ČETVRTAK Premijerna izvedba predstave za 66. rođendana BNP-a Zenica

U sklopu danas održane konferencije za novinare u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, danas je najavljena premijerna izvedba predstave “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali” po dramskom tekstu Tanje Šljivar. Režiju ove duodrame potpisuje respektabilna regionalna glumica i umjetnica,  Mirajana Karanović, a glumački partner u predstavi joj je Enes Salković.  Ostali dio autorske ekipe čine Sabina trnka, koja je potpisuje ostimografiju i scenografiju za predstavu potpisuje, autor muzike je Draško Adžić, saradnica za scenski pokret je Sonja Vukičević, asistent redižije je Emin Hajrić a lektorica na projektu je Alica Arnaut.

            Predstava će premijerno biti izvedena u četvrtak,  25. februara kada Bosansko narodno pozorište Zenica svečano obilježava i 66. rođendan, a sve aktivnosti tokom mjeseca februara bile su u znaku obilježavanja Dana BNP-a, istakao je direktor pozorišta Hazim Begagić. Predstava je nastala kao partnerski projekat u saradnji s Kamernim teatrom 55 u Sarajevu, gdje će predstava premijerno biti prikazana u ponedjeljak, 7. marta.

            “Kada sam prvi put pročitala ovaj tekst, preplavile su me emocije koje izbijaju iz njega. Prepoznala sam u njemu slojeve moje duše. Moje tuge, strahove, čežnje, praznine koje ostaju iza ljudi koje sam voljela. U njemu sam prepoznala sva moja bića koja uporedo žive u meni. Djevojčicu koja čezne za pažnjom svog oca, prazninu majke koja više nema svog sina, neizmjernu ljubav djevojke prema bratu i žudnju zrele žene za životom.

Ja nisam režirala ovu predstavu. Ova predstava je igra i mi smo igrači. Ona ništa ne objašnjava. Ona se otkriva. Ona se čuje i vidi i osjeća”, riječi su rediteljice i gumice u predstavi, Mirjane Karanović.

            Prema riječima autorice dramskog teksta, Tanje Šljivar, Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali je drama koja koncept role play-a, kao i sve druge narativne tehnike kojima se koristi, kako monološke, tako i dijaloške, pa i jezik sam, izvrće u njihove suprotnosti i pokazuje nemogućnost jednostavnog pokušaja – ispričati sopstveni život nepoznatoj osobi tokom jedne večeri. U junu, u javnom toaletu, Mara, žena u četrdesetim godinama i Milan, koji te večeri slavi rođendan, još uvijek tinejdžer, (slučajno?) se sreću i pokušavaju da ispričaju jedno drugom sopstvene živote. Kao okidače za sjećanja koriste slučajne natpise po pločicama WC-a, a nepouzdanost i nepostojanost bilo kog tjelesnog, emotivnog ili mentalnog sjećanja se kroz četiri scene u kojima igraju arhetipske odnose majka-sin, otac-kćerka, brat-sestra i ljubavnica-ljubavnik, pokazuju se kao jedine istine koje je o samom sebi moguće izreći.

Enes Salković je rekao da je za njega, kao mladog glumca, radn na ovoj predstavi bio jako izazovan, ali i značajan proces učenja, otkrivanja vlastitih sposobnosti, ali i glumačkih mana, što je u konačnici rezultiralo građenju kompleksnog lika, a što će svi koji dođu na neko od izvedbi predstave moći i vidjeti.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za Android: KLIKNI OVDJE
Preuzmite mobilnu aplikaciju 072info za iOS: KLIKNI OVDJE