AI se u redakcijama u BiH koristi bez pravila: Ko odlučuje šta je dozvoljeno?

Umjetna inteligencija već je postala dio svakodnevnog rada novinara u Bosni i Hercegovini. Koristi se za transkripciju intervjua, prevođenje, pretraživanje podataka, sažimanje dokumenata, obradu fotografija, pripremu naslova i analizu reakcija publike.

Međutim, pojedine redakcije još nemaju pisana pravila kojima bi bilo precizirano koji se alati smiju koristiti, šta se u njih ne smije unositi, ko treba biti obaviješten o upotrebi umjetne inteligencije i u kojim slučajevima to treba saopćiti publici.

Odgovori medija, regulatornih i samoregulatornih tijela, platforme za provjeru činjenica i stručnjaka pokazuju da je ova tehnologija u redakcije u BiH ušla brže nego što su razvijene odgovarajuće uredničke i sigurnosne procedure.

Odluke o korištenju umjetne inteligencije zbog toga su u praksi često prepuštene pojedinačnim novinarima, koji se oslanjaju na vlastitu procjenu, profesionalne standarde i uvjete korištenja servisa koje većina korisnika vjerovatno nikada nije pročitala u cijelosti.

Takva praksa otvara brojna pitanja koja više nisu samo tehnološka. Ko je odgovoran kada umjetna inteligencija izmisli činjenicu ili citat? Smije li se neobjavljeni intervju unijeti u chatbot radi transkripcije? Mora li ilustracija generirana umjetnom inteligencijom biti jasno označena? Šta se događa s podacima povjerljivih izvora i može li urednik nadzirati korištenje alata o kojem nije bio obaviješten?

Granica između tehničke pomoći i novinarskog rada

Novinarka i urednica portala Objavi.ba Rubina Čengić kaže da njihova mala redakcija nema vlastite smjernice, nego se oslanja na preporuke Evropske federacije novinara.

ChatGPT koristi za pretraživanje, pri čemu uvijek traži odgovarajuće izvore i poveznice, kao i za prevođenje, ispravljanje tipografskih grešaka, konsultacije o naslovima i izradu ilustracija kada nema odgovarajuće fotografije. Za transkripciju koristi TurboScribe.

Ipak, povlači jasnu granicu između tehničke pomoći i suštinskog novinarskog rada.

„Ako govorimo isključivo o novinarstvu, nikada ne bih koristila umjetnu inteligenciju samu za provjeru činjenica, analizu, sažimanje ili pisanje. Ako tražim prijedlog naslova, to je više konsultacija u situaciji kada mi niko od kolega nije u blizini“, kazala je Čengić.

Za ove poslove koristi vlastiti besplatni korisnički račun. Smatra da novinar uvijek treba obavijestiti urednika da je koristio umjetnu inteligenciju te da svaki sadržaj u čijem je nastanku takav alat učestvovao treba biti označen.

Prema njenom mišljenju, dovoljna može biti jednostavna rečenica u kojoj se navodi da je umjetna inteligencija korištena za pretraživanje, izradu ilustracije ili neki drugi dio posla.

„Važno je znati ko stoji iza novinarskog proizvoda. To je važno zbog povjerenja između medija i njegove publike, a povjerenje treba graditi, održavati i štititi“, naglasila je.

BHRT još nema pisane smjernice

Slična situacija je i u Javnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine, gdje još nije usvojena nijedna pisana smjernica, pravilnik ili druga interna procedura kojom bi bilo uređeno korištenje alata umjetne inteligencije.

„Zbog toga nisu definirani ni alati koje zaposlenici smiju koristiti niti oni koji bi bili zabranjeni. Kolege u Multimediji, a vjerovatno i u drugim redakcijama, povremeno koriste umjetnu inteligenciju za transkripciju, prevođenje, istraživanje, sažimanje dokumenata, obradu fotografija i pripremu naslova, zavisno od vlastitih potreba i sklonosti“, naveli su iz BHRT-a.

Zbog dugotrajne finansijske krize BHRT nema plaćene poslovne verzije servisa umjetne inteligencije. Novinari koriste besplatne alate, najčešće različite verzije ChatGPT-a, putem vlastitih korisničkih računa i na vlastitu odgovornost.

Jedan od urednika Informativnog programa ukazao je na širi problem, navodeći da ni računari na kojima novinari rade nisu adekvatni poslu koji obavljaju, a kamoli da organizacija može razmišljati o plaćenim alatima umjetne inteligencije.

Iz BHRT-a navode da urednici očekuju da budu obaviješteni kada novinar koristi umjetnu inteligenciju, ali ta obaveza nije formalizirana.

Ovaj javni servis zasad ne proizvodi sadržaje koji su u značajnoj mjeri generirani ili izmijenjeni umjetnom inteligencijom niti koristi sintetičke glasove, virtualne prezentere ili fotografije i videosnimke izrađene pomoću takvih alata.

Iako nema službene smjernice, u BHRT-u se ne potiče unošenje neobjavljenih intervjua, audiosnimaka razgovora, sudskih spisa, ličnih podataka sagovornika i informacija o povjerljivim izvorima u javno dostupne alate.

Odgovornost za objavljeni sadržaj ostaje na urednicima programa i direktorima sektora, u skladu s postojećim internim pravilima i ugovorima o radu. Profesionalni standardi zahtijevaju provjeru svih informacija, uključujući i one koje predloži ili generira umjetna inteligencija.

Umjetna inteligencija ne može zamijeniti provjeru činjenica

Platforma Raskrinkavanje.ba procjenjuje da su aplikacije i alati umjetne inteligencije već široko prisutni u domaćim redakcijama, iako bez detaljnog istraživanja nije moguće pouzdano utvrditi koliko se koriste i za koje zadatke.

Umjetna inteligencija može skratiti vrijeme potrebno za obavljanje pojedinih poslova, ali ne može zamijeniti provjeru informacija i utvrđivanje činjenica. Pravila o njenom korištenju zasad ostaju dio uredničke politike koju svaka redakcija uređuje samostalno.

Jedan od najozbiljnijih problema nastaje kada novinar u javno dostupan chatbot unese neobjavljeni intervju, snimak razgovora, sudski spis, kontaktne podatke sagovornika ili dokument dobijen od povjerljivog izvora.

Unošenje podataka u chatbot predstavlja njihovu obradu

Iz Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine upozoravaju da samo unošenje takvog sadržaja u servise poput ChatGPT-a, Claudea, Geminija ili Copilota predstavlja obradu ličnih podataka, a u većini slučajeva i njihovo otkrivanje ili prijenos trećoj strani.

Prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka BiH, obrada obuhvata gotovo svaku radnju koja se vrši nad podacima – od prikupljanja, evidentiranja i čuvanja do strukturiranja, korištenja, prijenosa, otkrivanja, kombiniranja i brisanja.

To znači da novinar obrađuje podatke od trenutka kada datoteku ili tekst unese u chatbot. On ih tada prikuplja i strukturira radi unosa, prenosi sistemu umjetne inteligencije i koristi kako bi dobio transkript, sažetak ili analizu.

Zakon ne regulira posebno korištenje umjetne inteligencije, ali se primjenjuje na automatiziranu i neautomatiziranu obradu ličnih podataka. Kao kontrolori podataka, mediji zbog toga moraju poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere zaštite te procijeniti rizike koje korištenje ovih alata predstavlja za osobe čiji se podaci obrađuju.

Agencija upozorava da ni saglasnost sagovornika ne rješava problem automatski.

„Kada ne postoji drugi pravni osnov, saglasnost se može koristiti za obradu. Međutim, čak i nakon pribavljanja saglasnosti, medij i dalje ostaje odgovoran za sigurnost podataka. Ako podatke unese u besplatnu ili komercijalnu verziju chatbota opće namjene koja nema sklopljen ugovor o obradi podataka i koristi korisničke unose za treniranje modela, medij može izvršiti neovlašteno otkrivanje podataka trećoj strani, bez obzira na činjenicu da je sagovornik pristao na korištenje umjetne inteligencije“, naveli su iz Agencije.

Novinari, kako upozoravaju, ne bi trebali unositi neobjavljene sudske, policijske, medicinske ili druge povjerljive dokumente koji sadrže lične ili osjetljive podatke u besplatne alate radi sažimanja, prevođenja ili analize.

Čak i kada postoji pravni osnov za obradu takvih podataka, ona se može vršiti samo putem sistema koji garantiraju odgovarajuće tehničke i sigurnosne mjere te štite unesene materijale od curenja i pristupa neovlaštenih osoba.

Rizik za povjerljive izvore

Sličan stav ima i Raskrinkavanje. Unošenje neobjavljenih intervjua, podataka o izvorima, sudskih spisa i povjerljivih dokumenata u javno dostupne alate smatraju izuzetno rizičnim.

Takvi servisi mogu pohraniti primljene podatke, koristiti ih za buduće treniranje ili ih izložiti drugim osobama usljed sigurnosnog propusta ili hakerskog napada.

Vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli Zarfa Hrnjić Kuduzović naglašava da alati umjetne inteligencije mogu ugroziti sigurnost izvora, posebno kada se neobjavljeni intervjui i dokumenti unose u komercijalne ili besplatne servise.

„Sadržaj upita pohranjuje se na serverima stranih kompanija. Ako novinar unese osjetljiv dokument ili neobjavljeni intervju u besplatni chatbot, rizikuje curenje podataka i direktno krši novinarsku obavezu zaštite identiteta svojih izvora“, upozorila je.

Novinarima preporučuje da u postavkama alata isključe dijeljenje podataka za treniranje, ali naglašava da ni to nije zamjena za oprez i procjenu rizika.

Odgovornost se ne može prebaciti na algoritam

Sagovornici su gotovo jednoglasni da se odgovornost za objavljivanje netačnih ili manipulativnih informacija ne može prebaciti na algoritam.

Vijeće za štampu i online medije u BiH navodi da profesionalnu i pravnu odgovornost za sadržaj generiran umjetnom inteligencijom snose izdavač, urednik i autor.

Alati umjetne inteligencije nemaju pravnu osobnost i predstavljaju samo tehničko sredstvo. Činjenica da je chatbot proizveo grešku ne može umanjiti odgovornost medija koji je odlučio objaviti takav sadržaj.

Vijeće podsjeća da Kodeks već utvrđuje uredničku odgovornost za tekstove preuzete iz drugih medija, čak i kada je izvor jasno naveden. Urednička odluka da se nešto prenese nosi vlastitu odgovornost, pa se isto pravilo mora primjenjivati i kada sadržaj potječe iz sistema umjetne inteligencije.

„Posao novinara je da provjerava informacije, uključujući i one koje dobije od umjetne inteligencije. Pojava umjetne inteligencije nije poništila profesionalne kodekse“, kazala je Čengić.

Hrnjić Kuduzović također naglašava da umjetna inteligencija nije svjesni akter, nego softverski alat, zbog čega pravna i profesionalna odgovornost ostaje na ljudima.

Prema njenom mišljenju, objavljivanje neprovjerenih informacija generiranih umjetnom inteligencijom predstavlja profesionalni nemar, čak i kada novinar nije namjeravao obmanuti javnost.

Regulatorna agencija za komunikacije navodi da profesionalnu, uredničku i pravnu odgovornost snosi onaj ko je informaciju objavio. Svaki emiter odgovoran je za cjelokupan sadržaj u svom programu, bez obzira na izvor informacije i tehnologiju korištenu za njegovu izradu.

Iz Raskrinkavanja također ističu da je odgovornost za netačnu činjenicu dobijenu pomoću umjetne inteligencije jednaka odgovornosti za bilo koju drugu objavljenu netačnu informaciju.

Kada sadržaj treba biti označen?

Sagovornici se slažu da sadržaj koji realistično prikazuje nešto što se nije dogodilo mora biti jasno označen.

Razlike postoje kada je riječ o tome treba li publici otkriti baš svaku upotrebu umjetne inteligencije, uključujući tehničke zadatke poput transkripcije i pravopisnih ispravki.

Korištenje umjetne inteligencije za prijevod ili tehničku obradu fotografije, nakon čega sadržaj provjere autor i urednik, ne mora nužno biti navedeno. Međutim, ilustracije i fotografije generirane umjetnom inteligencijom, kao i tekst koji je u značajnoj mjeri proizveo takav alat, trebaju biti jasno označeni.

„Kada publika sazna da je medijski sadržaj bio sintetički, a to nije bilo navedeno, nepovjerenje se prenosi čak i na potpuno vjerodostojne i autentične novinarske priče. Time se narušava kredibilitet novinarstva u cjelini“, upozorila je Hrnjić Kuduzović.

Regulatorna agencija za komunikacije također smatra da fotografije, glasovi, videosnimci i virtualni prezenteri generirani umjetnom inteligencijom bez jasne oznake mogu obmanuti publiku.

Pripremaju se izmjene Kodeksa

Postojeći Kodeks za štampane i online medije BiH ne regulira dovoljno jasno korištenje umjetne inteligencije, ali Vijeće za štampu i online medije radi na njegovim izmjenama.

Dva sastanka stručne grupe održana su u aprilu i junu 2026. godine. Urednici, novinari, pravnici i univerzitetski profesori analizirali su etičke izazove koje donosi umjetna inteligencija i pripremili nacrt izmjena.

Novi član Kodeksa trebao bi regulirati etičku upotrebu umjetne inteligencije u štampanim i online medijima, a izmjene bi trebale biti finalizirane i predstavljene javnosti do kraja godine.

Koristi su velike, ali i rizici

Hrnjić Kuduzović kaže da umjetna inteligencija u informativnom novinarstvu može ubrzati rutinske zadatke, sažimati agencijske vijesti i dokumente, prilagođavati tekst različitim platformama, organizirati bilješke i pomagati u osmišljavanju priče.

U istraživačkom novinarstvu može biti korisna za analizu velikih baza podataka, pretraživanje hiljada stranica dokumenata, filtriranje informacija, mapiranje mreža povezanih osoba i analizu satelitskih snimaka.

Najveći rizici ipak su uvjerljivo iznesene netačne informacije, odnosno „halucinacije“, kao i algoritamske pristrasnosti ugrađene u modele.

„Rezultat koji proizvede umjetna inteligencija treba tretirati isključivo kao trag koji se mora provjeriti“, naglasila je.

Još jedan rizik je moguće slabljenje kritičkog mišljenja. Ako novinari rutinski prepuste umjetnoj inteligenciji da umjesto njih povezuje uzroke i posljedice, njihova sposobnost dubinske analize i propitivanja informacija može oslabiti.

Hrnjić Kuduzović ipak napominje da je riječ o relativno novoj tehnologiji i da su potrebni dugoročni empirijski dokazi prije donošenja konačnih zaključaka.

Čengić očekuje da će umjetna inteligencija u određenoj mjeri utjecati na broj zaposlenih i raspodjelu poslova jer proizvodnju vijesti čini jeftinijom. Ipak, smatra da se suštinski posao novinara ne može automatizirati.

„Glavni posao novinara je provjera, a u tome novinare ne može zamijeniti nijedna osoba niti stvar“, kazala je.

BHRT zasad ne očekuje neposredan utjecaj na broj zaposlenih. Prema jednoj od njihovih procjena, intenzivnije korištenje alata prvenstveno bi moglo povećati brzinu rada i produktivnost.

Sagovornici se slažu da će novinarima i urednicima biti potrebne edukacije iz oblasti pismenosti o umjetnoj inteligenciji, zaštite podataka, provjere činjenica i autorskih prava.

Dok redakcije već koriste umjetnu inteligenciju, zajednička pravila još se pripremaju, a interna pravila često ne postoje. Dok ona ne budu usvojena, odluke o tome šta je dozvoljeno, šta predstavlja rizik i šta publika mora znati u velikoj mjeri ostaju na novinarima i urednicima.