marke novac
16.11.2020., Sarajevo, Bosna i Hercegovina - Ilustracije za Konvertibilnu marku. Photo: Armin Durgut/PIXSELL
AUTOR: H.D.
DATUM: stu 10, 2021 @ 17:10
KATEGORIJA: Vijesti
FIXGEHALT

U Republici Srpskoj je samo u prvih 10 mjeseci ove godine 20.479 ljudi imalo takozvane honorarne poslove, odnosno radili su po ugovoru o djelu i autorskim ugovorima, pokazuju podaci Poreske uprave RS.

NER FIT

Njihov broj ranijih godina je sljedeći:

Po važećem zakonu u RS, za one koji ostvaruju prihode po osnovu ugovora o autorskom djelu i ugovora o djelu, plaćaju se samo doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 18,5 odsto, dok nema obaveze da se za njih uplaćaju i doprinosi za zdravstveno osiguranje.

Tako je na prosječnu neto platu od 979 KM doprinos za PIO po osnovu ugovora o djelu 246.92 KM, a za ugovor o autorskom djelu 236.41 KM.

Tekst se nastavlja nakon reklame

Interesovalo nas je da li ove uplate doprinosa za PIO po osnovu ugovora o djelu i autorskog ugovora ulaze u budući obračun penzije.

Pravnici sa kojima smo razgovarali slažu se da je sve oko penzijsko-invalidskog osiguranja maksimalno zakomplikovano, tako da “ugovorci” po zakonu imaju određena prava, ali teško ostvariva u praksi.

Tako iz besplatne pravne službe Saveza sindikata Republike Srpske jasno kažu – ugovor o djelu je rad koji nije radni odnos, a nije ni uređen Zakonom o radu RS „(Sl. glasnik RS“ broj: 1/16) za razliku od ugovora o privremenim i povremenim poslovima, iako je uobičajan u pravnoj praksi.

Iz PIO Republike Srpske kažu da nepoznanica nema, te da se uplate po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, prema propisima u Republici Srpskoj, računaju, odnosno preračunavaju, u penzijski staž, odnosno staž osiguranja, te je ugovor o djelu jedan od obaveznih oblika osiguranja.

Obračun penzijskog staža u smislu dužine tog staža, kažu, određuje se na osnovu uplata doprinosa po osnovu ugovora o djelu. Tako, pojašnjavaju, primanju na godišnjem iznosu od primjerice 11.750 KM, (što odgovara iznosu prosječne plate u Republici Srpskoj u prošloj godini), po osnovu ugovora o djelu, preračunato, daju jednu godinu staža. Za godišnji iznos primanja, po navedenom osnovu, u visini od npr. 5.587 KM računa se kao šest mjeseci ili 1/2 polovina godine staža osiguranja.

“O pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja odlučuje se na osnovu podnesenog zahtjeva. Zahtjev se podnosi u poslovnici/ Filijali Fonda PIO, prema mjestu poslednjeg osiguranja, odnosno prebivališta, ako je nakon prestanka posljednjeg osiguranja prošlo više od 12 mjeseci”, ističu u PIO RS.

SVI TVRDE DA PENZIJA NEĆE BITI

Ekonomisti za ovakvo zakonsko rješenje imaju jedno pitanje – u čiju korist se oporezuju doprinosi po osnovu ugovora o djelu? I jedan odgovor – u korist institucija koje moraju iznaći sredstva da isplate penzije svakog mjeseca.

Jer sve do sada rađene analize jasno pokazuju da penzioni sistem kakav imamo sigurno još dugo neće moći funkcionisati. Tako da su upitne i penzije i njihovi iznosi za stalno zaposlene, a o “ugovorcima” da i ne govorimo.

Poređenja rad, u odnosu na januar 2016. godine, kraj 2020. godine dočekali smo sa 50.573 više penzionera, i u 2020. godini smo izdvojili 592,4 miliona KM više za penzije.

“Situacija će i narednih godina biti još složenija zbog vrlo nepovoljne starosne strukture stanovništva. Mladih je sve manje, starijih sve više. Ovaj problem ne poznaje pandemiju COVID-a i druge krize, jednostavno raste svake godine, jer trebamo osigurati novac za naše penzionere, a postavlja se pitanje kako kada mladi odlaze i kada ne bude dovoljno novca od naplate doprinosa. Iako se može činiti dobrim što je penzioni sistem na budžetu, nedostatak sredstava će se osigurati od drugih poreza, a to znači manje novca za druge budžetske kategorije i više zaduživanja. Razmislimo šta će nas čekati za narednih pet godina i kako ćemo osigurati taj novac, jer tih pet godina prođe u trenu”, zaključuje ekonomista Faruk Hadžić.

Koliko je stanje ozbiljno, možda najbolje pokazuje činjenica da, kada je uvođen sistem penzija u Njemačkoj nakon II svjetskog rata, bila su 4 radnika na jednog penzionera i to je tek garantovalo održivost penzionog sistema.

Mi sada imamo 1,2 radnika na jednog penzionera, što je jedan od najmanjih omjera u istoriji. Za par godina će se ovi brojevi izjednačiti.

Pored rasta broja penzionera i odliva radnosposobnog stanovništva, koje je ključni faktor da bi poslovni subjekti redovno uplaćivali obavezne doprinose, drugi veliki problem je standard penzionera. On je najblaže rečeno zabrinjavajući, jer trenutna visina penzija ne omogućava ni minalne uslove normalnog življenja.

A kad su i prosječni prihodi niski, onda to znači samo jedno – da će svaki naredni naraštaj penzionera biti katapultiran u sve dublje siromaštvo.

LIDER