Kao da teška dijagnoza nije dovoljna: Onkološki pacijenti u BiH sami kupuju lijekove, često primaju i polovične terapije

Onkološki pacijenti u Bosni i Hercegovini, osim s teškom dijagnozom, svakodnevno vode i borbu za lijekove i terapije koje im mogu značiti život. Dok savremena medicina gotovo svakodnevno donosi nove mogućnosti liječenja i novu nadu za oboljele, mnogi pacijenti u našoj državi do tih terapija teško dolaze, a dio troškova moraju snositi sami. Za njih tako liječenje nije samo borba s bolešću, već i borba sa sistemom.

Svaki nedostatak lijekova znači šansu manje za onkološke pacijente. Za Imelu Kašibović to nije samo statistika, već borba koja traje godinama. Nakon što je zbog karcinoma izgubila sestru, danas se zajedno sa svojom majkom bori protiv iste bolesti, a terapiju za obje sve češće moraju kupovati vlastitim novcem. Problem s nedostatkom citostatika, kaže, traje godinama, dok rješenja još nema.

“Jutros sam dobila informaciju da od 89 važnih citostatika, tri već nedostaju na Kliničkom centru. Moram napomenuti da Klinički centar nema nikakve veze s tim nedostatkom. Jedini glavni krivac je Federalni zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja, oni su dužni da nabave te lijekove da bismo ih mi imali. Ja sad u utorak moram primiti terapiju, opet ću je primiti polovičnu. Četvrti mjesec ja i dalje kupujem svoje tablete. S tim da sad i moja mama, koja je isto oboljela od karcinoma dojke, koristi iste tablete, tako da je taj trošak kod nas dupli”, ispričala je onkološka pacijentica Imela Kašibović.

A na refundiranje troškova čeka se duže nego što bi trebalo. Korak naprijed, pak, napravljen je 2024. godine kada je Vlada KS ukinula liste čekanja.

“Od 2019. godine, što se tiče Ministarstva zdravstva, jedini kanton koji je odvojio sredstva za pacijente mimo zakona, jer su federalni fondovi puni, ali mi ne možemo ta sredstva dobiti za liječenje pacijenata, tako da ispaštaju pacijenti. To se treba na federalnom nivou riješiti”, rekao je Senad Sadiković iz Sindikata radnika u zdravstvu KS.

Pacijenti ostaju uskraćeni za neophodne lijekove, a da ih sami finansiraju mnogi nemaju sredstva.

“Jedan taj lijek, koji je koristila i moja Amila, jedna ampula košta hiljadu KM, a trenutno ni njega nema na Kliničkom. Stalno pričamo da lista lijekova nije revidirana, da se mi još liječimo zastarjelim lijekovima, nemamo nikakve inovativne lijekove”, dodala je onkološka pacijentica Imela Kašibović.

Uporedo, svijet pomjera granice u liječenju raka. Nove ciljane terapije donose mogućnost dužeg i kvalitetnijeg života, a nova saznanja i lijekovi pojavljuju se gotovo svakodnevno. Ali, dostupnost takvih terapija pacijentima u BiH i dalje je ograničena.

“To je nešto na čemu društvo mora da radi, jer liječenje sa ciljanom terapijom je puno lakše za pacijente i donosi do produženog života. Tako da ja razumijem teškoće sa finansiranjem i skupoću tih lijekova, a u isto vrijeme mislim da postoje društveni resursi koji mogu da se aktiviraju da se ovim ljudima pomogne”, poručio je onkolog i član ANUBiH Gordan Srkalović.

Dok se u svijetu svakodnevno razvijaju nove terapije i lijekovi koji pacijentima bude novu nadu, onkološki pacijenti u Bosni i Hercegovini suočavaju se sa brojnim problemima kada je riječ o dostupnosti liječenja. Upravo dostupnost inovativnih lijekova za onkološke pacijente mora postati prioritet kod nadležnih.