POSLIJE 50 GODINA BRAKA KĆERKA IZBACILA MAJKU NA ULICU: „Kupi prnje, ovo je moja kuća, više nisi dobrodošla“

Gotovo pola stoljeća provela je uz supruga, s kojim je podizala djecu i gradila porodični dom. Brinula se o njemu i tokom najtežih dana njegove bolesti, vjerujući da će nakon svega zajedno dočekati mirnu starost. Međutim, nakon njegove smrti, Džoan je ostala bez doma, ušteđevine i, kako tvrdi, podrške vlastite porodice.

Priča ove žene iz Australije posebno je potresla javnost jer se, prema njenom svjedočenju, život potpuno promijenio nakon što je saznala da je izostavljena iz testamenta, a porodična imovina pripala njihovoj najstarijoj kćerki.

Poslije smrti supruga uslijedio šok

Džoan je godinama njegovala supruga koji je bio teško bolestan, nije mogao samostalno jesti niti se kretati, a jedva je i govorio. Brinula se o njemu do njegove smrti, ne sluteći da će se ubrzo suočiti s borbom za vlastiti krov nad glavom.

Tek nakon njegove smrti saznala je da je testament promijenjen i da je imovina pripala njihovoj najstarijoj kćerki. Prema Džoaninom svjedočenju, kćerka je tokom očeve bolesti imala pristup porodičnim dokumentima i finansijama, a majka je ostala bez nasljedstva.

Kada je pokušala potražiti pravnu pomoć, dočekao ju je novi udarac. Kako je ispričala, advokat koji ju je ranije zastupao više nije mogao raditi za nju jer je počeo zastupati njenu kćerku, koja je bila izvršilac testamenta.

„Ovo je moja kuća, više nisi dobrodošla“

Najbolniji trenutak, prema njenim riječima, bio je susret pred kućom u kojoj je provela veliki dio života. Tada joj je kćerka, kako tvrdi, poručila:

„Ovo je sada moja kuća i ovdje više nisi dobrodošla.“

Džoan je spakovala ono što je mogla ponijeti, a kćerka ju je odvezla u grad i ostavila u glavnoj ulici. U sedmoj deceniji života našla se bez doma, ušteđevine i jasnog plana gdje će provesti narednu noć.

„Poslije sretnog braka koji je trajao 50 godina izgubila sam muža, a zatim porodicu i dom. Bila sam slomljena“, ispričala je Džoan.

Nepoznati ljudi pružili joj pomoć

Dok je stajala na ulici, primijetila je natpis koji je upućivao na službu za stambenu pomoć. Ušla je i objasnila šta joj se dogodilo. Najprije joj je osigurana soba u motelu, a nakon sedam dana smještena je u krizni centar organizacije St Vincent de Paul Society, poznate kao Vinnies.

Tamo je upoznala volonterke Džes i Mariju, koje su joj pomogle da pronađe smještaj, riješi finansijska pitanja i ostvari prava koja joj pripadaju. Pratile su je na preglede, pomagale u kupovini i pružale podršku tokom administrativnih postupaka.

„Izgubila sam muža, dom i porodicu. Nisam imala ništa zbog čega bih željela živjeti. Nisam imala čak ni penziju“, ispričala je.

Uz pomoć organizacije uspjela je pronaći trajni smještaj. Volonteri su nastavili da je posjećuju i nakon što je napustila krizni centar, a Džoan je posebno isticala pažnju koju je dobila od ljudi koji joj prije toga nisu bili poznati.

Priča koja upozorava na težak položaj starijih žena

Džoanin slučaj dio je šire kampanje koja upozorava na beskućništvo među starijim ženama u Australiji. Žene koje su veliki dio života posvetile brizi o porodici ponekad u starosti ostanu bez vlastite ušteđevine, nekretnine ili dovoljno prihoda za samostalan život.

Gubitak supružnika, razvod ili finansijsko nasilje mogu ih dovesti u izuzetno težak položaj. Kontrola novca i dokumenata, izolacija te uskraćivanje sigurnog doma također mogu biti oblici zlostavljanja, iako ne ostavljaju vidljive fizičke povrede.

Džoan je vjerovala da će joj gotovo 50 godina braka donijeti mirnu starost. Umjesto toga, morala je početi ispočetka. Ipak, njena priča nije završila na ulici – uz pomoć ljudi koje je tek upoznala ponovo je dobila dom i priliku za novi početak.

Izvor: Ona.rs / Penzionisani Bizportal