Da li se bliži kraj svjeta :svijet se približava katastrofalnim klimatskim događajima

U uvodnoj sceni romana “The Ministry for the Future“ američkog pisca Kima Stanleyja Robinsona, toplotni val u kombinaciji s kolapsom elektroenergetske mreže u Indiji odnosi 20 miliona života. Katastrofa potom navodi države svijeta da se ujedine u borbi protiv klimatskih promjena, piše u analizi Associated Pressa.

Naučnici već dugo upozoravaju da će svijet biti izložen sve intenzivnijim ekstremnim vremenskim pojavama, poput toplotnih valova, oluja, poplava i suša. Međutim, ono što je nekada djelovalo kao naučna fantastika danas se razmatra kao realna mogućnost, pa čak i kao nešto neizbježno, piše AP.

Upozoravati na “ekstrem svih ekstrema“ ili na “drugu veliku katastrofu“ – što je aluzija na izraz koji se u Kaliforniji koristi za očekivani veliki potres – nije jednostavno. Uostalom, niko ne može sa sigurnošću reći kada bi se neka vremenska katastrofa mogla dogoditi. No, posljednjih nekoliko godina na planeti se stvaraju uslovi potrebni za ogromne poremećaje, a zabrinutost raste.

“Rizik je u tome što ljudi jednostavno pomisle da pretjerujete“, rekao je Daniel Swain, klimatolog s Kalifornijskog instituta za vodne resurse. “To je problem dječaka koji je vikao ‘vuk’. Ali ponekad je vuk zaista tu. Ako je pred vratima, zar ne biste željeli znati?“

Rizici su poznati više od 150 godina i rastu

Još 1850-ih, dok je živjela u Seneca Fallsu u američkoj saveznoj državi New York, naučnica amaterka Eunice Newton Foote izvela je niz eksperimenata u kojima je različite materije, uključujući ugljikov dioksid i vlažan zrak, stavljala u staklene cilindre i ostavljala ih na suncu.

Otkrila je nešto izuzetno: cilindri s ugljikovim dioksidom, stakleničkim plinom koji se oslobađa sagorijevanjem uglja, plina ili nafte, zagrijavali su se brže i trebalo im je više vremena da se ohlade nakon zalaska sunca.

Danas se Zemlja zagrijava zbog ogromnih količina stakleničkih plinova koji se ispuštaju u atmosferu, što dovodi do postepenog rasta prosječne globalne temperature. Temperatura je 2025. godine bila za 1,44 stepena Celzijusa viša nego početkom 19. stoljeća, a to povećanje dovodi do češćih i intenzivnijih ekstremnih vremenskih pojava.

Trump vs. klimatolozi

Zemlja koja je ispustila najviše stakleničkih plinova i time najviše doprinijela klimatskim promjenama jesu Sjedinjene Američke Države. Međutim, ne treba očekivati priznanje te činjenice, a još manje velike napore vlade u borbi protiv klimatskih promjena u godini kada SAD obilježava 250 godina postojanja. Predsjednik Donald Trump nazvao je klimatske promjene “najvećom prevarom ikada“, klimatsku politiku “novom zelenom prevarom“, a rekao je i da su klimatske prognoze Ujedinjenih nacija izrađivali “glupi ljudi“.

U svakom trenutku širom planete događa se veliki broj ekstremnih vremenskih događaja. Neki od njih već su bili toliko veliki da bi se moglo reći da smo ušli u eru ekstrema.

Tu je australsko “Crno ljeto“ 2019. i 2020. godine, kada je u požarima izgorjelo 19 miliona hektara. Zatim Pakistan 2022., kada je nakon poplava trećina zemlje bila pod vodom. Uragani Milton i Helene 2024. opustošili su dijelove juga SAD-a.

Tu su i manje, ali i dalje razorne katastrofe, poput prošlogodišnjih poplava u Teksasu koje su zahvatile kampove s djecom, požara u Los Angelesu koji su progutali cijela naselja te tajfuna Kalmaegi koji je pogodio Vijetnam i Filipine.

“Problem žabe u vodi koja se postepeno zagrijava“

Sarah Perkins-Kirkpatrick, klimatologinja s Australskog nacionalnog univerziteta, kaže da je doživjela trenutak otrježnjenja kada je shvatila da ekstremni vremenski događaji neće prestati čak ni kada bi svijet odmah dosegao neto nultu emisiju – stanje u kojem se iz atmosfere uklanja onoliko stakleničkih plinova koliko ih se u nju ispusti.

Mnoge države i velike kompanije postavile su cilj da neto nultu emisiju dosegnu do 2050. godine ili kasnije.

Budući da ugljikov dioksid može ostati u atmosferi stotinama godina, a ogromne količine već su se nagomilale, za poništavanje štete mogla bi biti potrebna stoljeća. A čovječanstvo i dalje ispušta nove količine.

“To je problem žabe u vodi koja se postepeno zagrijava“, rekla je Perkins-Kirkpatrick. “Ako se naviknemo da se stalno pripremamo za udar, hoćemo li ga uopće primijetiti?“

Rast rizika od katastrofe

Jasno je da nijedna zemlja nije istinski pripremljena za veliku klimatsku katastrofu, dok se rizici neprestano mijenjaju.

Robinson, čija je knjiga objavljena 2020. godine, kaže da bi, kada bi je pisao danas, dodao poglavlje o šumskim požarima, koji su u međuvremenu postali veći i razorniji. I dok bi katastrofalni toplotni val u Indiji kakav opisuje u knjizi danas možda bio nešto manje vjerovatan, zahvaljujući manjoj ovisnosti o električnoj mreži i većoj upotrebi solarne energije, Robinson smatra da je rizik od katastrofe porastao.

Njegova knjiga, kaže, “i dalje ima svrhu“.

Potresi kao primjer

Iako potresi nisu povezani s klimatskim promjenama, način na koji su se mnogi gradovi u Kaliforniji pripremali za mogući veliki potres pokazuje šta je moguće učiniti.

Važnu ulogu u tim pripremama imala je Lucy Jones, seizmologinja i autorica knjige “The Big Ones: How Natural Disasters Have Shaped Us (and What We Can Do About Them)“.

Jones je 2014. godine, dok je radila za Američki geološki zavod, sarađivala s administracijom tadašnjeg gradonačelnika Los Angelesa Erica Garcettija na inicijativi koja je dovela do širokog programa ojačavanja objekata i priprema za potrese u Los Angelesu, a poslije i u drugim kalifornijskim gradovima.

Dvije godine kasnije osnovala je neprofitnu organizaciju koja savjetuje kako se pripremiti za potrese i druge katastrofe.

Jones kaže da će ljudi prihvatiti promjene ako vjeruju da su rizici stvarni i da postoje rješenja. Bez tog uvjerenja najvjerovatnija reakcija bit će ignorisanje problema.

“Negiranje klimatskih promjena jedan je od načina suočavanja s tim“, rekla je Jones. Ljudi sebi racionalizuju situaciju razmišljajući: “Neću vjerovati da je to istina pa ću se osjećati sigurnije.“

Filmovi nas decenijama upozoravaju na ekstremne scenarije

Tokom posljednjih 25 godina mnogi su se filmovi bavili ekstremnim vremenskim događajima, koji svakoj priči pružaju akciju i opasnost. Filmske verzije uglavnom imaju jedan od dva kraja: ili će sve biti u redu ili smo osuđeni na propast.

U filmu “The Day After Tomorrow“ iz 2004. godine Jack Hall, kojeg glumi Dennis Quaid, klimatolog je koji na konferenciji UN-a o klimi u Delhiju poziva na veliko smanjenje emisija stakleničkih plinova, upozoravajući da će u suprotnom doći do velikih ekstremnih vremenskih događaja.

“Klima je krhka“, kaže Hall.

“Ekonomija je krhka“, odgovara potpredsjednik SAD-a.

Ubrzo se katastrofa na koju je Hall upozoravao zaista događa. Otapanje polarnog leda zaustavlja sjevernoatlantsku struju, koja prenosi toplu okeansku vodu prema sjeveroistoku Atlantika. Pojavljuju se ogromni cikloni, divovska tuča, velike poplave i tornada, a zatim nastupa ekstremno zahlađenje – toliko snažno da svako ko ostane na otvorenom umire.

Na kraju se potpredsjednik, koji je u međuvremenu postao predsjednik, izvinjava naciji zbog iskorištavanja prirode.

“Pogriješili smo“, kaže.

U satiri „Don’t Look Up“ iz 2021. godine dvoje astronoma koje glume Leonardo DiCaprio i Jennifer Lawrence otkrivaju ogroman komet koji ide ravno prema Zemlji. Pokušavaju potaknuti vlasti na akciju kako bi spriječili uništenje planete. Američka predsjednica, koju glumi Meryl Streep, nije zainteresovana.

“U ovom trenutku mislim da trebamo pričekati i procijeniti situaciju“, kaže nakon što sazna da komet ide ravno prema Zemlji.

“Kolika je ta stvar? Može li uništiti kuću moje bivše žene?“, šali se televizijski voditelj.

Na kraju gotovo svi umiru – scenarij koji ne predviđaju čak ni najgore prognoze posljedica klimatskih promjena.

“Predstoje nam još veći udari“

Koliko god ekstremni vremenski događaji već postali snažni, vjerovatno će biti još mnogo gori. To proizlazi iz osnovnih zakona fizike.

Više od polovine svih stakleničkih plinova koje je čovječanstvo proizvelo tokom historije ispušteno je u atmosferu tokom posljednjih 50 godina. Ti plinovi zadržavaju toplotu, što remeti vremenske obrasce i ekosisteme.

Ne može se sa sigurnošću znati kada će se dogoditi veliki klimatski događaj – ili, što je vjerovatnije, nekoliko njih u različitim dijelovima svijeta. Katastrofa na određenom području može se dogoditi za 50 godina, za deset godina ili još ranije.

Ljudi koji negiraju klimatske promjene ukazuju na to da naučnici ponekad griješe u prognozama i tačno je da nije svaki klimatski model bio precizan. Međutim, tokom posljednjih decenija klimatolozi su, ako ništa drugo, bili previše konzervativni. Posljedice klimatskih promjena nastupaju mnogo brže nego što se predviđalo.

Jedan od brojnih primjera dogodio se u januaru 2022. godine, kada je britanska Procjena klimatskih rizika navela da postoji svega 0,02 posto vjerovatnoće da temperatura u Velikoj Britaniji prije 2040. dosegne ili premaši 40 stepeni Celzijusa. Već tog ljeta temperatura je u dijelovima zemlje premašila 40 stepeni.

Tačke preokreta

Došli smo i do trenutka kad se o “tačkama preokreta“ – trenucima kad je propadanje određenog planetarnog sistema prešlo granicu nakon koje se više ne može oporaviti – više ne govori kao o nečemu teorijskom ili dalekom u budućnosti.

Najčešće navođen primjer su koralji. Prema američkoj Nacionalnoj upravi za okeane i atmosferu (NOAA), između 2023. i 2025. godine čak 84 posto svjetskih koralja bilo je pogođeno izbacivanjem mikroskopskih algi zbog toplotnog stresa, što često dovodi do njihovog odumiranja. Čak i kada bi temperature naglo pale, oporavak većine koralja bio bi neizvjestan.

Amazonska prašuma, koja skladišti ogromne količine ugljikovog dioksida i pomaže u regulisanju klime, također je u opasnosti da dosegne tačku preokreta. Dugotrajne suše, veliki požari i krčenje šuma radi stvaranja pašnjaka za stoku tokom posljednjih decenija uništili su i degradirali velike površine prašume.

“Prirodno je očekivati veće udare”

Danas se više ne raspravlja o tome hoće li Amazona početi oslobađati više ugljikovog dioksida nego što ga apsorbuje, nego kada će se to dogoditi.

Očekuje se da će ovogodišnji El Niño, prirodni periodični ciklus zagrijavanja, biti najsnažniji ikada zabilježen, što bi moglo dodatno povećati temperature, oboriti nove rekorde i ostaviti velike posljedice.

Sveukupno, Zemlja se nalazi na opasnom putu.

“Moramo razgovarati o nekim od najgorih stvari koje se mogu dogoditi“, rekao je Tim Lenton, profesor klimatologije na Univerzitetu Exeter.

N1info.ba