Dan planete Zemlje: Otpad može biti i novac ako pravilno upravljamo njime

Ovogodišnji moto Dana planete Zemlje je: „Obnovimo našu Zemlju“. Tokom 2020. godine desili su se pozitivni pomaci u smislu izmjena zakonskog okvira, koji će zaštititi naše rijeke. BiH nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, mnogo je divljih odlagališta, a veliki dio tog otpada završi u prirodi. Neophodno je kontinuirano i adekvatno edukovati stanovništvo o značaju smanjenja upotrebe plastike, i to od najranijeg uzrasta

Dan planete Zemlje obilježava se 22. aprila, a ovim danom želi se pomoći čovjeku da ponovo uspostavi kontakt s prirodom, te probudi svijest, odgovornost i empatiju prema svim bićima. Ovogodišnji moto je: „Obnovimo našu Zemlju“, s ciljem zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje okoliša.

O očuvanju prirode koja nas okružuje, ali i mjerama zaštite koje se provode razgovarali smo s Ninom Kreševljaković, pravnom savjetnicom u Udruženju “Aarhus centar u BiH”, koja nam je opisala realnu sliku stanja u našoj državi.

OSVIJEŠTENOST PREMA PLANETI ZEMLJI

– Kada je riječ o okolišu u našoj zemlji, situacija je, nažalost, prilično loša. Naime, prije svega, razina svijesti stanovništva o značaju očuvanja okoliša je na niskom nivou, budući da živimo u vremenu egzistencijalne nesigurnosti i loše političke klime. S druge strane, ljudi nisu svjesni u dovoljnoj mjeri koliko je čista životna sredina od krucijalnog značaja za naše zdravlje. U Sarajevu i većim industrijskim gradovima u BiH, poput Zenice i Tuzle, građanstvo se konstantno suočava s problemom zagađenosti zraka, te iz tih razloga imamo povećan broj oboljelih od karcinoma pluća, ali i drugih respiratornih hroničnih oboljenja. Kada je riječ o zakonskom okviru koji treba da štiti okoliš, on u Bosni i Hercegovini nije u potpunosti usklađen s EU direktivama, iako to nije krucijalni problem. Neprovođenje zakona, neprecizne norme u njima, nedostatak stručnog znanja u organima javne vlasti i volje da se okoliš zaštiti, te neprovođenje adekvatnog inspekcijskog nadzora je nešto što predstavlja osnovnu prepreku ka očuvanju okoliša u BiH – kazala je Kreševljaković.

Svjesnost stanovništva, kako ističe, o očuvanju okoliša je sve veća, te se nada da će se u budućnosti posvetiti još više pažnje tom važnom segmentu, kako bi se sačuvala Majka priroda.

– Srećom, svijest stanovništva o značaju očuvanja okoliša je iz dana u dan sve veća, što možemo posebno primijetiti kroz organizovane pokrete širom BiH u borbi za spas naših rijeka. Ljudi postaju svjesni šta jedna mala hidroelektrana znači za planinsku rijeku. Znaju da hidroelektrana nije vodenica, kako su mislili prije nekoliko godina, već mašinerija za potpunu devastaciju rijeke, te riječne flore i faune. Nadam se da će se stanovništvo osvijestiti i u vezi s drugim okolišnim problemima kao što su divlje i nelegalne deponije, zagađeni zrak, uništavanje podzemnih voda, nelegalna sječa šuma, neplanska gradnja i dr., te da će se organizovano i beskompromisno boriti za zdraviju životnu sredinu – objašnjava Nina, dodavši kako su uočene nove pozitivne prakse.

POZITIVNE PRAKSE

– Tokom 2020. godine desili su se pozitivni pomaci u smislu izmjena zakonskog okvira, koji će zaštititi naše rijeke. Vlast je, pod velikim pritiskom stanovništva koje se istrajno već godinama bori protiv malih hidroelektrana, odlučila poduzeti konkretne korake u smislu donošenja Zaključka o moratoriju na gradnju malih hidroelektrana u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH. U tom smislu, Vlada FBiH je nastavila s implementacijom Zaključka kroz opsežne zakonske i podzakonske izmjene koje će u konačnici u potpunosti onemogućiti štetne hidroenergetske projekte u Federaciji. Istim stopama je krenula i Republika Srpska početkom 2021. godine, što je zaista jedan pozitivan trend, koji će se, nadam se, nastaviti  i za zaštitu drugih prirodnih resursa. Za to nam je potrebna ujedinjena pokretačka snaga naroda koji je odlučan da zaštiti svoj zrak, tlo, šume i vode. Iz ovog primjera vidimo koliko je značajan otpor ljudi koji su odlučni da neće dozvoliti devastaciju. To treba da nam bude primjer kako je nužno da se probudimo i zauzmemo za sebe, jer tada je sve moguće – naglašava Nina.

Odgovornim postupanjem s otpadom, po principu: „smanji, ponovo koristi i recikliraj“, značajno se može smanjiti količina otpada za odlaganje, čuvajući na taj način okoliš. Smatra, također, da građani nemaju dovoljno razvijenu svijest o štetnosti plastike po Zemlju.

– Ne recikliramo dovoljno niti imamo svijest o značaju reciklaže. Mislim da su ljudi generalno upućeni u štetnost plastike, ali prosto nemaju dovoljno volje i energije da počnu proces koji će pomoći u smanjenju plastičnog otpada. U cijeloj državi se reciklira samo 10 posto ambalažnog otpada u koji spadaju plastika, papir, staklo i dr.  BiH nema dovoljno razvijen sistem prikupljanja komunalnog otpada, nedostaje sanitarnih deponija, mnogo je divljih odlagališta, a veliki dio tog otpada završi u prirodi.

Najvažnija je edukacija stanovništva. Mora se u budućnosti kontinuirano raditi na podizanju svijesti o štetnosti plastike po okoliš, a otpad, ukoliko se pravilno s njim postupa, može biti i finansijski isplativ.

– Neophodno je kontinuirano i adekvatno edukovati stanovništvo o značaju smanjenja upotrebe plastike, i to od najranijeg uzrasta. Već bi djeca u vrtićima trebala imati program koji podrazumijeva korištenje upcycling metode, odnosno metode koja podrazumijeva od starog i odbačenog napraviti nešto novo i korisno. Otpad može biti i novac ako pravilno upravljamo njime – zaključuje Kreševljaković.

Dobivaj najvažnije vijesti porukom na Viberu: KLIKNI OVDJE