Cazinska učiteljica s velikim srcem: Četrdeset godina u službi djece i domovine

U vremenu kada je učitelj bio simbol poštovanja i moralnog autoriteta u svakoj zajednici, ime Izete Handanagić Ćurtović u Cazinu izgovara se s posebnim poštovanjem. Gotovo četiri decenije provela je u prosvjeti, odgajajući i obrazujući generacije učenika, a iako je već dvadeset godina u penziji, duh učiteljice u njoj ne gasne.

Učitelj je nekad bio sve, i pedagog, i psiholog, i domar. Učitelj koji ne voli djecu i svoj posao ne bi trebao raditi u školi, prisjećajući se vremena kada se škola podjednako bavila obrazovanjem i odgojem.

Razlika između tadašnjeg i današnjeg obrazovanja je nebo i zemlja. Nekada se znalo šta znači poštovanje, red i odgovornost, danas toga sve manje ima.

Svoj radni vijek pamti po desetinama generacija koje su kroz njeno učenje prošle, ali i po neprocjenjivom iskustvu koje je sticala i dijelila. Međutim, kada je rat stigao u Krajinu, učionicu je zamijenila humanitarnim radom.

Aktivno se uključila u udruženje “Front žena”, koje je u Cazinu okupilo brojne žene spremne da pomognu onima na prvoj liniji odbrane. Prale smo vunu, plele čarape borcima kod mene u kući.

Udruženje je, uz pomoć supruge tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Manfrede Wörnera, dobilo 10.000 KM koje su dijelile djeci bez roditelja u bihaćkom okrugu. Žene su tada bile karika koja je spajala vojsku i narod.

Sve smo radile srcem i iz ubjeđenja. Danas se, nažalost, malo toga radi s takvim žarom, smatra ona.

U ratnim godinama, prisjeća se, nije bilo lako. Dani su prolazili u brizi za djecu, u pomaganju ranjenima i nastojanju da se, uprkos svemu, održi duh zajedništva i solidarnosti.

Žene su tada bile tiha, ali snažna snaga iza fronta – one koje su hranile, odijevale i hrabrile druge kada je bilo najteže. Sve smo radile srcem, nismo gledali na to ko je ko, važno nam je bilo da pomognemo čovjeku u nevolji.

Danas, u miru i tišini svog doma, okružena starim fotografijama i priznanjima, Izeta Handanagić Ćurtović sabira godine iza sebe ispunjene ponosom i zahvalnošću. Moj najveći lični uspjeh je to što sam uspjela podići i odgojiti svoju djecu bez skandala, a još sam više ponosna na svojih 40 godina rada i generacije koje sam obrazovala i odgajala, navela je Izeta.

Žao joj je, dodaje, što više nema udruženja poput “Fronta žena” ili mjesta gdje su se žene njenih godina mogle okupljati i prisjećati onog zajedništva koje je nosilo Krajinu kroz najteža vremena. Na kraju, uz blag osmijeh i pogled koji se zadržao na jednoj staroj fotografiji nje sa učenicima, poručuje mladima ono što je govorila i svojim učenicima – Vratite se onom što su vas učili u školi, volite domovinu i porodicu.

Domovina je jedna, majka je jedna, a domovina je kao majka.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE