžen – ispričala je jedna od njih.

 „Nevidljivi“ rad

Poseban problem predstavlja neplaćeni kućni rad koji žene svakodnevno obavljaju nakon radnog vremena.

– Žene rade osam sati ili više na poslu, a potom ih kod kuće čeka druga smjena, briga o djeci, starijima i kućnim obavezama. Taj rad nije priznat, ali direktno utiče na njihovu ekonomsku neovisnost – objašnjavaju iz Fondacije CURE.

Slobodanka Ristić Gašić iz Humanitarnog udruženja žena „Duga“, ističe da su posebno ugrožene žene koje su godinama brinule o bolesnim članovima porodice ili su zbog drugih životnih okolnosti ostale bez prilike za stabilan radni odnos.

– Mi smo još uvijek tradicionalno i patrijarhalno društvo u kojem se uglavnom žene brinu o starijim, bolesnim i nemoćnim članovima porodice. Vremenom te žene izgube kontakt s tržištem rada i više nisu konkurentne za zaposlenje. Upravo su to žene koje društvo često zaboravi – kazala je Ristić Gašić.

Dodaje kako se veliki broj žena nakon godina brige o porodici suočava s ozbiljnim siromaštvom, iako su se, kako kaže, „dobrovoljno žrtvovale za svoju porodicu“.

– Imamo žene koje su radile po 20 ili 30 godina, a u radnoj knjižici imaju evidentirane svega četiri godine staža. Mnoge su radile neprijavljene i danas ne mogu ostvariti pravo na dostojanstvenu penziju. To su žene koje su već narušenog zdravlja, kojima su lijekovi skupi i koje jedva sastavljaju kraj s krajem – navodi ona.

Stereotipi o ulogama žena

Društveni stereotipi i dalje snažno oblikuju percepciju uloge žena. Postoji uvjerenje da su određena zanimanja „muška“, dok se od žena očekuje da prioritet daju porodici. Takva očekivanja ograničavaju profesionalne izbore žena i njihovu mobilnost na tržištu rada. Pored toga, mnoge žene se suočavaju s mobingom i nesigurnim radnim uslovima, ali često ne prijavljuju takve slučajeve zbog straha od gubitka posla ili dodatnih posljedica. Iako postoje određeni zakonski okviri i programi podrške za ravnopravnost spolova, položaj žena u Bosni i Hercegovini na tržištu rada i dalje je opterećen brojnim sistemskim problemima.