Dodiku smeta sarajevska multikulturalnost, pa brani Priju dok na zabranu Breskvici šuti

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik svoju napadačku taktiku na sve što je bosanskohercegovačko posljednjih sedmica je usmjerio na Sarajevo, a svoje nišane posebno podesio na multikulturalnost koja krasi ovaj grad.

Zanima se čak i Aleksandrom Prijović koja tri noći zaredom nastupa u Zetri.

Neki bi rekli iz nemoći, a neki iz čiste ljubomore, ali Dodik se svako malo “ljuti” na multietničnost i multikulturanost Sarajeva, svjetski poznatog grada upravo po tome što su njegovi građani tokom agresije i najduže opsade u modernoj historiji koju su preživjeli – sačuvali identitet grada i sve što ga je uvijek krasilo.

Sarajlije su čuvale i zajednički branile i džamije, pravoslavne i katoličke crkve i sinagogu. Branile su se komšije skupa, bez obzira kako se ko zvao i kojem se Bogu molio. Bilo je samo bitno preživjeti i otjerati agresore s okolnih brda, zločince koje Milorad Dodik veliča.

Sarajevo je opet na udaru, ali ovaj put sa tastature i usta lidera SNSD-a koji se posljednjih sedmica posebno okomio na sarajevsku multikulturanost. Toliko mu odjednom smeta Sarajevo, pa mu je prije 20-ak dana posvetio i poseban blog, što bi se reklo, iz vedra neba.

Tu je problematizovao koliko Srba umire, a koliko ih se rađa u Sarajevu te iznio svoje predikcije o tome šta će se dešavati u budućnosti kada je u pitanju sastav stanovništva, a čak je iznio i tezu o tzv. “distriktu Sarajevu”.

Nedugo zatim, kao da je opet proradila, neki bi rekli, bolesna ljubomora.

“Sarajevo nije evropski Јerusalem, to je gotovo etnički očišćen grad u kojem pravoslavna i katolička crkva i sinagoga služe kao objekti za zavaravanje naivnih turista koji u Sarajevu provedu dan u neznanju…”, poručio je političar s američke i britanske crne liste u odgovoru šefu bh. diplomatije Elmedinu Konakoviću.

Smeta “obično” Sarajevo, ne ono “političko”, Miloradu Dodiku baš jer ga ignoriše, a volio bi da se malo više pozabavi njim, no to nije slučaj. Iako provocira na različite načine i vrijeđa najprizemnije, Sarajlije ga “nisu ni pogledale”, a očito da je priželjkivao tu situaciju ako se pogledaju potezi koje je vukao i kakve je riječi izgovarao.

Sve ono što smeta laktaškom političaru, ne smeta milionima turista koji dolaze u glavni grad BiH iz cijelog svijeta, a da ne govorimo o broju posjeta iz regiona, prvenstveno iz Srbije.

I kada mislimo da je završio, Dodik napravi novi potez. Sada brani i pjevačicu Aleksandru Prijović od riječi gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić koja je u kontekstu stradanja Palestinaca u Gazi kazala da ostavlja na slobodu građanima da odluče na koje će koncerte ići, a na koje neće, i da ona nema nadležnost da ikome išta zabranjuje.

Ne ulazeći u kontekst zaista nepotrebne izjave gradonačelnice, ponovo se postavlja pitanju zašto Dodik mora reagovati na sve što se veže za Sarajevo!?

“Protjerali su 150.000 Srba, Hrvate ostavili u tragovima i još imaju potrebu da zabranjuju koncerte pjevačice iz Srbije. To su taj multikulturalizam, ta tolerancija i otvorenost o kojima širom svijeta govore”, napisao je Dodik, ničim izazvan, iako će Aleksandra Prijović treću noć zaredom nastupiti u prepunoj sarajevskoj olimpijskoj dvorani.

Ono što je interesantno, ako se vratimo dva mjeseca unazad, nećemo pronaći Dodikove osude i napade na gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića koji je zabranio nastupe pojedinim muzičarima iz Srbije. Dodik tada nije branio Desingericu, Breskvicu i ostale koji su na Stanivukovićevom spisku. Zašto, ostaje pitanje. Poznato je da predsjednik SNSD-a voli mikrofon i pjesmu, pa možda samo više voli Priju od Breskvice.

Klix