Amela Zuković otvoreno o karijeri, romskim svadbama, Ismetu Bajramoviću Ćeli…

Amela Zuković jedan je od najboljih vokala narodne muzike na domaćoj muzičkoj sceni sa karijerom koja traje više od četiri decenije.

Krajem prošle godine objavila je novi spot i pjesmu “Ljubav prosila”, na kojoj je nastavila saradnju sa poznatim harmonikašem Samirom Zavlanom, koja traje već dvadeset godina.

– Pjesma nosi poruku svim ženama da trebaju biti jake i ne trebaju pokleknuti pred muškim čarima, već ih nekad trebaju pustiti da pate. Pjesmu sam snimala u studiju kod Samira Zavlana, a njeni autori su bračni par Aliriza Avdo, zaslužan za muziku, i Anđelka Velisavljević koja je napisala tekst. Spot je radila Hayat produkcija, a reditelj je Anis Mujanović.

Moji spotovi u principu ne zahtijevaju posebno režiranje ni scenografiju, već radim prirodan spot. Ne želim da ljudi pamte spot, nego pjesmu. No pošto su svi danas u tom slikovitom predstavljanju pjesama, tako sam i ja. Nisam radila spot već petnaest godina. Drago mi je što sam ostala dosljedna sebi u ovoj pjesmi, ali i što sam u moru svega, oluja i revolucija u muzici, ostala na mjestu koje sam davno napravila. Pjesma potvrđuje da će ostati kao nešto neizbrisano, što će se pamtiti i pjevati još dugo poslije mene – kaže Amela Zuković na početku razgovora za Faktor.

U 43 godine rada na estradi najteži trenuci su joj bili kada da sve od sebe da uradi nešto, a povratni odgovor ne bude onakav kakvim ga je zamišljala.

– Nisam imala puno takvih momenata, ali ih je bilo. Najdraže mi je kada mi ljudi čestitaju za nešto što sam uradila. U ovom poslu sam uvijek davala najviše od sebe, ali to ne mora značiti da će biti razlog da ljudi sve to prihvate onako kako sam im ja ponudila. Na samim počecima Ćazim Čolaković je bio čovjek koji me je pjevački “potkovao” i imala sam priliku da s njim budem u kafani. Uz njegovu pomoć sam “prevarila” i možda izbjegla neke ružne stvari jer sam bila pod njegovom zaštitom. Sačuvao me je od tame, mraka i tijesnog sokaka, što bi se reklo. Od njega sam iz prve ruke naučila sve što treba o ovom poslu, mada se o njemu uči do kraja života. Uvijek ima nešto novo da se nauči i o odnosu sa publikom, a isto tako i za pjevanje – govori pjevačica.

Rado se sjeća lijepih prošlih vremena u kultnoj kafani “Kod Davida”. Kako ističe, pjevač je morao imati dobar pedigre da bi tu mogao zapjevati jednu večer.

– Bila sam počašćena da sam tu provela neke tri-četiri godine. Pjevači su se mijenjali, a ja sam bila dežurna. Mogu da se pohvalim da ni u jednom lokalu nisam pjevala kratko. Gdje god da dođem, ljudi su mi teško dozvoljavali da odem od njih. Tako je nekad moralo doći i do neke izmišljene svađe da bih ja mogla preći negdje drugo. Nikad se nije desilo da dosadim ljudima, što mi je bila velika čast. Na kraju krajeva, moje Sarajlije su bile glavni akteri svega toga, moja publika koja je išla za mnom i pratila me, podržavala, praštala i kada sam griješila. Da nije bilo te sarajevske publike na počecima, a kasnije i šire u regionu, vjerovatno ne bi bilo ni Amele Zuković i ne bi trajala evo već 43 godine – konstatuje Zuković.

Pjesma koja je obilježila njenu karijeru, kao svojevrsna lična karta, jest “Žena kao ja”, objavljena sada davne 1997. godine.

– Ona je lična karta, a pjesma “Amela” je pasoš. Samir Zavlan mi često kaže da tu pjesmu ne zovem “Amela” već “hljebara” – kroz smijeh govori pjevačica.

Zuković je pjevala i na brojnim romskim svadbama, a kako kaže, nema se na šta požaliti kada su one u pitanju. Pojašnjava, na njima se mora “žešće” raditi i pjevati.

– Pojedinim pjevačima je teško da ih rade jer dođu do nekog zida, kada nema tehnike da im napravi struk, poveća grudi i napumpa usta. Tu se mora pjevati od deset ujutro do deset ujutro narednog dana. Osnovni atribut za njih je pjevanje, ali nije loše ni kada pjevačica ima druge atribute. Važno je imati hit i pjesmu koja njima odgovara. Romske svadbe radim još, ali ne u istoj mjeri kao prije, i sve sam prilagodila svojim mogućnostima i godinama – govori Amela.

U odnosu prema publici uvijek je bila iskrena i trudila se da bude prirodna i onakva kakva ustvari i jeste. Publika joj je uzvraćala istom mjerom i s velikom ljubavlju.

– Ne foliram ljude i uvijek pjevam od srca. Kada mi daju samo mali znak pažnje, ja im dajem brdo pažnje. Kako se postaviš prema ljudima, tako će ti i uzvratiti. Uvijek sam nalazila najljepši put do publike. Tokom cijele karijere nisam imala problema i mislim da ih neću imati. Znam da gdje god pjevam, malo ko će izaći i reći da nije zadovoljan. Bude nekih izuzetaka, ali je to zanemarivo – kaže Zuković.

Otkriva i da su Ismet Ćelo Bajramović i Taib Torlaković, bez konkurencije, bili najvelikodušniji u bakšišima.

Sin Alis je smisao njenog života, osoba koja je dolaskom na svijet ispunila sve nedostatke i praznine koje je osjećala da ima.

– Sve u mom životu je prilagođeno njemu. Alis sada ima 29 godina. Možda će uskoro da se ženi, njemu se žuri, ali se meni ne žuri – kroz osmijeh govori pjevačica na kraju.

Faktor