racunari rad od kuce foto shutterstock 2 872x610 1 696x487 1
AUTOR: H.D.
DATUM:
KATEGORIJA: BiH / Vijesti

Ovakva forma rada i zarađivanja za život definitivno odlazi u istoriju.

Čak i u BiH, koja debelo kasni za Evropom i razvijenim svijetom, stiže digitalno doba, ili kako ga krste neki teoretičari, četvrta industrijska revolucija, a s njom i temeljite promjene u oblasti rada i zapošljavanja.

Šta nam donosi novo doba, koje je već počelo? Šta u vrlo bliskoj budućnosti čeka radnike, koji u BiH, čak i kada imaju „posao za stalno“ i ugovor zasnovan na zakonu, nisu nimalo zaštićeni?

Da li će nam roboti „preoteti poslove“ i da li se naša djeca danas školuju za zanimanja koja sutra, kada dobiju diplome, više neće postojati?

Mogu li u novom digitalnom dobu radnička prava zaštiti stari tradicionalni sindikati?

Ovim pitanjima bavili su se Dejan Lučka i Dragan Todorović u studiji „Ekonomska i socijalna prava kroz izazove u digitalnom dobu“, koja je nedavno objavljena u izdanju Fondacije „Fridrih Ebert“ u BiH.

Lučka i Todorović, pravnici sa dugogodišnjim iskustvom u oblasti zaštite ljudskih prava, priznaju da nemaju instant rješenja niti jednostavne odgovore, ali da su se pokušali fokusirati na neke specifične probleme, koji u ovoj oblasti opterećuju Bosni u Hercegovinu.

– Iako smo takoreći do juče živjeli u socijalističkom društvu, u BiH se danas socijalna prava gurnuta na marginu i ne smatraju se jednako bitnima, kao druga ljudska i građanska prava – kaže za Srpskainfo koautor studije Dejan Lučka.

FOTO: N1
FOTO: N1

Dejan Lučka

Dodaje i da je prisutna i izrazita polarizacija kada je u pitanju stav o digitlizaciji i novim tehnologijama: dok neki naivno misle da one automatski donose spas i napredak, za druge je to zlo koje će “uništiti radna mjesta”.

U stvarnosti, četvrta industrijska revolucija ima i dobre i loše strane.

– Dobra strana je dostupnost informacija i lak pristup tržištu rada. Dovoljno je da sjednete za računar i za nekoliko minuta možete saznati ko traži radnike, te stupiti u kontakt sa poslodavcem i poslati svoj CV, a već sutra možete da počenete da radite – ističu autori studije.

Loša vijest je da su radna mjesta budućnosti nestabilna.

U novom dobu ne samo da više neće biti dobrih starih „stalnih“ poslova za cijeli život, nego će biti rijetki i radni angažmani, koji mogu potrajati nekoliko godina.

Brze trnasformacije kompanija, te promjene u tehnologiji i na tržištu, dovode do situacije u kojoj siguran posao ne postoji i u kojoj opstaju samo oni koji se spremni da uče i prilagođavaju se.

– Radnik je već danas stalno u stanju pripravnosti za traženje novog radnog mjesta – kaže Dejan Lučka.

Uz to, fizičko prisustvo na radnom mjestu sve rijeđe će biti obavezno, ne samo za frilensere, nego i za zaposlene u kompanijama.

Tokom korona pandemije se pokazalo da su oni koji mogu raditi od kuće, lakše sačuvali i radna mjesta i zdravlje radnika.

U novom, digitalnom dobu, pogotovo u vrijeme korone, mnogi su sektori zapali u ozbiljnu krizu, dok su s druge strane nastajale ili napredovale nove platforme, poput onih za prevoz, internet trgovinu ili dostavu.

Problem je što vozači, dostavljači i drugi radnici, angažovani preko tih platformi, najčešće nemaju pravo na penziono i zdravstvno osiguranje, na bolovanje, ili plaćeni odmor, a često i opremu za rad sami obezbjeđuju i finansiraju.

– Na scenu stupaju i novi fleksibilniji ugovorni aranžmani. Poslodavci, koji najčešće posluju u više država, biraju gdje će plaćati poreze i doprinose, a gdje angažovati zaposlene, a to znači i veliku nesigurnost za radnike i otvorenu mogućnost za kršenje radnih prava, jer se zamagljuju tradicionalni odnosi poslodavac – radnik – objašnjava Dejan Lučka za Srpskainfo.

Dodaje da se radnici na digitalnim platformama uglavnom smatraju samozaposlenima, čak i ako rade samo za jednog klijenta puno radno vreme i potpuno su zavisni od njega.

– To ih faktički stavlja u položaj zaposlenih, ali bez pripadajućih prava. Više od polovine tih slobodnjaka su ustvari u sivoj zoni – dodaje Lučka.

Mada je BiH još daleko od toga, na međunarodnom nivou se otvaraju i pitanja u vezi sa automatizacijom, jer mašine sve češće preuzimaju rutinske poslove, koje su ranije obavljali ljudi.

Kako je navedeno u studiji, procjenuje se da će u svijetu uskoro čak 75 miliona radnih mesta biti izgubljeno.

S druge strane, u ovoj novoj podjeli rada između čovjeka, robota i algoritama, otvoriće se 133 miliona novih radnih mjesta.

– Naravno, ključno je pitanje kakva su ta nova radna mjesta i koji će radnici biti sposobni da ih preuzmu. U najmanjem riziku su poslovi za koje su su potrebne kognitivne vještine na visokom novou, a to su zanimanja u oblasti nauke, inženjerstva, medicine i obrazovanja – navode autori studije.

FOTO ATV: SCREENSHOT YOUTUBE
FOTO ATV: SCREENSHOT YOUTUBE

Dragan Todorović

Izumiraće poslovi u kojima su presudni „ponavljajući zadaci“, kao što su poslovi vozača, proizvođača hrane, rukovatelja mašinama, radnika u proizvodnim pogonima. Ali i u tom segmentu postoje izuzeci.

– Poslodavci uvijek gledaju da što manje potroše, dakle ako su im za neki posao jeftiniji radnici, u odnosu na mašine, oni će uzeti radnike. Bilo bi pogubno da BiH bude izvorište takve jeftine radne snage – kaže Dejan Lučka.

U novom digitalnom dobu, gdje za jednog poslodavca više ne rade radnici u velikim fabričkim halama, nego profesionalci različitih profila rasuti širom svijeta, veliko je pitanje kako se sindiklano organizovati.

Pravo na udruživanje, sindiklano organizovanje i štrajk, ostali su, priznaju autori studije, „izvan fokusa“ u doba digitalizacije.

– Zaštita radnika putem klasičnog sindikata nije moguća. Teško je zamisliti da se u sindikat organizuju jedan radnik iz Džakarte, trojica iz Njujorka i recimo dvojica iz Sarajeva. Kako bi oni mogli izvršiti pritisak na poslodavca, na zakone koje zemlje bi se pozivali, kako bi izvršili pritisak na vlast, odnosno zakonodavce, i u kojoj državi – pita se Lučka.

Sindikati neće nestati, ali moraju naći nove forme djelovanja, pogodne za digitalno okruženje.

Već postoje naznake organizovanog bunta digitalnih rdnika, koji preko društvenih mreža organizuju proteste na „virtualnom trgu“.

I na taj način nezadovoljni radnici mogu da prezentuju svoj problem i pošalju poruku velikom broju ljudi, pa i svom poslodavcu i vlastima.

Autori studije ocjenjuju da će klasični sindikati opstati i da će njihov fokus biti očuvanje „starih“ radnih mjesta i zaštita prava radnika na tim radnim mjestima, ali da će sindikalci morati naći način da zaštite digitalne profesionalce, prije svega frilensere.
Izazovi pred institucijama BiH

Nisu samo sindikati pred velikim izazovom. I institucije BiH se, smatraju Lučka i Todorović, moraju pokrenuti i krenuti u susret digitalizaciji. Potrebni su novi, savremeniji zakoni, ali i novi pristup upravi.
– Digitalizacija je neminovna, ona će zahvatiti i BiH, a BiH nema načina da se nosi s tim. Institucije moraju da rade na digitaizaciji uprave, uz poštovanje socijalnih i drugih ljudskih prava građana, uključujući i pravo na privatnost, odnosno zaštitu podataka – poručuje Dragan Todorović prenosi Srpskainfo.