Sebija Izetbegović podijelila uspomenu na svekra Aliju: U svemu je nalazio duhovitost i snagu

Nakon premijernog izvođenja u Sarajevu te sjajnog koncerta u Istanbulu, simfonijska poema „Moj bijeg u slobodu“ kompozitora Emira Merjemića privukla je pažnju javnosti i sjajnim koncertom u Mostaru.

Ova izvedba posvećena je životu i ličnosti Alije Izetbegovića, prvog predsjedavajućeg Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, povodom obilježavanja 23 godine od njegove smrti.

Veliki broj posjetilaca iz javnog, kulturnog i političkog života prisustvovao je ovom kulturnom događaju, održanom pod pokroviteljstvom predsjedavajućeg Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona Džafera Alića.

Poseban utjecaj Izetbegović je imao na svoju snahu, profesoricu Sebiju Izetbegović, koja o njemu govori s velikim poštovanjem, opisujući ga kao izuzetno jakog, suzdržanog i kontrolisanog čovjeka koji nije lako pokazivao emocije, ali je u ključnim porodičnim trenucima znao pokazati veliku nježnost i toplinu.

Kako navodi, njihov život bio je pun turbulencija, ali je, u suštini, bilo i mnogo duhovitih i poučnih trenutaka koji se pamte, a u kojima je on pokazivao koliko je zapravo skroman.

„Čovjek koji je bio predsjednik imao je jedne naočale, koje je zaboravio u Predsjedništvu, i jednom prilikom me zamolio da pročitam neko hitno pismo koje je stiglo i na koje je morao odmah odgovoriti. Otvorila sam to pismo, onako, malo drhtavim rukama, jer sam vidjela da je nešto iznimno, značajno, važno i povjerljivo.

Počela sam čitati. Bio je vrlo mučan sadržaj i, kad sam sve završila, rekla sam: ‘Uh, ne bih mogla raditi ovaj tvoj posao nikada’, a on kaže: ‘Ne bih ni ja tvoj, ne bih mogao operisati ljude.’

Dakle, on je u svemu nalazio neku duhovitost i snagu i zbilja je bio inspiracija, a i sada je svojevrsna inspiracija. Mislim da je profesor Merjemić najbolje pokazao kako rahmetli Alija Izetbegović, u suštini, treba biti inspiracija i umjetnicima i svima ostalima. Nadam se da će mnogo mladih ljudi kroz ovu poemu, u stvari, shvatiti kako bi trebalo doživljavati Aliju Izetbegovića.

Čitava ova poema, i bez onih slika, za mene je bila potpuno jasna kao jedna mala knjiga o njegovom životu. Mislim da bi bilo lijepo da ova poema dopre do što više ljudi i da je čuju, jer je ovo zbilja prekrasno djelo“ – kazala je Izetbegović za Hayat.