Aco Pejović o najtežim trenucima: Gledao sam kako iznose tijela u crnim kesama

Pjevač Aco Pejović već godinama je u ljubavi sa suprugom Biljanom sa kojom je dobio tri kćerke, Mariju, Magdalenu i Ivu.

On je svojevremeno pričao o najtežim trenucima u životu, kada je njegova supruga zbog pucanja aneurizme završila u bolnici, a ljekari su mu rekli da to preživi tek jedna od 1000 osoba.

 – Biljana je bila zdrava žena, nikad nije imala problema, nije ni znala da ima te aneurizme. To je kao jedan balon koji se stvori na krvnom sudu, ona je imala to urođeno i to dvije na očnim aortama. Tri dana se žalila da je glava boljela, ali ništa nešto drugačije nego inače. Taj dan samo se srušila u amfiteatru pred studentima dok je držala predavanje i odmah su je odveli u Urgentni centar. To iščekivanje tamo, dok ona leži na stolu, ću zauvijek pamtiti. Te ružne scene koje čovjek mora da gleda, kako iznose svakih pola sata po jedno tijelo u crnim kesama, samo sjediš i čekaš i prolazi ti kroz glavu da doktor izađe i kaže tebi “to je to” – rekao je on za Story.

U teškim trenucima shvatio je koliko ima prijatelja.

 – Te večeri ne mogu zaboraviti, cijela estrada je bila kod mene. Tad sam shvatio da su mi pravi prijatelji, pokazali su mi ljubav i poštovanje. Toliko su mi snage dale kolege, od Cece, Brene, Bobe, Zorice i Kemiša, Bekute i Mrke, Žike Jakšića, Raka Marić, Lukas, Tropiko, ne znam ko nije bio u Urgentnom uz mene, došli su svi u bolnicu. Bilo je 150 ljudi od toga 70 odsto sa estrade. Sjećam se, kreću da je vode na operaciju i zovu moju djecu da je vide, jer je to možda posljednji put da je vide. Šest i po sati je trajala operacija, mi smo ostali do 7 ujutru u Urgentnom –  dodao je Aco.

Kako kaže, nakon operacije krenula je nova borba za Biljanin život.

 – Poslije operacije bilo je užas vidjeti je kako leži obrijane glave, sa rezovima. Poslije toga užas je bio klincima objasniti šta su mogući scenariji. Nisam dozvolio nikome da mi dolazi kući, htio sam da budem sam sa svojom djecom, i onda sjednem, zagrlim ih i kažem – možemo da ostanemo bez mame, ali sve to prođe, izdrži nekako čovjek. Kad smjestim djecu u krevet, odem u svoju sobu i iz sve glasa se derem i vrištim i molim Bilju da ne umre i da me ne ostavi. Bilo je jako teško, jesam grcao uveče kad sam sam, hoću da se ugušim od suza, jer mi se život promijenio u toku noći. Ali nisam dozvoljavao da se stalno plače i pada – pričao je dalje Pejović.

Na kraju je rekao i da ih je sve ovo dosta promijenilo.

 – I supruga i ja dosta smo se promijenili, na prvom mjestu korigovali smo odnos prema ljudima i poslu i potpuno drugačije sagledavamo stvari oko nas. Sve to što se njoj dogodilo prihvatili smo kao neku vrstu upozorenja da malo usporimo i promijenimo stil života – zaključio je pjevač.