Derviš Dervišagić, osamdesetogodišnjak iz Perin Hana kod Zenice, život je posvetio radu, trudu i uspjehu u svojim kućnim radinostima.
Derviš je onaj “prijašnji čovjek” kojem ne treba moderna škola da od ničeg napravi nešto, zdravlje ga služi dobro a i snaga.
Nadomak Zenice, nekih pet kilometara, u naselju Perin Han, Derviša možete pronaći u vodenici kako čeka na gotovo brašno ili u radionici kako teše štila za neku od poljoprivrednih alatki.
Za ovu reportažu nam Derviš priča kako je se nekada u vodenicama radilo. Vodeničar bi zakonačio u vodenici, tad je bilo dosta krađe i lopovluka, plašili su se onog najgoreg.
- Danas, možeš vodenicu ostaviti danima otvorenu, niko neće brašna… – kaže Derviš.
Derviša narod voli, cijeni i poštuje, a kako i ne bi, miran i povučen čovjek koji je spreman pomoći i raspoložen za dobar razgovor.
Kroz sve ovo, dedo Derviš ima i štalu s kravama, kaže da je uvijek držao krave, to je navika i odgovornost bez koje ne može.
