Milioni bez kontrole: Ko štiti nelegalnu prodaju na internetu?

Federalna uprava za inspekcijske poslove i Porezna uprava Federacije BiH najavile su pojačane inspekcijse nadzore i kontrole prodaje putem društvenih mreža.

Uređivanje ove oblasti odavno je potrebno, a svaki pokušaj da se uvede više reda na tržište zaslužuje podršku.

Međutim, treba biti realan i reći da bez odgovarajućeg zakonskog okvira, ovakve akcije imaju ograničen domet i teško mogu donijeti trajne rezultate.

Inspektorima su za efikasan posao potrebno osigurati zakonski okvir, koji bi imao alate kontrole nad nelegalnom prodajom putem društvenih mreža, koja više nije zanemarivih razmjera i nanosi milionske štete državi i legalnim trgovcima.

Riječ je o tržištu na kojem se svakodnevno nude i prodaju različiti proizvodi bez registracije, fiskalnih obaveza i odgovornosti prema kupcima.

Upravo s ciljem zaštite legalnih prodavaca i zaštite kupaca, mjesecima je vođen dijalog Ministarstva trgovine FBiH, trgovaca i potrošača koji je na koncu rezultirao radnom verzijom zakona o elektronskoj trgovini kojom su sve strane bile zadovoljne.

No, onda je prste umiješala politika kojoj ne odgovara uređeno stanje na tržištu.

Političke opstrukcije odmah u startu stizale su iz HDZ-a. Ministrici saobraćaja i komunikacija Andrijani Katić zasmetala je uspostava “Registra pošiljki kurirskih službi”, koji je predviđao da su sve kurirske službe koje preuzimaju pošiljke obavezne prijaviti podatke o pošiljci u Registar. Podaci su podrazumijevali identifikacijsku oznaki pošiljke, adresu otpreme, adresu dostave i način plaćanja.

Protivljenje ovako jasno definisanim pravilima, bilo je jasno, može odgovarati samo nekome ko štiti crno i sivo tržište. Strau ministrice, navodno su držali i aktuelni članovi Uprave BH Pošte. A onda je radna verzija, po pitanju prodaje na društvenim mrežama, pretrpjela dodane izmjene koje su usaglašene stavove dovele do neprepoznatljivosti.

Vlada Federacije BiH je polovinom jula ove godine usvojila Nacrt zakona o elektronskoj trgovini u Federaciji BiH, koji do današnjeg dana nije usvojen.

Pojedine obaveze koje su ranije bile izričito navedene u radnoj verziji, više nisu posebno razrađene u Nacrtu zakona.

Prodaja putem Facebooka, Instagrama, TikToka i drugih digitalnih kanala upravo je područje koje je trebalo biti uređeno Zakonom o elektronskoj trgovini Federacije BiH. Međutim, poređenje ranije radne verzije i Nacrta zakona pokazuje da je došlo do značajnih promjena u načinu na koji se pristupa ovom obliku trgovine.

Dok je radna verzija imala posebno poglavlje pod nazivom “Trgovina putem društvenih mreža“, sa detaljno nabrojanim obavezama prodavaca i platformi, Nacrt koristi širi pravni okvir pod nazivom ”Pružanje usluga informacionog društva putem društvenih mreža“.

Radna verzija je predviđala obaveze za fizička lica, ali je Nacrt izričito naglasio da formalna registracija nije uslov da bi neko bio obuhvaćen definicijom pružaoca usluga informacionog društva.
Ova promjena posebno je značajna za tržište na kojem se proizvodi svakodnevno nude putem društvenih mreža, a kupci često ne znaju ko stoji iza profila s kojeg naručuju robu.

Značajna razlika između dva teksta odnosi se na obaveze samih prodavaca i platformi. Radna verzija predviđala je da prodavci, gdje je to moguće, registruju profil kao poslovni i društvenoj mreži dostave dokaze o identitetu, poput lične karte ili registracijskih dokumenata firme. Podaci o prodavcu trebali su biti jasno vidljivi kupcima prije zaključenja transakcije.

U prikazanim odredbama Nacrta nema istovjetne obaveze da prodavac društvenoj mreži dostavlja takvu dokumentaciju.

Radna verzija je također posebno zahtijevala da objave koje sadrže ponudu proizvoda ili usluga budu označene kao komercijalni sadržaj, naprimjer oznakama „Reklama“ ili „Sponzorisano“. Takva posebna odredba nije ponovljena u prikazanim članovima Nacrta.

Radna verzija bila je konkretnija kada je riječ o informacijama koje prodavac mora pružiti kupcu. Izričito su bili navedeni opis proizvoda, ukupna cijena s porezima i troškovima dostave, načini i rokovi plaćanja i isporuke, reklamacije i kontakt podaci.

Posebno je bilo navedeno i pravo potrošača na odustanak od kupovine u roku od 14 dana od prijema robe, uz određene izuzetke, poput personalizovanih i brzo kvarljivih proizvoda. U dostavljenim članovima Nacrta ove odredbe nisu posebno ponovljene.

Nacrt se, umjesto toga, poziva na opće obaveze pružalaca usluga i druge zakonske odredbe, uključujući član 11. i propise koji uređuju zaštitu potrošača.

Nema više ni posebnog člana o kaznama.

Poređenje pokazuje da je Nacrt promijenio i proširio koncept regulisanja prodaje putem društvenih mreža, ali je istovremeno izostavio neke detaljne odredbe koje su postojale u ranijem tekstu.

Da zaključimo, ispravno bi bilo da Ministarstvo unutrašnjih poslova bude centar u kojem se objedinjuju svi relevantni podaci. Inspekcije sada često ne znaju gdje da traže nezakonite aktivnosti. Tako su kontrole uglavnom usmjerene na registrovane trgovce, dok na neregistrovane mogu naići tek pukom srećom.

Vijesti.ba