BAKIR IZETBEGOVIĆ: Pobjednici ne prave vanredne kongrese, niti nude ostavke

Lokalni izbori jesu iza nas, ali nas konačno čekaju mostarski: molim Vas, kako tumačite sastanak lidera HDZ-a BiH i SNSD-a, gospode Dragana Čovića i Milorada Dodika u Mostaru nakon kojeg je aktuelni predsjedatelj Predsjedništva BiH pominjao treći entitet? Jeste li to doživjeli kao direktnu prozivku, s obzirom na to da ste upravo Vi nedavno ustvrdili – referirajući se na debatu koju je organizirao ruski veleposlanik pri UN-u Vasilij Nebenzja – kako je dobra vijest da se Čović odrekao trećeg entiteta?

– Nisam ja to “ustvrdio”, već sam se referirao na Čovićevu diskusiju tokom debate pred Vijećem sigurnosti. On je izjavio da “insistiranje na ustavnom okviru BiH, koji se temelji na ravnopravnosti tri konstitutivna naroda, nije zagovaranje trećeg entiteta, što neki često neargumentirano i neutemeljeno imputiraju Hrvatima u BiH”.

Damin gambit

A sastanci Dodik – Čović su uvijek na liniji koordinacije i međusobne podrške, ovaj put, naravno podrške HDZ-u na način da Dodik ohrabri mostarske Srbe da glasaju za HDZ. Dodik je laž o mojoj “potajnoj podršci trećem entitetu” izgovorio ranije iz osvete prema meni i SDA. Jer SDA ga zaustavlja u planovima blokade euroatlantskog puta Bosne i Hercegovine, u pokušajima blokade institucija BiH, u planovima podjele BiH. Pokrenuli smo i međunarodnu zajednicu iz pasivnosti, ponovo se priča o odlikovanjima datim ratnim zločincima, o negiranju genocida, o napadima na ustavne sudove, o blokadama. SDA je oživila te teme svojom upornošću. Mi smo nepremostiva prepreka Dodikovim planovima i razumljiva je njegova ljutnja i niski udarci. Pa i ova debata pred Vijećem sigurnosti je majstorski odigran politički “damin gambit” sa naše strane koji je potpuno ogolio Milorada Dodika pred onima koji donose odluke, njegovu retrogradnu politiku i sirovi balkanski način na koji tu politiku vodi.

Kontaktirate li sa Čovićem i Dodikom?

– U mjeri u kojoj smo to obavezni. Sa Čovićem se srećem na sjednicama Doma naroda, Dodika nisam sreo odavno, od sastanka u Lukavici.

HDZBiH je potpuno fokusiran na izbore u Mostaru jer ne žele – kako kažu – da prođu kao SNSD u Banjoj Luci i SDA u Sarajevu. Šta SDA očekuje od izbora u Mostaru?

– Ne znam može li se porediti Sarajevo i Mostar, i šta poredimo? Cio grad ili pojedine opštine? U Sarajevu je SDA izgubila neke od gradskih opština, ali je relativni pobjednik u zbiru svih devet opština koje čine Kanton Sarajevo. Osvojili smo najveći broj glasova, najveći broj vijećničkih mandata, od devet načelničkih pozicija zadržali smo pet, dakle većinu. Naravno, to je pad u odnosu na 2016. kada smo imali osam od devet načelničkih pozicija, ali i to je bilo preko realnog, posrećilo nam se zahvaljujući podjelama i rivalstvu ljevičarskih stranaka. Ovaj put su se ujedinili među sobom, a i sa “derivatima SDA”, te sveli poziciju SDA u Kantonu Sarajevo na prosjek koji imamo u velikim kantonima sa bošnjačkom većinom, u Tuzlanskom, Zeničko-dobojskom i Unsko-sanskom kantonu.
U Mostaru idemo na pobjedu, naravno. Nažalost, SDP i Naša stranka su napravili vlastiti blok, podijelili faktički probosanski blok i biračko tijelo na dvoje. Nadamo se da SDP neće ponovo odigrati nešto poput ovog što su uradili u Srebrenici i pomoći HDZ-u da nadjača dva probosanski orijentirana bloka. NiP je to već uradio u Novom Travniku i Kladuši, bez njihove pomoći HDZ-ov kandidat i Fikret Abdić ne bi bili načelnici u ovim mjestima.

SDA je istrajavala na politici dijaloga i pomacima korak po korak, no kada ste nedavno otišli u Zagreb, Vaša odluka da razgovarate s Andrejom Plenkovićem doživjela je žestoke kritike u javnosti. Jeste li zbog toga odbili da učestvujete u UN-ovoj debati?

– Dio javnosti je, nažalost, i nakon 30 godina teške i komplicirane politike nevjerovatno nezreo i naivan. Taj dio javnosti podržava nerealne političke stavove i projekte, a sputava realne i moguće. Takvi su podržali rušenje aprilskog paketa, pa se poslije kajali, davali stotine hiljada glasova političarima koji su obećavali nemoguće, pa ih poslije odbacivali, ismijavali moje obećanje o 100.000 radnih mjesta u deset godina, pa kad se ono ostvarilo, i to u pet godina, odmahivali rukom tvrdeći da to nije ništa bitno promijenilo, kritikovali Koordinacioni mehanizam samo zato što sam ga dogovorio sa Dodikom, pa se ušutjeli kad smo se pokrenuli na evropskom putu i predstavnici EU došli u Sarajevo da nam čestitaju, kritikovali rješenje za izbore u Mostaru samo zato što sam ga postigao sa Čovićem, a nisu kritikovali sve ostale koji primaju visoke plaće u PSBiH i koji su bili dužni da ovo pitanje riješe, a nisu ga riješili 12 godina itd. Da me brinu njihove “žestoke kritike”, prestao bih raditi ovaj posao. Ali u odnosima snaga kakve imamo, sa svim kočničarima i neprijateljima koje ova zemlja ima, ja ću nastaviti da tragam za realnim rješenjima, da pravim kompromise koji omogućavaju kakav-takav napredak BiH i da održavam komunikaciju sa svim bitnim faktorima u zemlji i okruženju. Sastanak sa predsjednikom HDZ-a Hrvatske je sigurno na toj liniji i nikakvu štetu nije mogao prouzročiti. Dapače, bila je to prilika da se izbalansira gledanje na BiH iz ugla Zagreba, da se iznesu argumenti koji mijenjaju jednodimenzionalnu sliku koju je HDZBiH napravio svojim upornim ponavljanjem mantre o ugroženosti, o “nelegitimnim predstavnicima”.

Zvizdić (ne)će otići

Na debati nisam učestvovao iz istih razloga iz kojih nisam otišao na sastanak Milanoviću. Format sastanka je bio neprirodan, namjerno nije poštovao institucije BiH, već je pokušao da sve svede na predstavnike naroda. To treba sasjeći u korijenu i ja sam to uradio. Ambasadorima sam poslao pismo u kom sam ovo pojasnio, a pojasnio sam i trenutačno stanje u BiH, blokade, pokušaje secesije, negiranje genocida, slavljenje ratnih zločinaca itd. Osvrnuo sam se i na sam Dejtonski mirovni sporazum koji je pola teritorija BiH ostavio pod dominacijom snaga ratnog zločinca Radovana Karadžića, dominacijom koja održava nevjerovatnu diskriminaciju drugih naroda i građana 25 godina nakon završetka rata i potpisivanja Mirovnog sporazuma. Umjesto rasprave bošnjačkog predstavnika sa srpskim i hrvatskim, dobili smo raspravu visokog predstavnika, a zatim i ambasadora pri Vijeću sigurnosti sa drskim Miloradom Dodikom i u nešto blažem obliku sa Čovićem. Ova rasprava će imati dalekosežne pozitivne posljedice po BiH.

Dobar dio analitičara se slaže da su lokalni izbori u Sarajevu bili plebiscit za i protiv SDA, a s obzirom na to da su se unutarstranačke debate nastavile i nakon prebrojavanja glasačkih listića, da su sve glasniji zahtjevi već prepoznatih odlazećih kadrova za vanrednim kongresom stranke, otkrijte mi tajnu: hoće li Vas natjerati da odstupite s liderske pozicije jer je više no jasno da i pozicija i opozicija u Vama vide najveći problem?

– Bojim se da vas neću obradovati “otkrivanjem tajne”. Pobjednici ne prave vanredne kongrese, niti nude ostavke. SDA je pobijedila na nivou države, na nivou Federacije BiH, pobijedila u svim kantonima sa bošnjačkom većinom. Osvojit ćemo oko 270.000 glasova, slijediće SNSD sa nekih 210.000, HDZ, SDS i SDP će biti na oko 100.000 glasova, svi ostali će biti ispod. U nekim opštinama smo podbacili, u nekim napravili pomak naprijed, osvojili načelnička mjesta koja nismo imali i povećali broj vijećničkih mjesta. Oni koji su u ovakvim okolnostima pobijedili, zaslužuju čestitke. Oni koji su podbacili, zaslužuju da odu.
Pomenuli ste “poziciju i opoziciju” koja u meni vidi problem. A ko je istinska pozicija? Na koga se BiH, SDA i ja možemo osloniti u stabilizaciji prilika i odnosa u zemlji? SNSD je opozicija državi Bosni i Hercegovini, a samim tim i meni. U izvjesnoj mjeri je to i HDZ, Radončić i SBB su oboje u isto vrijeme. Njegova politika me podsjeća na čovjeka koji jedan dan smireno, zajedno sa prijateljima, gradi kuću. A onda, drugog dana, uzme malj i na čuđenje ostalih počne da ruši izgrađeno. Pa se treći dan smiri i nastavi da zida. Trenutačno je, po ko zna koji put, u rušilačkoj fazi.

Znate li da se u političkim kuloarima već govori da će gospodin Denis Zvizdić biti kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH u ime Četvorke i eventualno novih partija koje će nastati iz SDA? Je li to moguće ili je i to dio pritiska na SDA s ciljem da se zabavite o partijskom jadu do narednih izbora?

– Ne vjerujem da će Zvizdić otići iz SDA. Ali ako se to i desi, i Četvorka ga podrži, imat ćemo utrku između dva kandidata SDA.

Ja moram pitati: kako Vi podnosite ovaj javni obračun dojučerašnjih najbližih suradnika s Vama? Nedavno ste na O kanalu rekli da ste s dr. Zvizdićem dugogodišnji prijatelj, no moje pitanje se ipak puno više odnosi na Aljošu Čamparu koga su i brojni raniji esdeaovci, tu računam i Dinu Konakovića, zapravo optuživali za progon iz SDA?

– Znate kako je Konrad Adenauer rangirao političke rivale – kao obične rivale, pa opasne rivale, pa političke neprijatelje i, na vrhu liste, kao najopasnije – bliske stranačke prijatelje! U ovoj sarkastičnoj šali ima nešto istine, jer politika ubrzano proizvodi konflikte i razlaze, a oni najbliskiji su vam i najopasniji kada do raskola dođe. Ja na sve to gledam smireno, jer toga mora biti. Nakon 30 godina bavljenja politikom sve što ona nosi vam postane normalno, podnosite i dobro i loše kao disciplinovan vojnik. Moj otac se razišao sa mnogim prijateljima i sa mnogim bitnim saradnicima, poput Abdića, Zulfikarpašića, Silajdžića, Oručevića. Tihić je protiv sebe dobio A SDA, reisa Cerića, Radončića, niz bliskih saradnika unutar SDA. Taj proces se nastavio i u mom mandatu. Aljoši smo bili dali previše prostora i podrške, napredovao je prebrzo. To nije bilo dobro ni za njega ni za SDA.

Rekli ste nedavno da ste u urbanim sredinama poraženi na društvenim mrežama, a ja bih dodala vlastiti dojam da su tradicionalni birači SDA upravo u urbanim sredinama kaznili SDA i zbog konstantnih stranačkih afera: ima li SDA snage da konsolidira vlastite redove, obnovi se i podmladi, pronađe sebe na Facebooku i Twitteru i istovremeno ponese teret odgovornosti za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu jer običan svijet ne živi od izbora, a ni od društvenih mreža?

– Nisam rekao da smo poraženi, već da su rivali znali dobro koristiti društvene mreže. SDA nikada nije bila dobra u PR-u, u predstavljanju onoga što uradi. Mi smo radnici, nismo pričalice, ali nije dovoljno biti radnik i imati rezultat. U dijelovima BiH koje je odbranila Armija RBiH, i gdje SDA ima najveći uticaj na život ljudi, ekonomsko stanje je bitno bolje od dijelova na kojima dominira SNSD ili HDZ. Dvije trećine PDV-a se prikupe tu, Sarajevo je ekonomski jače od čitavog RS-a, prosječna primanja u Federaciji su viša za 20% od primanja u RS-u, Federacija je po glavi stanovnika duplo manje zadužena od RS-a, penzioneri i borci su riješeni u mandatu vlade Fadila Novalića, krenula je masovna izgradnja cestovne i energetske infrastrukture u njegovom mandatu itd. S druge strane, u RS-u u posljednjih pet godina propadale su banke, željeznice su pred kolapsom, penzioni fond je prezadužen, bilo je bjelodanih zloupotreba u procesu nabavki u vremenu pandemije, ali je SNSD popravio izborni rezultat jer kontrolira medije. HDZ-u je propao Aluminij, prije toga je napravio dug težak stotine miliona KM ugrozivši opstanak Elektroprivrede HZHB, proces iseljavanja iz BiH je najintenzivniji sa teritorija gdje HDZ ima najviše vlasti, ali ih sve to nije uzdrmalo.

I SDP trese unutarstranačka afera potaknuta skandalom nesagledivih razmjera, otkrićem da su njegovi povjerenici učestvovali u trgovini glasova, kako za sebe tako i za SNSD-ovog kandidata za načelnika Srebrenice Mladena Grujičića. SDA je u svojoj reakciji pozvala Nermina Nikšića da podnese ostavku i koliko god bila zgrožena zbivanjima oko Srebrenice, ne mogu da Vas ne pitam otkud pravo SDA da se miješa u bilo čiju partijsku strukturu? Zar Srebrenica ne treba biti iznad svih partijskih aršina i obračuna?

– Srebrenica treba biti iznad svih drugih pitanja i otuda naša ozlojeđenost užasnom izdajom SDP-a. Ne radi se o “miješanju u bilo čiju partijsku strukturu”, već o ukazivanju na stepen političke odgovornosti. Što se mene i SDA tiče, neka Nikšić još dugo ostane na čelu SDP-a.

U Sarajevu ste izgubili od Naroda i pravde, koja je uspjela očuvati koaliciju sa Našom strankom i SDP-om BiH, a SDA je u međuvremenu napustio SBB. Lider SBB-a je prije koji dan, govoreći o izborima 2022, kazao da očekuje da će i međunarodna zajednica u narednom periodu snažnije podržati partije centra, govoreći upravo o SBB-u i SDA, uz objašnjenje da je NiP desno od SDA. Lider NiP-a Dino Konaković pak najavljuje konačni obračun sa SDA. Na koga SDA računa, s kim razgovarate, na koga se oslanjate u nesumnjivo teškom razdoblju pandemije i ekonomske krize koja je već tu?

– Stalno moram da vas ispravljam, jer vam pitanja sadrže neistinite konstatacije. Nismo izgubili od Naroda i pravde. SDA je pobijedila u Kantonu Sarajevo, a ne NiP. Nadjačala nas je Četvorka koja je ideološki nekoherentna i čija politička agenda je mržnja spram SDA, preciznije i bliže istini – želja da se uzme vlast od SDA. Sad ćemo vidjeti njih, a i narod će ih posmatrati. Vidjećemo šta će uraditi, šta neće, koliko dugo će trajati sloga, ko će od njih raditi, a ko samo kritikovati.

Bosanska brava

SDA računa na podršku naroda kome ćemo morati bolje pojasniti naše politike, računamo na potencijal mladih ljudi u SDA kojima treba dati jasniju šansu, računamo i na našu poziciju stranke koja pruža ruku svima koji su spremni raditi na prestanku konflikata, oporavku i napretku BiH. Nenormalan je fenomen da se svi udružuju protiv pobjednika izbora, koji uz to nosi stabilnost države, to se desilo u ovom mandatu i ne vjerujem da će se ponoviti. Obnašanje vlasti troši svakog, osjetili su to SBB i DF u ovom mandatu, a SDA prolazi kroz ciklične krize koje idu na svakih osam do deset godina. Osjetiće to NiP i Četvorka u sljedeće dvije godine u Sarajevu, vidjećemo šta će ostati od njihove sloge i narodne podrške.

Ideološki gledano, čini se da je odluka SDA da ostane u centru, iskorištena protiv SDA. Hoćete li mijenjati kurs?

– Ne bih rekao. Ostaćemo tamo gdje to odgovara našoj prirodi i političkoj filozofiji. Mi smo predominantno bošnjačka stranka otvorena za sve koji vole BiH, brane njenu multietničnu supstancu i žele od nje napraviti modernu evropsku državu, članicu EU i NATO-a. Zauvijek ćemo štititi interese Bošnjaka, njihov identitet, vjeru, državu u kojoj žive sa druga dva naroda. Uz to nam je cilj istinski pridobiti dio Hrvata i Srba kako bismo otključali “bosansku bravu”. Ona traži ključ sa tri zupca, a mi za sada imamo ključ sa samo jednim zupcem – bošnjačkim.

Oslobođenje