BIOGRAFSKA PJESMA O MUSI ĆAZIMU ĆATIĆU: Pjesnik na samrti

BIOGRAFSKA PJESMA O MUSI ĆAZIMU ĆATIĆU: Pjesnik na samrti

Evo ti se predajem, smrti.
Zbogom, o zbogom živote.
Edenski slasni čekaju vrti
svog vjernog roba ljepote.

Posljednja mi ovo poema,
iz smrtne ustala postelje.
O životu pjesnika, boema,
kom samo pjevat’ bjehu želje.

Ništa nemah sem svoga dara,
džep prazan od zlata.
Od Tešnja mog sve prođoh do Mostara,
i pred Bosfora dođoh vrata.

Top kad gromki puče,
u ljuti pozva me boj.
I odora se moja uvuče
u dugi, vojnički stroj.

Mjesto pera, pušku drža mi ruka,
i krvlju se častih, mjesto nektarom svježim.
Bolesti tamo snađe me muka
da slab sad ovdje ležim.

Za svijeta sve grijehe ja sam kriv,
okajat’ ih neću moći.
Trideset i sedam ljeta bijah živ,
a sad moram poći.

Segnu za maslačkom mi ruke ledene,
dok pandža ga sablasti ote’.
Ah… Već te vidim, rajski Edene!
Eto tvog vjernog roba ljepote.

Dino Ahmetović

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE