Automobil od 30.000 KM, a plata 1.500: Koliko zapravo radimo samo da bismo vozili skuplji auto?

Automobil je odavno prestao biti samo prevozno sredstvo. Za mnoge je postao znak uspjeha, statusa, pa čak i svojevrsna potvrda da se u životu „dobro snašlo“. Nije zato neobično vidjeti automobil vrijedan 20.000, 30.000 ili više maraka ispred kuće u kojoj se veoma pažljivo računa svaki mjesečni trošak. I tu dolazimo do zanimljive računice  koliko zapravo treba raditi za automobil od 30.000 KM ako je plata 1.500 maraka?

Najjednostavnija matematika kaže 20 cijelih mjesečnih plata. Dakle, gotovo dvije godine rada kada čovjek ne bi potrošio nijednu jedinu marku ni na šta drugo. Naravno, niko ne može živjeti tako. Treba jesti, plaćati račune, kupovati odjeću, sipati gorivo i finansirati sve ono što svakodnevni život nosi.

Ako bi neko od plate od 1.500 KM mogao svakog mjeseca odvojiti 300 KM samo za automobil, do 30.000 KM trebalo bi mu čak 100 mjeseci, odnosno više od osam godina. Sa 500 KM mjesečno trebalo bi pet godina, i to pod pretpostavkom da cijelo to vrijeme nema drugih većih izdataka.

Zato se skuplji automobili često ne kupuju isključivo ušteđevinom. Tu su krediti, leasing, zamjena starog vozila uz doplatu ili neka druga kombinacija. I upravo mjesečna rata ponekad prikrije koliko automobil zapravo košta. Lakše je razmišljati „mogu dati 400 ili 500 KM mjesečno“ nego izgovoriti da kupujemo nešto vrijedno dvadeset svojih plata.

A kupovina je tek početak.

Automobil od 30.000 KM treba registrovati, osigurati, servisirati i održavati. Treba kupovati gume, mijenjati ulje i filtere, plaćati gorivo, parking i povremene popravke. Ako je riječ o polovnom vozilu više klase, činjenica da je njegova današnja cijena pala na 30.000 KM ne znači da su rezervni dijelovi i održavanje postali jeftini kao kod automobila koji je kao nov koštao mnogo manje.

Tu mnogi naprave grešku. Kupe automobil koji sebi mogu priuštiti da kupe, ali ne i automobil koji sebi mogu bez problema priuštiti da posjeduju.

Posebna priča je pad vrijednosti. Automobil koji danas platimo 30.000 KM za nekoliko godina gotovo sigurno nećemo prodati za isti iznos. Za razliku od nekretnine, kod koje postoji mogućnost rasta vrijednosti, automobil je uglavnom potrošna imovina kojoj godine i kilometri obaraju cijenu.

Ipak, na našim prostorima automobil ima posebno mjesto. Čovjek će možda štedjeti na odmoru, namještaju ili drugim stvarima, ali želi voziti dobro auto. Nekome je automobil hobi i zadovoljstvo i sasvim svjesno odlučuje veliki dio svog novca potrošiti upravo na njega. Ako su računi plaćeni, nema problematičnih dugova i takva kupovina nekoga čini sretnim, teško je drugome određivati na šta bi trebao trošiti svoj novac.

Problem nastaje kada automobil postane važniji od finansijske sigurnosti.

Ako osoba s platom od 1.500 KM svakog mjeseca daje veliki dio primanja na ratu vozila, nakon toga tek dolaze gorivo, registracija i održavanje. Ako nema nikakvu ušteđevinu, jedan kvar, gubitak posla ili veći porodični trošak može cijelu računicu okrenuti naglavačke.

Još zanimljivije je kada uporedimo automobil s drugim stvarima koje možemo napraviti sa 30.000 KM. To može biti dio novca za kupovinu nekretnine, ozbiljno renoviranje kuće ili stana, početni kapital za neki posao ili finansijska rezerva koja porodici može godinama pružati sigurnost. Naravno, nijedna od tih stvari neće nas svako jutro odvesti na posao, ali upravo zato treba razlikovati potrebu za automobilom od potrebe za određenim znakom na njegovoj haubi.

Jer za odlazak od kuće do posla često će jednako poslužiti automobil od 10.000 i automobil od 30.000 KM. Razlika od 20.000 KM plaća nešto drugo – novije godište, više opreme, veću udobnost, snažniji motor, prestiž ili jednostavno zadovoljstvo vlasnika.

I nema ništa loše u tome, pod uslovom da znamo šta plaćamo.