Čiji se rukopis krije iza Dodikovog udara na državu i Ustav: SAD i EU moraju zaustaviti Rusiju u BiH

U noći sa 7. na 8. avgust gruzijske vojne snage napadaju Južnu Osetiju. Radi se o dijelu Gruzije, nezavisne države u Maloj Aziji, koja je u jeku raspada Sovjetskog saveza proglasila nezavisnost zajedno s Abhazijom, drugom pobunjenom pokrajinom u Gruziji.

Ove dvije pokrajine, iako formalno u sastavu Gruzije, djelovale su kao nezavisne države.

Zamrznuti konflikti

Pokušaji Gruzije da ove dvije pobunjene pokrajine vrate u svoj državni i pravni okvir rezultirali su otvorenom agresijom i intervencijom ruske vojske na Gruziju. Ruske vojne snage došle su na 55 kilometara od gruzijske prijestonice, grada Tbilisi, gdje su se zaustavile.

Na dan 26. avgust 2008. predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev priznao je nezavisnost Abhazije i pozvao predstavnike drugih država da slijede njegov primjer.

Predstavnici Evropske unije i NATO saveza odmah su osudili rusko priznanje abhazijske nezavisnosti kao namjerno kršenje međunarodnog prava. Ipak, ove dvije samoproglašene republike nastavljaju živjeti izvan bilo kakve jurisdikcije gruzijske države i uz predominantnu rusku kontrolu.

„Arapsko proljeće“ pokret je koji je tokom 2011. zahvatio niz arapskih zemalja u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. No, za razliku od Hosnija Mubaraka u Egiptu koji je podnio ostavku ili Gadafija, koji je ubijen od pobune rulje, sirijski diktator Bašar el-Asad imao je sreću da mu Sirija bude blizu. Iako građanski rat u Siriji nakon 10 godina nije završen, direktna pomoć Rusije i učešće njenih trupa u sukobu omogućilo je Asadu da povrati najveći dio izgubljene teritorije.

Nakon što su građani početkom 2014. godine s vlasti skinuli proruskog predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča zbog njegovog odbijanja da potpiše Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju zemlje EU, proruski pobunjenici u istočnom dijelu zemlje pokrenuli su oružanu pobunu, uz otvorenu podršku te vojno prisustvo Rusije, čije su trupe otvoreno upale na Krim i aneksirale ga. Sukob je nakon nekoliko mjeseci zamrznut, iako nikada nije okončan, a periodično se dešavaju manji oružani sukobi. Danas na istoku Ukrajine egzistiraju dvije samoproglašene države – Lugansk i Donjeck, nad kojima ukrajinska država nema kontrolu, iako su formalno i dalje u sastavu Ukrajine.

Bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko decenijama vlada ovom bivšom sovjetskom republikom uz otvorene krađe izbora i brutalna kršenja ljudskih prava.

Ovi primjeri ukazuju na jasan rukopis vanjske politike Vladimira Putina i ruske države – spriječiti pod svaku cijenu integraciju neke zemlje u EU i NATO, gdje god je to moguće. Gdje god postoje proruski raspoloženo stanovništvo i vladari, iskoristiti ih za pravljenje haosa i kreiranje separatističkih pobunjenih entiteta. To dalje vodi ka destabilizaciji zemlje i zamrzavanju konflikta koji traje godinama, bez da se nazire rješenje, ali Rusija omogućava njen cilj da preko haosa i sukoba sprečava okretanja tih društava ka Zapadu.

Ruski rukopis

Dodik je, konačno, s riječi prešao na djela te je neustavnim donošenjem Zakona o lijekovima RS, kojim nastoji zabraniti rad državnoj Agenciji za lijekove na teritoriji RS, krenuo sa svojim projektom jednostranog i neustavnog prebacivanja nadležnosti na nivo entiteta. Drugim riječima, Dodik je krenuo u otvoreni udar na državu BiH. Najavljuje da će ići do kraja, odnosno do formiranja i same vojske RS. Za ovo je dobio otvorenu podršku ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova, koji je tokom nedavnog sastanka u Beogradu rekao da podržava vraćanje nadležnosti.

Naravno, za razliku od Ukrajine ili Bjelorusije, Rusija od Bosne i Hercegovine ne samo da je daleko nego je okružena i NATO članicama sa sve četiri strane.

Zapadne sile, koje su se obavezale čuvati Dejtonski mirovni sporazum, koji je Dodik prekršio, te mir i sigurnost putem NATO snaga, imaju vrlo jednostavan način da zaustave novi proruski separatistički projekt u Evropi – putem Ureda OHR-a, a ako ni to ne bude dovoljno, upotrijebit će svoje vojne snage, koje imaju mandat da djeluju na teritoriji BiH.

Hoće li to učiniti i kada ili će dozvoliti da se u Evropi pojavi još jedno krizno žarište pod punim patronatom i blagoslovom autokratskog ruskog režima?

Pet je do 12, Evropska unija i SAD moraju djelovati. Što brže i hitnije!

Moramo reagirati

Na opasnost koja Bosni i Hercegovini prijeti od ovog scenarija u Evropskom parlamentu je otvoreno upozorio i zastupnik njemačkih demokršćana Mihael Galer (Michael Gahler).

– Znate šta će se dogoditi ako dopustimo Miloradu Dodiku da proglasi nezavisnost? Putin će ga priznati, tu će se revanširati za Kosovo i vjerovatno se za to u Rusiji pripremaju. Ne smijemo dopustiti da se to dogodi. Moramo reagirati kako treba i na vrijeme – rekao je Galer.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE