‘Profesorica’ ne da 22.500 KM: Sebija Izetbegović se žalila Sudu u aferi ‘Diploma’. ‘Uskraćena mi je sudska zaštita, ukinite odluku’

Sebija Izetbegović, bivša generalna direktorica KCUS-a i supruga Bakira Izetbegovića, šefa SDA žalila se putem advokata na rješenje Općinskog suda u Sarajevu koje se proglasilo nenadležnim po njenoj tužbi protiv Univerziteta u Sarajevu UNSA, saznaje Raport.

Sud je, podsjetimo, proglasio se 6.aprila nenadležnim u aferi “Diploma” i naredio Izetbegović da plati sudske troškove u iznosu od 22.500 KM.

Osula drvlje i kamenje po Sudu

No, iako je tada osula drvlje i kamenje po Sudu, sutkinji, Izetbegović se na kraju dohavizala. Odlučila je uputiti žalbu. Između ostalog, teško joj je palo da plati 22.500 KM, a rješenje Suda smatra nezakonitim.

Njeni advokati, kao punomoćnici, žalbu su sročili brže bolje Kantonalnom sudu u Sarajevu na desetak strana. Traže da se rješenje Općinskog suda u Sarajevu ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Tvrde da je sutkinja donijela pogrešnu odluku i da su oštećeni.

U žalbi, koja je u posjedu Raporta se navodi da je Općinski sud u Sarajevu “pogrešno i nepotpuno sačinio činjenično stanje, te pogrešno primjenio odredbe materijalnog prava’.

Advokati navode da je Sebiji Izetbegović “uskraćena sudska zaštita i da joj odluka Suda nanijela pravnu nesigurnost”

“Polazeći od činjeničnih i pravnih navoda iznesenih u ovoj žalbi, nesporno proizlazi da je prvostepeni sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu člana 209. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH, te da je odluku zasnovao na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. U smislu člana 209. stav (1) ZPP, povreda odredaba parničnog postupka postoji kada sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog zakona, a što je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, navodi se u žalbi.

U konkretnom slučaju,  kako se tvrdi, sud je takve povrede učinio na više nivoa.

“Prije svega, sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na pitanje stvarne nadležnosti, iako se radi o ključnom pravnom pitanju od kojeg zavisi dopuštenost vođenja postupka. Obrazloženje pobijanog rješenja u tom dijelu svedeno je na općenite i nedovoljno razrađene zaključke, bez jasne pravne i činjenične analize, čime je onemogućeno ispitivanje pravilnosti i zakonitosti takve odluke. Nadalje, sud je postupao suprotno vlastitim ranijim procesnim odlukama, imajući u vidu da je u toku postupka već odlučivao o prijedlogu za određivanje mjere osiguranja, kao i da je drugostepeni sud odlučivao o žalbi u istom predmetu, a da pri tome nadležnost nijednom nije bila dovedena u pitanje. Naknadno oglašavanje nenadležnosti u takvoj procesnoj situaciji predstavlja postupanje koje je protivno načelu pravne sigurnosti i zabrani arbitrarnosti, naglašeno je.

Posebno je značajno da sud nije izvršio ocjenu provedenih dokaza u smislu člana 8. ZPP. Naime, iako je u obrazloženju pobijanog rješenja sud naveo izvedene dokaze, izostala je njihova stvarna ocjena. Sud nije dao razloge koje dokaze prihvata, koje odbacuje, niti na koji način izvedeni dokazi utiču na utvrđenje odlučnih činjenica.

“Takvo postupanje ne predstavlja slobodnu ocjenu dokaza u smislu člana 8. ZPP, već predstavlja njeno potpuno izostajanje. Sud, dakle, nije savjesno i brižljivo cijenio dokaze ni pojedinačno ni u njihovoj međusobnoj vezi, već se njegovo postupanje svelo na puko navođenje sadržaja dokaza, bez njihove pravne valorizacije. Posljedica ovakvog postupanja jeste da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, te da pobijano rješenje ne sadrži razloge koji omogućavaju njegovu sudsku kontrolu, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav (1) ZPP, ističu.

Pored navedenog, Sebijini advokati navode da sud nije cijenio sve provedene dokaze, posebno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu doneseno u upravnom sporu, kojim je zauzet jasan stav da osporeni akti nemaju karakter upravnog akta, kao ni iskaz svjedoka koji potvrđuje da u relevantnom periodu nije postojao pravni okvir za donošenje osporenih akata.

Istovremeno, sud je svoju odluku zasnovao na normama koje u momentu donošenja osporenih akata nisu bile na snazi, te je odlučivao parcijalno, zanemarujući činjenicu da je predmet tužbe obuhvatao dva međusobno neraskidivo povezana akta, pri čemu nije izvršio pravnu ocjenu odluke Senata kao osnovnog pravnog akta. Na opisani način sud je povrijedio osnovna procesna načela, uključujući načelo zakonitosti, načelo savjesne i brižljive ocjene dokaza i obavezu davanja jasnih i potpunih razioga o odlučnim, navode.

E sad. Posebna su priča pare. Sebija Izetbegović po rješenju mora platiti 22.500 sudskih troškova. No, ona to ne da i neće da prihvati.

Evo šta su advokati istakli: 

“Nadalje, pobijano rješenje je nezakonito i u dijelu kojim je tužiteljica obavezana da tuženom nadoknadi troškove postupka. Naime, prvostepeni sud se u konkretnom slučaju oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, čime je faktički utvrdio da nije bio ovlašten da odlučuje o meritumu spora. U takvoj procesnoj situaciji, odluka o troškovima postupka ne može se zasnivati na kriteriju uspjeha u sporu, jer sud nije ni odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Uprkos tome, sud je tužiteljicu obavezao na naknadu troškova postupka u punom iznosu, kao da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, čime je pogrešno primijenio pravila o troškovima postupka, istakli su.

Troškovi postupka ne mogu se staviti na teret tužiteljice

Ovakva odluka je, kažu advokati, pravno neodrživa i iz razloga što je postupak vođen pred sudom koji se tek naknadno oglasio nenadležnim, i to nakon što je već preduzimao procesne radnje i postupao kao nadležan sud. 

“U takvim okolnostima, eventualne procesne posljedice, uključujući i troškove postupka, ne mogu se staviti na teret tužiteljice, jer ista nije doprinijela nastanku ovakve procesne situacije, niti je mogla uticati na postupanje suda u pogledu nadležnosti. Naprotiv, tužiteljica je postupala u skladu sa važećim zakonskim okvirom, uključujući i izričitu zakonsku odredbu koja upućuje na parnični postupak, kao i pouku o pravnom lijeku sadržanu u osporenom aktu, te je iz razloga procesne predostrožnosti pokrenula i upravni spor, koji je od strane nadležnog suda odbačen. U takvoj situaciji, obavezivanje tužiteljice na naknadu troškova postupka predstavlja dodatnu povredu oderdaba postupka, te dovodi do neopravdanog procesnog tereta na strani tužiteljice. Slijedom navedenog, i odluka o troškovima postupka zasnovana je na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te je kao takvu nužno ukinuti zajedno sa pobijanim rješenjem, tvrde advokati.