Mehmedova smrt u selu na liniji entiteta ništa nije promijenila: Mi ne pripadamo nikome

Prošlogodišnja pogibija devetnaestogodišnjeg mladića nakratko je upozorila na zaostale mine, ali nije ubrzala deminiranje Hodžićima kod Doboja, gdje su se i ranije događale nesreće sa smrtnim posljedicama. U posljednjih 13 mjeseci nije deminiran ni kvadratni metar u minskim poljima, koja su jasno obilježena i udaljena tek nekoliko minuta vožnje od naselja.

Hodžići su malo mjesto između Doboja i Doboj Istoka i dijelom su bili na liniji razdvajanja nekadašnjih zaraćenih strana. Teren između  Hodžića i Kostajnice, naselja koje takođe administrativno pripada Gradu Doboju, još uvijek je miniran, kao i dio prema Lukavici Rijeci u općini Doboj Istok.

„Jedna strana pored glavnog puta je pod minskim poljima. Nema ni kilometar od moje kuće. Odmah je kraj puta minsko polje, gdje je i taj dječak stradao“, priča mještanin Ragib Hasić.

Minska polja na periferiji naselja

Prema podacima Centra za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BHMAC) taj „lokalitet Becanj je obuhvaćen MSP-om Lukavica Rijeka, čija ukupna minski sumnjiva površina iznosi 1,86 km², odnosno 1.860.000 m².“ 

Na tom području moglo bi se izgraditi 250 fudbalskih terena.

U Hodžiće se iz pravca Doboja ulazi putem s dotrajalim i oštećenim asfaltom na više mjesta. Na jedinoj cesti kroz selo ne mogu se mimoići dva vozila 

Minska polja su na periferiji naselja, gdje je izgrađeno desetak pretežno trošnih kuća u kojima žive Hasanamidžići, srodnici nastradalog devetnaestogodišnjeg Mehmeda.

Njihovi domovi udaljeni su stotinjak metara od obilježenog minskog polja. Dvojica mladića kazali su da nemaju vremena za razgovor, jer su „zauzeti poljoprivrednim i šumskim poslovima.“

Ostatak naselja udaljeniji je od minskih polja. Od Ragibove kuće do prvog upozorenja na zaostale mine vožnja automobilom ne traje ni pet minuta.

„Ova druga strana je očišćena. Barakovac je očišćen, ali opet ništa nije zagarantovano. Dese se promašaji u svakom poslu.  Ne idem gore. Nemam ni zemlje ni šume Nema potrebe ni da se ulazi tamo“, govori Ragib.  

Mehmed Hasanamidžić poginuo je 31. avgusta 2025. godine u obilježenom minskom polju, pored kojeg je čuvao koze.

U BH MAC-u ne znaju kada će nastaviti deminiranje

Žrtve u minskim poljima u Hodžićima kao i u ostatku Bosne i Hercegovine su pretežno siromašni građani.

„Bio je dijete siromaštva, odrastao u teškim uslovima koje mnogi ne bi mogli ni zamisliti“, napisala je poslije nesreće bivša Mehmedova učiteljica.

U nekoliko nesreća nastradale su pripadnici civilne zaštite povezivali s traženjem čahura radi prodaje starog željeza.

„Narod opet ode. Ko ima šume, rizikuje, ode. Mora se snabdijevati ogrjevom. Posluži sreća, pa ne udari na minu. Ne mora značiti da su svuda mine, ali bolje je ne ići. Žalosno je što životi odoše, a kad pogledaš nizašto“, dodaje Ragib, sedamdesetčetverogodišnji penzioner.   

U BHMACU nisu mogli jasno da kažu kada će demineri ponovo uklanjati zaostale mine u Hodžićima.  Naveli su samo da je „područje kandidovano za deminiranje“, te da se realizacija očekuje u „narednom periodu.“

„Ima gore privatne zemlje koja je minirana. Ljudi ne mogu koristiti ni svoje šume. Tamo gdje je deminirano idu i sijeku državnu šumu preko Šumarije iz Doboja. Plate i izvlače drva. Kraj releja na Becnju se ide. Tu je u ratu i bila linija razdvajanja“, kaže Rifat Avdić, mještanin, koji, kao  lovac sa skoro pedesetogodišnjim iskustvom, poznaje svaku stazu u kraju. 

Deminiranje na lokaciji, koju spominju lokalni stanovnici, završeno je prije skoro 13 godina. Preostala minska polja nalaze se još na približno 50 puta većem području.  

„Projekat Hodžići–Barakovac, površine 33.330,29 m², deminiran je u avgustu 2013. godine. Tom prilikom pronađene su 23 mine i 33 komada NUS-a“, navode iz BHMAC-a.

“Neće za nas da znaju ni u Doboju ni u Doboj Istoku”

„To će proći još vremena dok se ne uklone mine. Moglo bi brže samo da hoće da finansiraju, a po svemu sudeći nikom nije u interesu. Narod ne može da sije i koristi svoju zemlju“, kaže stanovnik Hodžića Šerif Hasić. 

„Mi smo ni na nebu ni na zemlji. Neće za nas da znaju ni u Doboju ni u Doboj Istoku. Ovdje je kod mog brata bio kiosk. Iz Doboja nisu htjeli registrovati. Tad su rekli vi ste u Federaciji. Kasnije se ispostavilo da nismo “, priča Rifat Avdić.

Hodžići su padinsko naselje koje, prema navodima iz Općine Doboj Istok, „gotovo u cijelosti administrativno pripada Doboju.“

U BHMACU područje Doboja obilježeno je kao „veoma kontaminirano minama sa ukupnom sumnjivom površinom od oko 21,53 kvadratna kilometra.“

Deminiranje u Doboju dosad je, prema službenim podacima, završeno na približno sedam i po kvadratnih kilometara. 

Na deminerskim kartama je deset minski sumnjivih područja, od kojih su „pripremljena za donatore, odnosno spremna za realizaciju“ dva projekta Rječica i Lukavica Rijeka. MSP Lukavica Rijeka će se implementirani u sklopu projekta IPA III.“

Druge detalje, poput početka deminiranja, koji više zanimaju lokalno stanovništvo, iz BHMAC-a nisu spominjali. 

U Gradskoj upravi u Doboju nisu odgovorili šta lokalna vlast može učiniti da se deminiranje ubrza i završi, odnosno kako zaostala minska polja utiču na lokalni razvoj, korištenje zemljišta, infrastrukturu, sigurnost…

„I u dijelovima naselja u ovoj zona koja nisu označena kao minski sumnjiva česti su pronalasci NUS-a zaostalih iz proteklog rata“, tokom poljoprivrednih radova ili sječe šume, navode iz Općine Doboj Istok.

Struja je iz Doboja, stanovnici prijavljeni u Doboj Istoku

„Lokalna vlast poduzima mjere i aktivnosti koje su joj važećim propisima dopuštene, te u skladu sa raspoloživim sredstvima nastoji olakšati život lokalnom stanovništvu. Nakon svih ovih godina i različitih iskustava, mišljenja smo da je ključna stvar za sve nas, koji živimo u ovakvim sredinama, znati živjeti u ovakvim zonama, te prilagoditi se postojećim ograničenjima takvog života“, dodaju iz lokalne samouprave. 

U  posljednjih trideset godina, prema podacima lokalne Civilne zaštite, u Doboj Istoku je od mina nastradalo 36 žrtava, među kojima je 15 poginulih.

Gotovo svi stanovnici Hodžić prijavljeni su u Doboj Istoku, iako formalno žive na području Doboja. Zaposleni su pretežno u firmama u Doboj Istoku i Gračanici. Djeca pohađaju osnovnu i srednje škole u Doboj Istoku. Penzioneri primaju penzije iz Federacije Bosne i Hercegovine. 

Struja u naselju je iz Doboja, dok se ulična rasvjeta pali s energijom iz Doboj Istoka. Smeće odvozi komunalno preduzeće iz Doboja, dok zimi snijeg na putu, koji je pretežno na uzbrdici, čisto komunalni iz Doboja Istoka. 

„Mi smo između linije entiteta. Ne pripadamo nikome. Oni viču tamo, oni ovamo“, kaže Šerif Hasić.

Bliži se kraj još jedne godine u kojoj nije bilo deminiranja u mjestima između Doboja i Doboj Istoka. Kada će ljudi u Hodžićima, koji žive u sedamdesetak kuća, biti sigurniji, najvažnije je pitanje na koje još nema jasnog odgovora.