Neum nikad puniji, ali gosti sve češće ukazuju na iste probleme

Inflacija i velike gužve na granicama odgovaraju stanovnicima naše obale, koji se bez truda već suočavaju sa tolikim brojem turista kao da je špic sezone

Neum već danima živi kao da je vrhunac sezone. Na njegovim obodima još je moguće naći koliko-toliko mira, dok se u središtu, u kojem leže njegovi najveći hoteli, turisti jedva mimoilaze na šetnici tokom večernjih sati. Da li su domaćini to zaslužili, pitanje je koje će sebi postaviti dobar dio onih koji će se zbog mora spustiti tek do bh. obale.

Ljubaznost, čini se, u Neumu nikome nije jača strana, a dobrim dijelom su za to krivi oni koji ga svake godine posjećuju i u njemu provode slobodne dane. Od ove godine slobodnog mjesta na obali više nema. Svaki pedalj je dat pod koncesiju, pa prvi niz kuća do mora može da se pohvali sa po desetak ležaljki. Ostaje pitanje gdje će se kupati oni kojima je plaćanje ležaljke i suncobrana dodatni trošak, onaj koji nisu planirali. Ili oni koje su zapale sobe i apartmani iz drugog ili trećeg reda do obale. Čak i poneka stijena, koja se nije mogla naplatiti, već je danima zauzeta, dok ono malo plaže s prirodnim ulazom u more (bez betona i stepenica) izgleda kao one montirane fotografije sa milion ljudi pred jednim bazenom.

NASTAVAK VIJESTI ISPOD OGLASA

Ni voća ni štampe

Svima je dobro poznato da je Neum država u državi kada je riječ o fiskalizaciji. Odnosno, da ona ne postoji u ovom dijelu Hercegovine, čemu njegovi stanovnici trebaju vječno zahvaljivati HDZ-u BiH. Ipak, čovjek mahinalno pomisli da se možda baš od ove godine nešto promijenilo. Plaćamo dvije ležaljke i jedan suncobran, što malo dalje od centra Neuma košta svega 20 KM dnevno. Dajemo novčanicu od 100 KM, ali domaćica nema dovoljno za kusur. Pitamo da platimo karticom.

– A nemamo mi to još, nismo uveli, kazat će, dok novac za ležaljke stavlja, ne u kasu kakve su se koristile još prije fiskalnog sistema, već u kovertu.

Uzimamo i dvije flaše vode. E, taj novac već ide u kasu! Onu birvaktile.

Na plaži primjećujemo da svaka ležaljka ima markicu Općine Neum. I da je svaka druga već polomljena. Ali, ko bi krajem juna, kad se sezona zahuktava, kupovao druge, pa na njih lijepio nove markice. Nego, izaberi onu najmanje načetu, otplivaj i lezi.

Duž šetnice gužva. Svi zagledaju suvenire, kupuju sladoled, na svakih 15 metara peku se palačinke. Trafike nigdje. Nema ni svježeg voća. Naletimo na jedan kiosk, prilazimo i konstatujemo da štampe, ama baš nikakve, nema. Džidža raznih na izvoz.

– Držite li cigarete, pitamo i prije nego nam je dana mogućnost da kažemo i koju vrstu tražimo, dobijamo odgovor: Nema, nestalo!

Onih za IQOS uređaje može se naći u ponekoj svaštari od dućana, te tri-četiri vrste cigareta, pa šta vas zapadne. U suprotnom, pravac magistrala, do bezinske pumpe ili ispostava velikih trgovačkih lanaca koji, valjda, jedini uz prodavnicu dm-a, u Neumu imaju i kartično plaćanje. S UIOBiH se već malo teže nadmudrivati.

Što se hrane tiče, situacija je nešto bolja. Bez potrebe da čovjek zaviri u cjenovnike restorana, grupa Tuzlanki na plaži otkriva šta im je isplativo.

– Šta meni znači da uzmem deset jaja, a nas petero. Ovako svi po doner, jedan je osam KM i eto, jeo si, govori jedna od njih dok rukom iz vode maše dečku koji sa korpom punom kuhanih kukuruza čeka na plaži.

Cijena po komadu – pet maraka.

– Meni najveći, zaprijeti ona, pa se brže-bolje dočepa kopna kako bi svakoj od drugarica uzela po jedan.

Cijene hrane koja se i na kopnu najviše troši, poput piletine, pizze, neke tjestenine, uglavnom se kreću od 15 do 20 KM. No, ni konobari nisu plaho ljubazni. U jednoj od mnogobrojnih bašti gledamo utakmicu BiH – Katar. Dobro ide našima, pa što se ne bi popio i kakav koktel. I tu cijene nisu ništa veće od onih kopnenih, ali kako se račun ukaže na stolu, tako i nestane. U drugoj bašti ga niko nije ni donio.

Pitamo učtivo da li se na istom mjestu može gledati i utakmica dan kasnije, koja počinje u 23 sata. Jer, valja navijati i za komšije iz Hrvatske.

– Mi nećemo dotad raditi sigurno, ali ima gazda još jedan kafić, pa probajte tamo, odbrusi nam konobar.

Kuda sa smećem?

Da na sve ovo čovjek nekako i zažmiri, skupljanje smeća po torbi u nadi da će se negdje ispred vas ukazati korpa za smeće, već je previše. Naime, načelnik Neuma Dragan Jurković 6. oktobra prošle godine je potpisao ugovor s Vladom FBiH kojim se ovoj lokalnoj zajednici daje 12.500 KM za nastavak izgradnje šetnice duž obale.

Prethodno je federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder potpisala ugovor o podršci za nabavku mašine za rad na odlagalištu otpada Klepovica s načelnikom Jurkovićem u vrijednosti 250.000 KM. Za isto odlagalište isto ministarstvo dalo je prethodno 243.000 KM, jer u ovakvim sredinama “komunalna čistoća mora biti jedan od prioriteta”. U 2025. otvoren je i dio šetališta uz obalu, plaćenog 224.181 KM. Riječ je o potezu od centralnog parkinga do plaže Grand hotela Neum. No, uprkos tome što se sad šetnica proteže skoro duž cijele obale, nigdje korpe za smeće, poneki kontejner je zatrpan, a kabine za presvlačenje ne postoje. Tačnije, postojale su dvije ispod hotela Zenit, ali je u njima bilo toliko smeća da niko normalan u njih ne bi ušao. Tuševi su, također, rijetka pojava, a ono malo što ih je u funkciji, radi 30 sekundi za marku.

No, šta to briga Neumljane, oni za PDV ne znaju, a najvažnije im je dograditi objekte za još poneki apartman. To što usluga može biti puno bolja, ne dotiče ih jer su itekako svjesni činjenice da im gužve na granicama i inflacija koja utiče na kućne budžete velikog broja građana idu u prilog.