Bh. naučnica Džemila Šero dobitnica prestižne svjetske nagrade: Učenje, rad i upornost daju rezultat

Dr. Džemila Šero, mlada profesorica na Univerzitetu Twente u Nizozemskoj, dobitnica je prestižne nagrade L’Oréal-UNESCO za Žene u nauci za 2025. godinu.

Prof. dr. Džemila Šero jedna je od mnogih ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji nižu velike uspjehe širom svijeta u raznim oblastima, od nauke, tehnologije, sporta do umjetnosti.

Šero, mlada profesorica na Univerzitetu Twente u Nizozemskoj, dobitnica je prestižne nagrade L’Oréal-UNESCO za Žene u nauci za 2025. godinu.

Nagrađena je za inovativni rad u oblasti biometrije kulturnog naslijeđa. Njen istraživački rad kombinuje historiju umjetnosti, forenzičku nauku i tehnologiju snimanja kako bi se analizirali otisci prstiju na terakotnim skulpturama.

Korištenjem vještačke inteligencije i napredne obrade slike, ova uspješna naučnica istražuje tragove koje su umjetnici ostavljali prije stotina godina, otvarajući potpuno novu dimenziju u proučavanju i očuvanju kulturnog naslijeđa.

Inače, nagrada L’Oréal-UNESCO za Žene u nauci jedna je od najprestižnijih međunarodnih nagrada za žene koje se bave naukom.

Dr. Šero, rođena u Sarajevu 1989. godine, u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba govorila je o svojim prvim koracima u svijetu nauke, projektima na kojima trenutno radi ali i o značaju saradnje sa naučnicima iz BiH.

Njeni roditelji su se preselili prije rata u Bergamo, tako da je odrasla i školovala se u Italiji, a potom je nastavila obrazovanje u drugim evropskim zemljama gdje je ostvarila brojne naučne uspjehe.

“Trogodišnji i master studij iz biomedicinskog inžinjerstva sam završila na Politehničkom Univerzitetu u Milanu (Politecnico di Milano), a doktorat iz inžinjerskih nauka na KU Leuven, u Belgiji. Oduvijek sam voljela forenziku i kompjutersku obradu slika. Zapravo, doktorirala sam na prepoznavanju lica iz DNK koristeći 3D obradu slika i biometrijske metode. Istovremeno, odrastajući u Italiji, zavoljela sam i historiju umjetnosti. U Matematičkoj gimnaziji, npr., završni ispit iz historije umjetnosti ima istu važnost kao i onaj iz fizike”, kazala je dr. Šero, dodajući:

“Već za vrijeme mog posdoktorata na Institutu za matematiku i informatiku (Centrum Wiskunde & Informatica) u Amsterdamu 2019.godine, počela sam sa istraživanjem otisaka prstiju u 3D, koje sam nastavila kasnije u Rijksmuseumu, Nacionalnom muzeju holandske umjestnosti i historije. Saradnja sa Muzejom mi je omogućila da u mom radu spojim nauku i konzervaciju umjetnosti. Bilo je to za mene zaista transformativno iskustvo jer sam radila rame uz rame sa historičarima umjetnosti i konservatorima”, istakla je ova naučnica.

Već oko devet mjeseci radim kao docent u grupi “Data Management and Biometrics (Upravljanje podacima i biometrija)” na Univerzitetu u Twenteu.

“Uspostavila sam vlastitu istraživačku liniju koju nazivam “Heritage Biometrics” (Biometrija naslijeđa” jer spaja dva svijeta: svijet umjetnosti i konzervacije, fokusirajući se na umjetnička djela, i biometriju, disciplinu koja proučava identifikaciju osoba na osnovu fenotipskih osobina i bihevioralnih karakteristika, odnosno osobina koje proizilaze iz ponašanja. Moja istraživačka linija identifikuje umjetnika na osnovu ljudskih tragova koje ostavlja na površini objekta koji stvara. U kiparstvu se otisci pronađeni na terakota skulpturama u muzejskim zbirkama izučavaju rijetko i na nesistematičan način”, pojasnila je.

Nedavno su predstavili postupak skeniranja otisaka prstiju i tragova alata pronađenih na vidljivoj površini i unutrašnjim zidovima terakota sculpture, koristeći 3D mikro-kompjutersku tomografiju, kao i metode za kvantitativnu karakterizaciju ovih otisaka.

“Našu metodologiju primjenjujemo na terakota skulpturu Studija za lebdećeg Putta, pripisanu Laurentu Delvauxu i smještenu u zbirci Rijksmuseuma. Na osnovu kombinovanog arheološkog i forenzičkog istraživanja koje dodjeljuje starosne grupe autorima evropskog porijekla na osnovu širine grebena, procjenjujemo da otisci prstiju pripadaju odraslom muškarcu. S obzirom na to da je svaki otisak prsta jedinstven i da su alati za rezbarenje isključivo izrađeni u umjetnikovoj radionici, pružamo podsticaj za profilisanje umjetnika koristeći inovativne računarske pristupe na očuvanim otiscima s terakota skulptura”, istakla je Šero.

Njen trud, rad i naučni doprinos nedavno su prepoznati i u vidu prestižne nagrade L’Oréal-Unesco “Žene u nauci” u Holandiji za 2025. godinu.

“Moto organizacije koja dodjeljuje ovu nagradu je “Svijetu je potrebna nauka, a nauci su potrebne žene”. Iako žene danas vrše revolucionarna istaživanja u cijelom svijetu i dolaze do izuzetnih otkrića, žene predstavljaju svega 33 posto od ukupnog broja naučnika. Čak i kad dostignu velike rezultate, rijetko dobiju priznanja koja zaslužuju. Zato UNESCO i Fondacija L’Oréal sarađuju već više od 20 godina da bi omogućile ženama ravnopravno učešće u naučnom radu. Osim prestiža i publiciteta za moje istraživanje, meni će ova nagrada omogućiti da se pet mjeseci radim u NIAS-u, Holandskom Institutu za napredna istraživanja socijalnih i humanih nauka, i bavim isključivo mojim naučnim i istraživačkim radom, što u mom svakodnevnom poslu docenta nije moguće. Biće to veliki stimulans za moj rad ubuduće jer mi je želja da nastavim sa naučnim projektima”.

Podsjeća također da širom svijeta mnogi ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine na najbolji način predstavljaju svoju domovinu.

“Sve više mladih ljudi iz BiH zauzima visoke pozicije u svjetskim institucijama i na katedrama, i za mene je čast što se, zahvaljujući nagradi koja mi je dodijeljena, naša zemlja može spomenuti u tako prestižnom kontekstu. Teško se afirmisati u bilo kojoj oblasti, ali kad se do te afirmacije stigne vlastitom zaslugom i radom, porijeklo ne bi nikad trebalo da bude hendikep”, kazala je mlada naučnica.

Naglašava da je već tokom školovanja u Italiji mogla vidjeti koliko se pažnje poklanjaizučavanju kulturne baštine.

“Često pričam kako je na završnom ispitu u Matematičkoj gimnaziji test iz historije umjetnosti bio važan kao i onaj iz fizike. To mi je pomoglo da shvatim koliko je bitno za svaku zemlju da istražuje i sačuva vlastito kulturno naslijeđe kako bi ga nove generacije upoznale i mogle uživati u tom bogatstvu. Konkretno u mom radu, veliki uspjeh je već pronaći bilo kakav trag umjetnika na statui, osjećaj je kao da ste u direktnoj vezi s nekim ko je stvarao prije 400 godina. Zabilježiti jasnu sliku tog traga, otkriti da li se radi o otisku prsta ili dlana i shvatiti da li se poklapaju dob i pol, daje zaista velike satisfakcije”, istakla je.

Iako je odrasla u Italiji ostala je u stalnom kontaktu sa domovinom Bosnom i Hercegovinom.

“Moji roditelji su uvijek redovno posjećivali njihove roditelje i rodbinu tako da sam svaki raspust provela u domovini. Sigurno ću nastaviti da posjećujem BiH sa mojom porodicom kad god budemo u mogućnosti tako da i oni mogu što bolje da upoznaju našu zemlju, njenu tradiciju i običaje. Moj životni i akademski put me naveo da živim i radim u raznim zemljama Evrope i da sarađujem sa stručnjacima iz cijelog svijeta, ali dobro znam koji su moji korijeni i ponosno kažem da sam iz Sarajeva i iz Bosne i Hercegovine. Već su neki moji prijatelji posjetili našu zemlju jer su im moje priče probudile radoznalost i želju da posjete BiH”, kazala je Šero.

Smatra da su upravo mladi ljudi, posebno u nauci, sportu i biznisu, najbolji ambasadori države Bosne i Hercegovine u svijetu.

“Uspjesi naših ljudi u raznim poljima doprinose da se i naša zemlja posmatra sa uvažavanjem i sve većim interesovanjem. Koliko je to slučaj sa poznatim imenima sporta, nauke ili umjetnosti, tako je i u svakodnevnom životu gdje sam imala prilike da vidim koliko su naši mladi ljudi cijenjeni zbog njihovog obrazovanja i stručnosti”, istakla je.

Poznavanje jezika i tradicije je, kako kaže, veliko bogatstvo i nije ga uvijek jednostavno sačuvati danas “kada mi mladi živimo, radimo i gradimo porodice širom svijeta i osjećamo se sastavni dio sredina u kojim živimo”.

“Velika pomoć u tom smislu dolazi od direktnog kontakta sa našom zemljom, porodičnih veza, ili kao što je to u mom slučaju, čitajući naše književnike, da navedem samo neke od njih: Bekim Sejranović, Faruk Šehić, Dario Džamonja, Lejla Kalamijuć, Aleksandar Hemon, Semezdin Mehmedinović”.

Također naglašava posebno i značaj naučnika i drugih profesionalaca u dijaspori sa kolegama u BiH.

“Iz vlastitog iskustva sam naučila da se do rezultata ne dolazi individualno. Vrlo je važno izgraditi čitavu mrežu za saradnju unutar koje se mogu razmjenjivati informacije i mišljenja, i to ne samo sa osobama koje rade isključivo u oblasti u kojoj radim ja, nego i puno šire. Zato je sigurno svaka saradnja među kolegama koji su u zemlji ili van nje uvijek dobrodošla”, smatra ova naučnica.

Na kraju je poručila, posebno mladima, da učenje, rad i upornost sigurno daju rezultate.

“Naučni rad zahtijeva puno odricanja ali zato daje ogromne satisfakcije. Moderna tehnologija je omogućila da su informacije svima dostupne. Ja lično sam do svake pozicije i za doktorat, postdoktorat ili za radno mjesto stigla putem javnih konkursa objavljenjih na internetu. Ne treba se obeshrabriti kad stignu odbijenice jer su one sastavni dio procesa. Ali ako je vaša želja da nastavite sa studiranjem i da se bavite naučnim radom, nemojte odustajati. Moram priznati da je uvijek potrebna i doza sreće da se nađete u dobroj grupi osoba sa kojima možete sarađivati i da na svom putu sretnete ljude koji vjeruju u vaš projekat i daju vam podršku. Naročito bih htjela da poručim djevojkama da ne izbjegavaju matematiku i inžinjerske nauke, da ne sumnjaju u vlastite sposobnosti, da se bore protiv predrasuda i da samouvjereno slijede svoje intuicije”, kazala je dr. Šero.