Almir Dudić: Uzgajanje borovnice je pun pogodak!

Mjesto Osmače, od Srebrenice udaljeno 20 kilometara, prepoznatljivo je po ljepoti prirode, nadaleko poznatom „osmačkom krompiru“, te kao prvo selo u Bosni i Hercegovini sa solarnom uličnom rasvjetom.

U ovom povratničkom mjestu stanovnici se uglavnom bave poljoprivredom i stočarstvom, a u dobroj mjeri i turizmom jer u ovo mjesto dolazi veliki broj stranaca, pogotovo Italijana, posebno u ljetnim mjesecima.

Almir Dudić se sa svojim ocem Ekremom i majkom Begušom u Osmače vratio 2002. godine. Nakon toga je formirao svoju porodicu, a sa suprugom Melihom ima kćerku Šejlu i sina Šemsu. Porodica Dudić se posvetila životu na selu, a na poljoprivrednom gazdinstvu „Dudić“ se uzgaja malina, mrkva, krompir, a posebnu pažnju su posvetili proizvodnji organske borovnice. Zasadili su blizu tri duluma sadnica borovnice.

”Pokušavamo na neki način mimo posla i zaraditi, i utrošiti slobodno vrijeme korisno. Uzgajamo borovnicu. Borovnica je certifikovana organska. Isto tako i krompir, mrkvu, i još puno toga… Otac već godinama se bavi ovčarstvom. Tako da smo napravili lanac u toj poljoprivrednoj proizvodnji gdje koristimo sve domaće i prirodno, tako da smo ove godine sve to i certifikovali”, rekao je za Anadolu Agency (AA) Almir Dudić.

Almir je zaposlen u Srebrenici, dok je supruga Meliha nezaposlena. Prema Almirovim riječima cijela porodica je uključena u radove na Osmačama.

”Ispunimo i to vrijeme, ja pored posla. Supruga je trenutno nezaposlena, tako da ona ima više vremena oko berbe. Svakako da i otac i majka onoliko koliko mogu se uključe”, istakao je Dudić.

„Borovnica je pun pogodak“, kaže Almir i naglašava da nema problema sa plasmanom proizvoda na tržište sa svog poljoprivrednog gazdinstva.

”S tim da recimo borovnica ima veliku prednost u odnosu na recimo malinu, jer tržište nije zasićeno. Za prozivođača je bolja cijena. Ima to sve svoje izazove, ali za sada se uspijeva. Dobar proizvod se uvijek može i uspije se plasirati”, mišljenja je Dudić.

Što se tiče porodice Dudić kažu da put od povratka i obnove do danas nije bilo lagan, ali da se ne kaju, jer „kod kuće je najbolje“.

”Ne kajem se. Ovdje je kao što vidite prelijepo. Naravno puno je godina prošlo, puno rada i truda su uložili moji roditelji, i sam ja. Cijela porodica da se stvori neki normalan ambijent da se može živjeti, da možeš sebi priuštiti neke stvari. Tako da sam po tom pitanju zadovoljan, i nigdje se ne može osjećati kao kod kuće. Svugdje po svijetu smo mi svi prošli dok smo se vratili ovdje, ali najbolje će me Srebreničani razumjeti kada kažem da je najbolje kod kuće i da se tu najbolje osjećam. Onda još kad čovjek sebi uspije napraviti fine uslove, ne može nigdje biti bolje”, govorio je Dudić.

Almir kaže da Osmače imaju još jednu prednost, a to je zdravi i dobri uslovi za razvoj djece.

”Djeci je ovdje raj. Dakle, imaju svu slobodu, sve. Imaju sve mogućnosti. Tu imamo lokalnu, područnu školu do petog razreda. Mada i tu u kombinovanim odjeljenjima. Nisu isti uslovi kao u Srebrenici, mada predškolska djeca kasnije imaju svaku mogućnost”, smatra Dudić.