Skakao je za Lepu Brenu, nosio zastavu BiH i gledao rušenje Starog mosta

Postoje ljudi koji obilježe jedan sport, grad ili generaciju. A postoje i rijetki, čiji život postane neraskidivo vezan za simbol grada. Takav je Mostarac Benaid Kalajdžić, legenda skokova sa Starog mosta, koji ove godine obilježava 50 godina otkako je prvi put poletio sa kamenog luka.

Pola stoljeća je prošlo, a ljubav prema Starom mostu nije izblijedjela, ni najmanje. Stari most je i danas njegova svakodnevnica, mjesto gdje je rastao, sazrio, ostario, ostvario uspjehe i doživio najsretnije, i neke od najtežih trenutaka života.

Sedam puta osvajao je naslov pobjednika u skokovima sa Starog mosta

Kalajdžićeva skakačka karijera ispisana je zlatnim slovima u historiji mostarskih skokova. Sedam puta osvajao je naslov pobjednika tradicionalnih Skokova sa Starog mostar, pet puta bio je drugi, a isto toliko puta završavao je na trećem mjestu. Malo je skakača koji se mogu pohvaliti takvom konstantnošću i toliko dugim boravkom u vrhu ovog jedinstvenog sporta.

Svaki let prema Neretvi bio je izraz ljubavi prema Mostaru i tradiciji dugoj pet stoljeća. Upravo zbog toga nikada nije bio samo takmičar, bio je ambasador Mostara, čuvar običaja i čovjek koji je generacijama mladih prenosio i prenosi znanje, iskustvo i poštovanje prema Starom mostu.

Njegov život neraskidivo je isprepleten sa sudbinom mostarskog simbola. Bio je svjedok jednog od najtragičnijih trenutaka u historiji grada. 9. novembra 1993, udaljen svega dvjestotinjak metara, gledao je rušenje mosta.

Kasnije će često govoriti da je tog dana imao osjećaj kao da je izgubio dio sebe, jer je most za njega predstavljao više od građevine – bio je način života, uspomena i identitet. Iako više ne učestvuje u takmičenjima, nije napustio most. Kao veteran, član žirija, savjetnik i prijatelj mladih skakača, nastavlja živjeti ono što voli. Njegovo prisustvo podsjeća da skokovi nisu samo sportska disciplina, već dio duše Mostara.

Prvi skok sa Starog mosta: Dječak koji je ostvario san

Pedeset godina od prvog skoka nije samo jubilej jednog sportiste, to je jubilej čovjeka koji je život posvetio najpoznatijem mostu, čuvajući tradiciju koja grad čini prepoznatljivim u svijetu. Kada se spomenu Stari most i laste, ime Benaida Kalajdžića ostat će zauvijek među najvećima.

“Te 1976. godine u julu, sjećam se dobro, pred same Skokove, kao dijete s Neretve, imao sam želju skočiti sa Starog mosta i ostvariti dječački san. Otišao sam na most gore, bili su tamo stariji skakači – Eno Novaković, rahmetli Acko Fink i Goran Fink. Pitao sam Enu da li bih mogao da skočim. Eno je rekao da može, ali uz dva uslova. Kaže: ‘Možeš se misliti na mostu i do ograde, a drugi – ako pređeš ogradu moraš skočiti’. Pristao sam, pogledao visinu, visoko – ko’ kad je visoko, posebno za mene, dječaka. Otisnuo sam se. Nije to bio skok, nego let. Imao sam osjećaj da letim dva sata. Pri ulasku sam se malo udario. Sve uredu bilo“, prisjeća se Kalajdžić prvog skoka sa Stsrog mosta.

Sjeće se da mu je prilazila starija raja, koja mu je čestitala. U jednom momentu čuje ponovo Enin glas, zove ponovo na most. 

„Mislio sam da mi želi čestitati. Priđe mi, zagrli me i kaže: ‘Sad ćeš ovo ponoviti’. Gledam u njega. Šta da ponavljam, tek sam skočio? Kaže mi: ‘Poslije ćeš saznati zbog čega sam ti ovo rekao’. Mi smo poštovali starije skakače izuzetno, a pošto je Eno stariji ponovo pogledam. Visoko, čini mi se sad više. Super sam skočio. Sjeo na obalu i razmišljam zašto mi je rekao. Shvatio sam, kada prvi put skačeš – ne znaš šta te očekuje, kakav upad, a drugi put znaš i bolje ćeš skočiti“, priča nam Kalajdžić.

To mu je, kaže, bio najsretniji dan. Mogao je, kaže, biti fudbaler, svašta nešto. Ali odgojen je ovdje, živi uz most i sa mostom. Dodaje da je priprema za skok sa Starog mosta trajala. To su, sjeća se, bile razne pećine: Duradžik, Jastreb, Gvozden. Tek je onda odlučio skočiti“.

Kako je postao kaskader Lepe Brene u filmu “Hajde da se volimo”

Broj skokova koje skakač poput Kalajdžića izvede ne zna niko. U jednom danu i danas neki od mladih izvedu više skokova, uglavnom za goste, turiste, prijatelje…

“Oko 40 godina sam skako za turiste. To su kemercionalni skokovi. Plus takmičarski, takmičio sam se 35 godina, pa i humanitarni skokovi. Skakao sam svuda po bivšoj Jugoslaviji – Banja Luka, Zvornik, Đakovica, Podgorica, sedam puta sam bio prvolasirani, pet puta drugoplasirani i pet puta trećeplasirani na mostarskim skokovima. Nisu mi važni pehari i priznanja, važno mi je da sam stalno uz Stari most i da skačem. To je meni život“, priča nam Kalajdžić.

Malo je poznato da su skakači sa Starog mosta ostavili trag i u svijetu filmske umjetnosti. Tokom snimanja kultnog jugoslavenskog filma “Hajde da se volimo” 1987. upravo su bili angažovani kao kaskaderi i dubleri u scenama skokova. Njihovo umijeće doprinijelo je autentičnosti scena snimljenih u Mostaru, a Stari most dobio još jednu priliku da se predstavi milionskoj publici širom bivše Jugoslavije. Njihovi skokovi ostali su zabilježeni na platnu, svjedočeći da je umijeće “lasta” odavno prevazišlo granice sporta i postalo simbol grada.

“Dva mjeseca prije bio sam na mostu sa rahmetli Ackom i Alom. Sa čardaka me zove Mama Rosi i pita da li ću da skočim za goste. Tad je skok koštao dva miliona starih dinara. Otišao gore, vidim tu Lepa Brena sa sastavom Slatki greh. Pita me hoću li skočiti za Lepu Brenu, odgovaram da hoću ako će mi dati dva miliona. Zoka pokojni pita zar ću uzeti pare Lepoj Breni, pa i ona će, rekoh, meni za koncert. Bila je na mostu i pitala da li ćemo se slikati“, govori nam je naš sagovornik.

Poslije dva mjeseca su tražili kaskadere za film. Znali su da će, kaže, rahmetli Acko dublirati Brenu, trebala su još četvorica da dubliraju otmičare. 

„Mene je zapalo da dubliram Svetislava Goncića, momka kojeg u filmu jure djevojke. Bata Kameni je bio krvav, rekao je: “Nemojte da odmah uspije, da što više naplatite“. Pravo da vam kažem i nije uspjelo jer smo skakali u mantijama. Ne vidiš dobro, pa se ‘bubneš’, ja sam tad tri puta skočio“, prisjeća se Benaid Kalajdžić.

Skok nakon obnove Starog mosta: “Kao da mi se prijatelj vratio”

Posebnu simboliku nosi činjenica da je bio među prvim skakačima koji su nakon obnove ponovo skočili sa obnovljenog Starog mosta 2004. godine. Time je na najljepši način spojio dvije epohe Mostara – onu koju je prekinuo rat i novu, koja je s obnovljenim mostom vratila nadu da će se tradicija nastaviti.

Skakao je dva puta za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, 1994. i 1996. na Svjetskom kupu. Bio je prvi čovjek koji je nosio zastavu sa ljiljanima na nekoj svjetskoj manifestaciji. Najdraži skok mu je onaj na otvaranju obnovljenog  Starog mosta. 

„Kada je 1993. srušen, izgubio sam prijatelja, a 2004. kad je obnovljen kad sam stao da skočim – kao da se prijatelj vratio, srce mi je bilo puno. Treći ili četvrti sam skakao. Počela je oluja. Držali smo baklje, nisam mogao gledati od njih, i čim sam poletio bakle sam bacio. Kada sam isplivao rekao sam: ‘Da su padale ćuskije, ja bih skočio’. Izdvajam i skok za Hansa Košnika, 25. maja 1994. za inauguraciju njega kao supervizora za Mostar. Skakali smo sa ostatka mosta. Safet Oručević je zamolio da skočim, a nakon mene je to učinio rahmetli Emir Mehić. Prilikom skoka sam uzviknuo: ‘Za cjeloviti Mostar’. Nije to adrenalin, već dokaz da je Mostar – Mostar, da ne postoji ni hrvatski, ni muslimanski“, rekao je Kalajdžić.

Legenda Starog mosta danas stvara novu generaciju mostarskih “lasta”

Danas, pred 460. skokove sa Starog mosta kao savjetnik i trener priprema novu lastu, Ahmeda Stupca.

„Smatram da je riječ o talentovanom mladom skakaču. Na njegovu želju i poziv predsjednika Kluba pristao sam da ga pripremam. Tokom godina radio sam sa brojnim skakačima, među njima su Adis Boškailo, Kenan Mali i Vedad Dedić iz Zenice. Drago mi je što su svi koje sam pripremao ostvarivali vrhunske rezultate. Kod Ahmeta smo uočili određene tehničke detalje koje smo vremenom ispravili, a njegov skok danas izgleda kvalitetno i sigurno. Posebno mi je drago što ozbiljno pristupa radu, sluša savjete i uvijek je spreman učiti i napredovati. Postavlja pitanja, traži mišljenje i pokazuje želju za usavršavanjem, to je odlika pravog sportiste. Upravo takav odnos prema treningu i radu daje mu odličnu osnovu za buduće uspjehe“, kazao je na Kalajdžić.

Benaid Kalajdžić je jedan od posljednjih velikih čuvara autentičnog duha Starog mosta, čovjek koji je odrastao uz njegove kamene blokove, slavio pobjede i plakao kada je nestao u dubinama Neretve. Njegova životna priča govori o odanosti, hrabrosti i ljubavi prema gradu kakva se rijetko viđa.