Bliže se izbori, postavlja se pitanje: Da li građani žele promjene?

S obzirom da je izborna godina, a da je do izbora ostalo još oko mjesec i po dana, postavlja se pitanje da li građani žele da dođe do promjena.

Provjerili smo koliko građani poznaju političku scenu u Bosni i Hercegovini i koliko su zainteresirani za glasanje na izborima.

Gotovo sve u našoj zemlji ukazuje na to da je u toku izborna godina. Međutim, građani uglavnom ne obraćaju mnogo pažnju na to. Samo nekoliko naših sagovornika upoznato je s tim koja se to lica nalaze na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

Sugrađanin Ismet Škoro kaže kako politiku dobro poznaje. Zbog toga ne krije razočarenje.

– Dobro, dobro, predobro je znam. Korupcija, mito, lopovluk. Da vam kažem i ko su najveći kriminalci, od Bakira, Dodika i Čovića, kaže nam Ismet.

Razočarenje je isto i kod ostalih građana koje smo anketirali.

– Ja poznajem situaciju još od Drugog svjetskog rata jer sam tu i rođen.

– Ne interesuje me to, ja sam penzioner.

– Ne interesuje me to ništa.

– Dosta mi je te političke scene, kažu nam sugrađani.

Razočaranost i nezainteresovanost građana za politiku, uprkos lošoj ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, sociolozi komentarišu kao očekivanu pojavu, s obzirom da već godinama unazad vladajuća elita ne pridaje puno pažnje sugrađanima.

Sve češći odlasci onih slabog socioekonomskog stanja, sve je razumniji.

Ipak ima i onih koji vjeruju u bolje sutra. Tačnije, bolje od oktobra.

Saliha Kerkelja optimistična je kada je riječ o općim izborima. Nije upoznata čija se imena nalaze na listama, ali svakako gaji nadu da nas čeka bolji period.

– Ubuduće da nam bude bolje, mi penzioneri evo pomalo nam podižu primanja. Izlazi se u susret. Biće to sve dobro. Nismo mi sami, kaže nam Saliha.

A da li građani znaju ko bi im mogao donijeti te promjene i za koga će moći glasati, odgovori su također različiti:

– Ne znam, vjerujte mi, mada govore toliko mnogo da je prijavljenih, 17 jutros čujem da ih je. Uopće ne znam imena, ne znam ništa.

– Glasaću za one koji se bore za Bosnu, ali odistinski i pošteno.

– Vidjet ću još, razmišljam šta ću. Vidiš šta se dešava u ovoj našoj državi. Omladina ode. Nema posla, nema ništa.

Naši sagovornici zaključuju da je važno da se iz pozicije pasivnog posmatrača pređe u poziciju aktivnog glasača kako bi se nadali boljem sutra.