“Vratio sam se iz Njemačke, ne idem više nigdje” (VIDEO)

Krovovi prekriveni snijegom. Pusto u naselju Ilijaš.

Hladno je.

Sunčano podne, ali je dva stepena u minusu.

Put nas vodi u Kakanj.

Grad udaljen nekih 50-tak kilometara od Sarajeva.

Dimnjaci su pokazatelj da smo već tu.

Termolektrana Kakanj, pored cementare i rudnika, jedna od važnijih grana ovog grada.

Da biste ušli u grad morate izdvojiti četiri marke.

Toliko košta putarina od Sarajeva do Kaknja.

U suprotnom smjeru još toliko.

Kažu da imamo najskuplji autoput u Evropi.

Ne znam je li to tačno, ali sam siguran da je bolja i brža opcija od starog pravca.

U gradu kao da je ljeto.

Najmlađi uživaju na svom teritoriju.

Stariji u raskoraku između trgovine, posla i režijskih stvari.

Treća dob šeta ljubimce ili unuke. Golubovi u zanosu i sreći.

A maca sa grane posmatra sva ta dešavanja.
Na prvi dojam, mjesto u kojem zaista postoji život.

Na drugi, ipak čujete kako se ni ovdje ne diše punim plućima.

U centru Kaknja našao sam se sa Nerminom Šemićem.

Mladi farmer, otac dvoje djece i suprug, čovjek vrijednih ruku.

Nermina sam upoznao u maju mjesecu 2020 godine.

Tada sam zabilježio priču o njemu i Amini, mladom bračnom paru, koji su od porodiljske naknade kupili ovce i započeli biznis.

Nakon prvog našeg susreta Šemićima je, kako oni tvrde, krenulo u životu.

Samo šest mjeseci poslije, hvale se dobrim reakcijama na njihov poduhvat i prave štalu koja će biti dom njihovom stadu.

Kada je završio objekat u koji je sve uložio i smjestio svoje ljepotice, shvatio je da od prodaje ovaca ipak neće imati tako stabilnu egzistenciju.

Pozdravio se sa suprugom i djecom i zaputio u Njemačku .

No, vratio se ubrzo, shvatio je da ni tamo nije sjajno.

Našao je posao u obližnjoj trgovini i radostan je jer je sa svojom porodicom.

Jedni odlaze, drugi dolaze. Neki su očajni, a nekima je idila.

No, život jednostavno tako teče.

Svako vrijeme je nekom majka a nekom maćeha.

Dijelom sudbina, a ponajviše naš izbor.