Anesa Čolo (24), majka četvero djece: Život nam se potpuno promijenio nakon dolaska trojki

Kada se 24. septembra 2016. godine udala, tada 20-godišnja Sarajka Anesa Čolo ni slutila nije da će četiri godine kasnije biti ponosna majka četvero djece. Svoju nesvakidašnju priču u kojoj je carskim rezom, u doba korone, rodila trojke, ova hrabra majka ispričala je za Klix.ba.

Posjetili smo je u njenom sarajevskom domu i uvjerili se u ono što nam je rekla, a to je da je bogata za cijeli život. Prvog sina Alija rodila je u augustu 2017., međutim, postojala je određena doza straha za egzistenciju, priznaje, kada je saznala da nosi trojke.

“Prvi sin Ali uskoro slavi treći rođendan. Moj suprug Ibrahim i ja smo u braku od 24. septembra 2016. Oboje smo cijeli život proveli u Sarajevu, veoma blizu smo živjeli, ali eto, sudbina je htjela da se sretnemo tek 2014. godine i to je bila ljubav na prvi pogled”, počinje svoju priču ova mlada majka.

Suprug ima 26 godina, a Anesa u oktobru puni 25. Njihova porodična priča, kaže nam, mnoge ostavi bez teksta.

“Kada neko čuje za našu priču uglavnom začuđujuće reaguje, prvo pitanje uvijek bude kako izdržimo sa tri bebe, plaču li u isto vrijeme, kako slušaju, je li stariji brat ljubomoran, kako spavaju? Naravno da ima različitih trenutaka, dobrih, malo težih, ali sve se to izdržava”, priča nam.

Njihov život se, dodaje, potpuno promijenio nakon dolaska trojki.

“Ne sjećam se šta znači spavati nekoliko sati bez prekida, ali na kraju dana, kada se oni malo smire, shvatim da je njihov osmijeh vrijedan truda koji ulažemo. Suprug većinu dana provede na poslu, ali koristi svaki slobodan trenutak da mi pomogne. Veoma mi je važna i pomoć porodice, bez naših najbližih ne bi sve bilo ovako lako”, iskrena je Čolo.

S obzirom da ima sestru blizankinju, samim tim je imala predispozicije za višeplodnu trudnoću koja je, srećom, protekla bez problema.

“Bebe su se rodile 4. marta ove godine, u 34. sedmici, carskim rezom, veoma vitalne i zdrave, sposobne za samostalno disanje i ishranu. Prvi slučaj korone u našoj zemlji bio je zabilježen 5. marta. Bili su u toplom krevetu na pedijatriji 20 dana, došli su kući 24. marta. To je bilo najtežih 20 dana našeg života, vjerovatno. U početku smo strogo poštovali mjere kriznog štaba, nismo primali posjete, ali vremenom, slabljenjem i popuštanjem mjera, rodbina i prijatelji su nam počeli dolaziti kako bi vidjeli naše male drugare”, govori Čolo.

Kada je saznala da nosi trojke, nije joj bilo svejedno.

“Ako posmatramo s neke materijalne strane, nije jednostavno. Prvo sam pomislila na to kako će reagovati moji poslodavci, s obzirom da sam odmah morala otvoriti trudničko bolovanje, kako bih mogla mirovati i iznijeti trudnoću do kraja. Međutim, srećom, naišla sam na veoma pozitivne reakcije u firmi, što i nije baš česta pojava u našoj državi. Veliki broj žena se plaši ostati u drugom stanju jer znaju da se na posao više neće moći vratiti”, smatra Čolo.

Dodaje kako se ne plaši za svoju poziciju u firmi.

“Dijete ne podrazumijeva samo 12 mjeseci porodiljnog odsustva, malom djetetu roditelj mora pružati pažnju i brigu dugo vremena, što vuče sa sobom dodatne izostanke s posla. Međutim, ja se zaista ne plašim za svoju poziciju u firmi. Ako sve bude u redu, trebala bih se vratiti na posao po isteku zakonskih pogodnosti koje roditeljstvo nosi. S druge strane imamo državu i druge nivoe vlasti, koji na povećanju nataliteta u našem društvu ne rade ništa. Deklarativno, rade”, govori Čolo.

Djeci je, konstatuje naša sagovornica, potrebna hrana, pelene, odjeća, što na mjesečnom nivou iznosi otprilike kao prosječna plata u našoj državi, ali oni se nekako uspiju organizovati.

“Kada je izborna godina, svima su puna usta mladih ljudi, mladih roditelja, djece, ali u praksi, mi nemamo ništa od njih, i moramo se sami boriti za svoju djecu kako bismo im obezbjedili osnovne uslove za normalan život. Biti majka tri bebe i dječaka od tri godine, osim što nije lako, nije ni jeftino. Kao porodilja, imam pravo na naknadu koju dobiju i sve ostale zaposlene porodilje. Naknada je ista, bez obzira na broj djece, što smatram da je suludo, ali u svakom slučaju bolje je bilo šta nego ništa”, priznaje.

Na kraju poručuje da bi organi lokalne uprave, pa i viših nivoa vlasti mogli mnogo više pažnje posvetiti planiranju pomoći za mlade roditelje. Zaključuje da u današnjem vremenu nije lako biti majka, ali da bogatstvo koje ima nema cijenu. I to je ono najvažnije.

“Nije lako bez obzira na to koliko djece imate, ali ipak bih poručila mladim ženama da se ne plaše imati porodicu, djecu, jer to je najveće bogatstvo. Svaki trenutak sa svojim djetetom, njihov svaki pokret je smiraj za dušu i rješenje većine problema”, poručuje Anesa.

• 

• 

• 

Klix.ba