Najneizvjesniji izbor šefa OHR-a: I dalje misterija ko će naslijediti Christiana Schmidta. Šta je ključna razlika između izbora favorita SAD-a i EU

Prema posljednjim informacijama iz diplomatskih krugova, ni na sam dan početka dvodnevnog zasjedanja Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojem se bira novi visoki predstavnik, još uvijek nema konsenzusa između SAD-a i EU o nasljedniku Christiana Schmidta, koji ‘broji sitno’ na toj poziciji.

Konačna odluka očekuje se sutra, nakon drugog dana zasjedanja PIC-a u Sarajevu. Iako zvanične liste kandidata za ovu funkciju nisu javno objavljene, u medijima i diplomatskim izvorima već se danima spominje nekoliko imena u trci za čelnika OHR-a.

Hoće li EU popustiti pod pritiskom SAD

Kao favorit SAD-a i kandidat koji bi u konačnici mogao biti rezultat kompromisa ili čak iznuđenog rješenja pod američkim pritiskom, već se duže spominje Antonio Zanardi Landi, iskusni italijanski diplomata poznat po angažmanu u Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji.

Kao Landijev najozbiljniji protivkandidat izdvojio se Francuz Rene Troccaz. Njegova kandidatura faktički proizlazi iz potrebe EU da pokuša spriječiti Landijev izbor na čelo OHR-a i da osujeti namjeru SAD-a da se u budućnosti reduciraju ovlasti visokog predstavnika u BiH.

Zbog toga što najviše Pariz i Berlin izražavaju sumnju da bi slabljenje OHR-a moglo stvoriti opasan sigurnosni vakuum u BiH koji bi secesionističke politike u entitetu RS, uz podršku Rusije, mogle iskoristiti za vlastite ciljeve, Troccaz se našao u direktnoj utrci s Landijem.

Međutim, SAD su otvoreno signalizirale EU da će, ukoliko ne prihvate Landija, njihov alternativni kandidat biti William Ruger, o čemu je Raport također pisao.

Nije tajna da se ova nominacija tumači kao otvoreni pritisak na EU, pa se postavlja pitanje hoće li uopće biti ozbiljnog nadmetanja između Landija i Troccaza u pogledu njihovih sposobnosti i kvalifikacija, ili će EU popustiti pod američkim pritiskom i ‘aminovati’ izbor Landija , kao što je, prema i Schmidt podnio ostavku na lični zahtjev,ali pod snažnim američkim pritiskom.

U suštini, ključna razlika između američkog i evropskog pristupa izboru novog visokog predstavnika ogleda se u stavu o budućoj ulozi OHR-a u BiH. Dok SAD zagovaraju smanjenje intervencionističke uloge međunarodne zajednice i rješvanje problema dogovorom bh. političara,  EU insistira na očuvanju snažnog OHR-a kao mehanizma stabilizacije.

Šveđanin, Španac, Britanac, Slovak, dva Austrijanca i dva Nijemca

Podsjećamo, Christian Schmidt, njemački političar i bivši ministar u vladi Njemačke, na funkciju visokog predstavnika došao je 2021. godine. Njegov mandat obilježile su brojne intervencije u BiH.

Tokom mandata često je koristio bonske ovlasti, koje visokom predstavniku omogućavaju donošenje odluka i nametanje zakona u situacijama kada domaće institucije ne mogu postići dogovor.

Sada, kada je PIC pred izborom novog visokog predstavnika, ostaje otvoreno pitanje da li će njegov nasljednik koristiti bonske ovlasti, te šta će tačno podrazumijevati njegov mandat i kakva će biti buduća uloga OHR-a.

Podsjećamo, Ured visokog predstavnika uspostavljen je 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom, a do sada je imenovano ukupno osam visokih predstavnika.

Prvi visoki predstavnik bio je Carl Bildt, švedski diplomata, koji je tu funkciju obavljao od kraja 1995. do 1997. godine. Njegov mandat bio je fokusiran na stabilizaciju situacije nakon rata u BiH i uspostavljanje osnovnih državnih institucija.

Drugi visoki predstavnik bio je Španac Carlos Westendorp, koji je dužnost obavljao od 1997. do 1999. godine. Tokom njegovog mandata korištene su široke ovlasti OHR-a, uključujući nametanje državnih simbola BiH, poput zastave i jedinstvenih registarskih tablica.

Wolfgang Petritsch, austrijski diplomata, bio je visoki predstavnik u periodu od 1999. do 2002. godine.

Paddy Ashdown, bivši britanski političar, smatra se jednim od najutjecajnijih visokih predstavnika po broju intervencija u bh. zakonodavstvo i smjenama zvaničnika zbog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Tokom njegovog mandata provedene su velike reforme pravosuđa, odbrane i policije. U BiH je bio od 2002. do 2006. godine.

Christian Schwarz-Schilling, bivši njemački diplomata, na toj funkciji proveo je godinu dana, dok je slovački diplomata Miroslav Lajčák obavljao dužnost visokog predstavnika oko dvije godine.

Kriminalizirano negiranje genocida

Najduži staž na  poziciji visokog predstavnika imao je austrijski diplomata Valentin Inzko, koji je funkciju obavljao od 2009. do 2021. godine. Njegov mandat obilježile su političke blokade, izbjegavanje korištenja bonskih ovlasti i dugogodišnje izražavanje ‘duboke zabrinutosti’. Ostao je upamćen i po izmjenama Krivičnog zakona BiH, kojima je kriminalizirano negiranje genocida, a tu odluku donio je neposredno prije odlaska s funkcije.

Christian Schmidt je po dužini mandata odmah iza Inzka, s petogodišnjim mandatom na fukciji visokog predstavnika, a posljednji dani njegovog mandata, osim pitanja ko će ga naslijediti, obilježeni su i dilemom da li se ovim izborom zatvara era visokih predstavnika s izvršnim ovlastima ili počinje faza svojevrsnog ‘tihog stečajnog upravnika’ OHR-a.