Disgrafija kod djece: Vrste i uzrok ovog poremećaja …

Disgrafija je poremećaj u pisanju, odnosno nesposobnost u laganom učenju pisanja.

Ovo je problem nervnog sistema koji utiče na motoriku zaduženu za pisanje. Događa se kod djece, a obično je praćeno i drugim poremećajima učenja kao što je disleksija ili ADHD. Kod odraslih je disgrafija povezana s povredom mozga, prenosi N1.

Zašto dolazi do disgrafije?

Sam uzrok disgrafije nije poznat. Do nje dolazi jer mozak ima probleme s procesuiranjem riječi i pisanjem istih. Kada se pojavljuje kod odraslih, često je odraz povrede mozga ili moždanog udara. Uzroci disgrafije kod djece mogu biti prerano rođenje djeteta, naslijeđena disgrafija ili disgrafija koja je nastala djelovanjem nepovoljnih vanjskih faktora na dijete.

Najčešća vrsta je kombinacija naslijeđene disgrafije i vanjskih utjecaja. Postoje tri oblika disgrafije prema izraženosti. Laka, izražena i na kraju agrafija koja je nesposobnost pisanja, a koja kasnije prelazi u stabilnu disgrafiju.

Kako prepoznati disgrafiju?

Treba obratiti pažnju na sam rukopis djeteta. Ako primijetite da je rukopis nejasan i nerazumljiv, ovo može biti znak disgrafije. Neka slova će biti veća, a neka manja. Oblici će biti drugačiji, a riječi i rečenice će biti nejasno napisane.

Također, djeca s disgrafijom će sporije pisati. Neke riječi neće imati velike razmake između, a može se dogoditi i pisanje “izvan crte”. Moguće je i izostavljanje određenih slova, kao i stalno brisanje napisanog.

Dakle, znakovi disgrafije su:

-Krivo napisana slova

-Kombinacija velikih i malih slova u rečenici

-Neprepoznatljiva slova

-Čudan položaj ruku kod pisanja

-Grčevi u ruci zbog nepravilnog držanja olovke

-Govorenje riječi naglas za vrijeme pisanja

-Sporo pisanje

-Stalno brisanje

-Česte pravopisne i gramatičke pogreške

Djeci s disgrafijom je teško istovremeno razmišljati i pisati, a poseban problem im stvara pisanje kreativnih sastava. Isto tako, mogu imati problem na nastavi pratiti učiteljicu te istovremeno zapisivati jer razmišljaju o slovima koje pišu, a onda propuste sve zapisati.

Vrste disgrafije

Postoji fonološka, jezična, vizualna i motoričkadisgrafija.

Fonološka disgrafija prepoznaje se po miješanju slova kod pisanja. Do ovoga dolazi zbog pogrešnog razlikovanja glasova. Slova koja se miješaju slično zvuče.

Jezična disgrafija uključuje disgrafiju jezične analize i sinteze kod koje dijete ima problema s raščlambom teksta na rečenice, rečenice na riječi i slično. Ovo je ujedno i najčešća vrsta disgrafije. Postoji i disgramatična disgrafija koja je poremećaj gramatičkog oblikovanja riječi.

Vizualna disgrafija je vezana uz prostorno-vremensko značenje riječi. Kod ove vrste djeca teško koriste pojmove koji su povezani s vremenom i prostorom, ali i miješaju slova.

Motorička disgrafija je povezana s nedostatkom razvijenosti motoričkih funkcija. Djeca koja imaju ovakvu disgrafiju imaju neravan rukopis, često dodaju dodatne elemente slovima, pišu sporo, neka slova su veća, a neka manja.

Šta napraviti ako primijetite znakove disgrafije?

Važno je reagovati i obratiti se pedijatru koji će po predložiti daljnje preglede. Ne ignorišite primjedbe učitelja koji će vjerovatno prvi primijetiti da nešto nije u redu. Važno je posjetiti više stručnjaka kako bi se odredila prava dijagnoza.

Psiholog, defektolog i logoped su samo od nekih stručnjaka koji mogu napraviti testove pisanja kako bi vidjeli radi li se o disgrafiji, a moguće je da će se napraviti i IQ test.

Postoji li lijek?

Ne postoji lijek za disgrafiju, a može pomoći jedino konstanta vježba i strpljenje. Moguće je isprobati pisanje olovkom u drugačijem položaju i rješavanje raznih vježbi pisanja kao što je povezivanje tačkica u crtež. Jednostavno rješenje je zamijeniti pisanje na papiru, pisanjem na računaru. Važno je upozoriti učitelje na sam problem kako bi se i zadaci pisanja prilagodili situaciji.

Disgrafija je poremećaj u pisanju koji se javlja kod djece, a u određenim slučajevima i kod odraslih. Često se pojavljuje s disleksijom i ADHD-om. Postoji niz znakova koji upućuju na ovaj poremećaj, a isto tako raznim vježbama može se poboljšati stanje. Važno je potražiti pomoć stručnjaka koji će onda raditi s djetetom.