Ljeto donosi stari problem: Sumnjiva bolovanja opterećuju zdravstveni sistem

Svako ljeto u Bosni i Hercegovini ponavlja se isti obrazac – dok jedni koriste godišnje odmore, drugi odlazak na more pokušavaju opravdati otvaranjem bolovanja.

Zbog zloupotreba bolovanja trpe poslodavci, zdravstveni fondovi i građani koji finansiraju zdravstveni sistem. Prvih 42 dana bolovanja uglavnom padaju na teret poslodavca, dok bi nakon toga troškove trebali refundirati zavodi zdravstvenog osiguranja. Međutim, refundacije često kasne ili nisu potpune, što dodatno opterećuje kompanije.

Lažna bolovanja odavno nisu pojedinačni slučajevi, već ozbiljan problem tržišta rada. Poslodavci godinama upozoravaju da su upravo kratkotrajna bolovanja među najčešćim oblicima zloupotrebe.

Na problem je ranije ukazao i federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić, navodeći da postoje slučajevi radnika koji tokom bolovanja putuju, rade neprijavljeno ili ga koriste kao način izbjegavanja radnih obaveza.

Podaci pokazuju razmjere problema. Dok radnici u Evropskoj uniji prosječno godišnje provedu oko 6,5 dana na bolovanju, u Federaciji BiH taj prosjek iznosi oko 25 dana. U Kantonu Sarajevo prosjek je oko 22 dana.

Samo za bolovanja duža od 42 dana u 2024. godini isplaćeno je gotovo 61 milion KM, što je 13,2 posto više nego godinu ranije.

Iako se godinama upozorava na zloupotrebe, konkretna rješenja i dalje izostaju. Posebna pitanja odnose se na rad zavoda zdravstvenog osiguranja, koji su zaduženi za kontrolu opravdanosti bolovanja.

Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo ranije je saopćio da je tokom 2025. godine izdato 269 naloga za kontrolu privremene spriječenosti za rad, i to uglavnom na zahtjev poslodavaca. Međutim, javnosti nisu poznati rezultati tih kontrola niti broj utvrđenih nepravilnosti.

Dok Zavod zdravstvenog osiguranja KS upravlja budžetom vrijednim stotinama miliona maraka, ostaje pitanje koliko efikasno sistem kontroliše moguće zloupotrebe.

Problem se ne može posmatrati samo kroz ponašanje radnika. Za izdavanje bolovanja odgovorni su i zdravstveni radnici koji ih odobravaju.

Bez kontrole rada ambulanti i ljekara koji izdaju bolovanja, prostor za zloupotrebe ostaje otvoren. Iako mehanizmi kontrole postoje, u praksi se često postavlja pitanje koliko se zaista primjenjuju i kakve su posljedice za one koji krše pravila.

Dok nadležne institucije ne uvedu efikasniji sistem kontrole i jasnije sankcije, problem lažnih bolovanja nastavit će opterećivati zdravstveni sistem, poslodavce i građane