c 2
AUTOR: H.D.
DATUM: stu 7, 2021 @ 9:30
KATEGORIJA: BiH / Izdvojeno / Vijesti
FIXGEHALT

Balkanska država, Bosna i Hercegovina je na ivici, kako upozoravaju analitičari, njene najteže krize od završetka rata u BiH 1995. godine, u kojem su hiljade ubijene i kada su počinjena stravična djela etničkog čišćenja.

NER FIT

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni, Kristijan Šmit (Christian Schmidt), upozorio je ranije ove sedmice da je mirovni sporazum, potpisan na kraju rata uz posredovanje SAD, u opasnosti od kolapsa ukoliko se ne preduzmu mjere da se srpske separatiste zaustave u nastojanju da se odvoje.

Milorad Dodik, srpski lider u tročlanom predsjedništvu BiH, kroz vrijeme je više puta prijetio da će se otcijepiti od ostatka zemlje, koji je od rata sačinjen od dvije autonomne regije koje povezuje centralna vlada. Ovaj put, međutim, stavlja nešto mesa na kosti uvođenjem zakona koji bi razdvojili Republiku Srpsku (Republiku Srba) od zajedničkih državnih institucija poput oružanih snaga i pravosudnih organa.

– Ovo je jednako secesiji bez da je se proglasi – rekao je ŠmitVijeću sigurnosti UN-a, koje se sastalo ove sedmice kako bi ponovno ovlastilo dugogodišnju misiju mirovnih snaga EUFOR-a predvođenih Evropskom unijom.

Tekst se nastavlja nakon reklame

Podjela države

U zemlji u kojoj su etničke podjele između Srba, Bošnjaka i Hrvata dovele do počinjenja ratnih zločina u novijoj historiji, ovaj nivo napetosti čini posmatrače veoma nervoznim.

– Nema sumnje da je ovo daleko najopasnija kriza od 1995. godine i da bi mogla dovesti do novog rata – rekao je Ismail Cidić, predsjednik Bosanskog advokatskog centra, nezavisne nevladine organizacije koja se zalaže za slobodnu, suverenu, demokratsku i sekularnu Bosnu i Hercegovinu.

Zašto se to dešava sada?

Sektaške tenzije između zajednica traju još od kraja rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma uz posredovanje SAD.

Sporazumom je okončan troipogodišnji rat podjelom države po etničkoj liniji, na Republiku Srpsku i Federaciju, koju dijele i Bošnjaci i Hrvati. Dvije regije povezuje tročlano predsjedništvo, međunarodni poslanici i centralna vlada.

Nijedan mirovni sporazum ne može izbrisati ubistva, sistemska silovanja i druge strahote koje su ljudi proživjeli tokom rata, ali jedan incident ostaje u sjećanju više od drugih: masakr u Srebrenici koji se dogodio između 11. i 22. jula 1995. godine.

Snage bosanskih Srba ubile su hiljade muslimanskih muškaraca i dječaka. Njihovi lideri su kasnije osuđeni za ratne zločine, a međunarodna zajednica je masakr priznala kao genocid. Međutim, nisu svi Srbi to spremni da prihvate.

Strah od nasilja

Jedna takva osoba je Dodik, kojeg je posebno iznerviralo nedavno uvođenje zakona od strane Ureda visokog predstavnika koji bi mogao izreći zatvorske kazne svakome ko negira da je počinjen genocid.

Ranije ove godine, Dodik je o zakonu rekao: “Ovo je ekser u kovčegu Bosne… Republika Srpska nema drugu opciju osim da započne… raspad.”

Koliko loše stvari mogu postati?

Posmatrači strahuju da bi, čak i ako Dodik ne krene ka secesiji, njegovi postupci mogli ozbiljno destabilizirati i izazvati nasilje, prisilne migracije i groznu bijedu običnih ljudi.

– Građani širom Bosne i Hercegovine, uključujući i entitet Republika Srpska, strahuju od nasilja – rekla je Arminka Helić, političarka bosanskog porijekla, koja je sada članica britanskog Doma lordova i bivša specijalna savjetnica britanskog ministra vanjskih poslova.

– Dalji korak ka otcjepljenju vjerovatno bi doveo do reakcije. Nema šanse da se razbijanje Bosne i Hercegovine obavi mirnim putem – rekla je ona.

Hedr Staf (Heather Staff), savjetnica RAMP projekta, organizacije specijalizovane za migracionu politiku, upozorava da će „nasilni sukobi dovesti do izbjegličke krize i raseljenih ljudi, 90-ih i 2000-ih godina vidjeli smo ljude kako bježe iz Bosne u susjedne zemlje kao što je Crna Gora.

Ona kaže da je ovo regija “u kojoj je retorika povremeno bila oštra u vezi sa tretmanom tražilaca azila… kako bi oni koji bježe bili tretirani u susjednim zemljama?”

Utjecaj bi se naravno osjetio i van granica Bosne i Hercegovine.

Ruski utjecaj

Jasmin Mujanović, autor knjige “Glad i bijes: kriza demokratije na Balkanu”, rekao je da bi to bila “katastrofa za Evropsku uniju i atlantsku zajednicu šire, jer bi to bila još jedna sigurnosna kriza u već izuzetno nestabilna jugoistočna Evropa.”

Istakao je da je sa sigurnosnim krizama koje već postoje u Ukrajini, Bjelorusiji, Siriji i Afganistanu “značajno pogoršanje sigurnosti i stabilnosti Bosne nešto što i EU i SAD teško mogu sebi priuštiti”.

Kao što je to često slučaj u geopolitici, ubod u oko Zapadu pruža priliku za rivale poput Rusije i Kine. Visoki zvaničnik EU rekao je za CNN da su zabrinuti kako bi se situacija mogla iskoristiti.

– Zaglavljeni smo između kamena i nakovnja. Ne može se vidjeti da međunarodna zajednica viktimizira Srbe, jer gura njih i Srbiju dalje u naručje Rusije. Ali Balkan je na pragu EU. Povećani ruski utjecaj u regionu daje im još jedno uporište i platformu za uticaj, ako žele dalje da destabilizuju stvari – rekao je zvaničnik EU.

Ko je kriv?

Mnogi na Zapadu u četiri oka prihvataju da do sada nisu uspjeli da naprave korak naprijed i da bi sada moglo biti prekasno. Više izvora u EU, NATO-u i široj evropskoj diplomatskoj zajednici izrazilo je žaljenje zbog historijskog neuspjeha Zapada da uvede sankcije ili drugačije postupi protiv onih koji raspiruju vatru u Bosni i Hercegovini.

Zaštititi mir

– Dodika i njegovu kliku secesionista i onih koji negiraju genocid međunarodna zajednica dosljedno umiruje već 15 godina. Od 2006. godine govori o, i ide ka otcjepljenju – rekla je Helić.

Mujanović je rekao da, iako su susjedna Srbija i Rusija “primarni arhitekti ove krize”, on vjeruje da je “odbijanje međunarodne zajednice – posebno država NATO-a – da odlučno djeluje na suzbijanju ove krize prije nekoliko godina “ ohrabrilo Dodika i njegove pristalice. Mujanović je posebno ukazao na EU, za koju je rekao da je bila “izuzetno neuzbudljiva” zbog sopstvenog unutrašnjeg neslaganja, čime je blok “u ovom trenutku na mnogo načina nije bio faktor”.

Šta se može učiniti?

– Međunarodna zajednica ima jasan mandat da zaštiti mir u Bosni – rekao je Čidić i dodao:

– Svaka eskalacija nasilja u Bosni mogla bi im strašno naškoditi jer ne mogu sebi priuštiti sukob koji podržava Rusija, upleten u kineski i druge interese, na granicama NATO-a.

Ali hoće li Zapad nešto učiniti? Zvaničnik NATO-a rekao je za CNN:

– Pozivamo Rusiju da igra konstruktivnu ulogu na zapadnom Balkanu. Redovno vidimo da Rusija radi suprotno. NATO radi na promicanju stabilnosti, sigurnosti i saradnje u regionu. Svako vanjsko uplitanje u domaće demokratske procese je neprihvatljivo.

Očigledno je da je NATO mogao djelovati samo po naredbi svojih država članica i nema naznaka da će se uskoro dogoditi nešto osim teških riječi.

Visoki zvaničnik EU rekao je da postoji politička volja da se učini nešto značajnije među nekim državama članicama EU, ali priznaje da će biti veoma teško uključiti svih 27 bez nekih velikih ustupaka zemljama unutar bloka po drugim pitanjima.

Vijeće sigurnosti UN-a ne može djelovati bez Rusije, koja je ranije ove sedmice glasala za zadržavanje mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini samo nakon što je ime visokog predstavnika uklonjeno iz teksta rezolucije, čime je narušen kredibilitet te kancelarije.

Međutim, postoji razlog za nadu. Mujanović kaže da bi države članice EU mogle “donijeti jednostrane sankcije” Dodiku i onima koji su mu privrženi, za koje vjeruje da bi to imalo utjecaja.

Politička volja

Ali diplomatija nije funkcionirala 1990-ih, a Čidić ne vjeruje da će i sada.

– Ovaj neuspjeli diplomatski pristup rezultirao sa više od 100.000 poginulih i više od 1,1 milion izbjeglica – rekao je on.

– Taj teži pristup bi mogao biti sankcije, u kombinaciji sa tretiranjem secesionističkih poteza kao evropskog “sigurnosnog izazova – rekla je Helić i dodala:

– Moramo ovo vratiti. Što prije to uradimo, to je bolje i lakše. Ne želimo da čekamo godinama kao što smo to činili 1990-ih.

Teško je vidjeti da će situacija u Bosni i Hercegovini biti bolja u bliskoj budućnosti. Međutim, uz dovoljno političke volje, moćni akteri mogli bi spriječiti da ponovo sklizne u nasilje.

Pitanje je jesu li moćne zapadne nacije previše rastrojene da bi posvetile dovoljno pažnje državi koja trenutno nije na vrhu njihove liste prioriteta – pa čak i ako su spremne djelovati, da li će možda otkriti da su previše zakasnili.

LIDER